Lančići, lančići... došao je tako i jedan do mene, naređuje Desert Rose da se potrudim napisat nešto o ovim riječima:

novac. najvažnija sporedna stvar na svijetu. i jedna od onih kojih bi uvijek još malo više dobro došlo. Kao, uostalom, i poljubaca. :)

grijeh. čokolada, moj slatki grijeh. Život bi bio jako dosadan da ponekad ne zgriješimo... na koji god način. :)

oprost. kad se razočaram u prijatelje, teško opraštam i rijetko se kad vraćam na staro. Osim kad je moja obitelj u pitanju - tada sam savršeni primjer zlatne ribice. Te živine, naime, zaborave bilo što unutar četiri sekunde.

papiga... mi nije najdraža životinjica na svijetu (jer se kategorički odbija maziti :)) ali je ipak tri puta bila dijelom moje obitelji te jedino neriblje stvorenje kojem su moji dopustili ulaz preko našeg praga. Prva papiga je taj prag prvom prilikom i isprobala, al u suprotnom smjeru, fijuknuvši nakon tri dana kroz isti van. Stajali smo pod drvetom preko puta balkona i zivkali je Kiki, Kiki, Kiki... moš mislit kak je došla... :)))

Eto. Job done, a u(ne)srećit neću nikoga jer mi se u principu takvi zadaci ne dopadaju. :)

Pozdrav iz knjižnice, u kojoj se manična ožednjela žemskica i mucavi debil bore za moju koncentraciju...

Čitamo se! U najgorem slučaju, s Jankomira... :)

Helou, mili moji! :)

Evo da vam se malo javim... Vaša je Tonkica štošta vidjela u proteklih mjesec i nešto dana... svuda bila, mnogo toga lijepog doživjela. Kako nemam komp, nemam puno vremena i nemam love da je trošim na tipkanje u knjižnici, recimo lijepo sve to slikama... :)
Jedna ionako vrijedi više od tisuću riječi, a kad sam vam u prošlom postu ponudila okvirno takav broj istih, niste se baš iskazali u komentarisanju! :D

Ergo...

First of all, Sisak...

Gadan kišan dan, gadan razlog za doć, al sve u svemu krasan izlet i par lijepih slikica. I fantastische čaj od pina colade, na koji sam se jednom drugom prilikom već navukla... :)

Priličan je šok bio ova scena: ulaz u sisačku Opću bolnicu, hint: stanje krovišta i keep out vrpca na ulazu. Spooky... Toliko o stanju u našem zdravstvu. Više ni riječ neću prigovorit prostorima tog tipa u glavnome mi gradu. Btw, kroz rupu u plafonu vidi se nebo.

Stubište s panoramskim pogledom, hehehe...

Potom put u inozemstvo - Samobor i pripadajuću mu Fašničku republiku! :) Fine samoborske kremšnite (koje ne uslikasmo zbog brzine klopanja, a i opće smrzavice pa nam trebaše energije podosta), zgodna starogradska muzika na glavnome trgu, prigodno geguckanje i sve što s time ide. :) Ako niste bili za fašnik u Samoboru, you don't know what you're missing... :)

Bilo je zatim malo avanturističko-pricivilizacijskih epizoda, back to the past sort of, jako najsi i jako romantično... :)

Iako je riječ o Brundovilleu, izbjegosmo bliske susrete s međedima. :D

No na moje i njegovo veliko veselje idući puta je bilo bliskih susreta s onim beštijicama iza žice, preko ograde, unutar sraklenih akvarija... i to na malčice drugom mjestu, at the city ZOO. :)

Neke su bile hiperaktivne, neke totalno cool i depresivne (valjda i njih emo furka puca ovih dana, još samo da bend osnuju)... a tuljana, najgoreg ljenčinu od svih, zaključili smo, ne bi razbudilo ni da mu pokažem ribicu.

Khm... RIJEČNU! :))

On the face of the place uočismo i par "glagoljičastih" pataka, jednog nepomičnog emua, jednu mazastu papigu (ah što ja sve ne bih pomazila :D), jednog freaked out pekinezera (hehe, my fault again)... no uza sav trud, unatoč činjenici da četiri čata čamismo čekajući, ne ugledasmo the Ružno Pače...

U našoj kvazimađarskoj novotvorenici, Gabor Pataki, pleased to meet you!

Heh, možda mu neugodno, meni bi bilo da se tako zovem! :D
Well, maybe more luck next time... :)