Jedan je dječačić upitao svoju majku: "Zašto plačeš?"
"Zato što sam žena", odgovorila je.
"Ne razumijem", rekao je dječak.
Mama ga je samo zagrlila i rekla: "Nikada i nećeš".
Kasnije je upitao oca: "Zašto mi se čini da mama plače bez ikakvoga razloga?"
"Sve žene plaču bez ikakvoga razloga", bilo je jedino što je tata znao reći.
Dječačić je odrastao i postao muškarac i još uvijek se pitao zašto žene plaču.

Naposljetku je pitao Boga. Kad ga je dobio, upitao ga je:
"Bože, zašto se žene tako lako rasplaču?"
Bog odgovori: "Kad sam stvarao ženu, morala je biti posebna. Dao sam joj ramena dovoljno jaka da nose svu težinu ovoga svijeta, a opet dovoljno nježna da mogu pružati utjehu. Dao sam joj unutrašnju snagu da podnese porod i odbijanje koje joj toliko puta stiže od njezine djece. Dao sam joj čvrstinu koja joj omogućuje da ide dalje kad svi drugi odustanu i da se brine za svoju obitelj u doba bolesti, nevolje bez prigovora. Dao sam joj osjećajnost da voli svoju djecu bez obzira na sve, čak i ako ju je njezino dijete veoma povrijedilo. Dao sam joj snagu da nosi svojega muža kroz njegove pogreške i načinio je od njegova rebra da bi štitila njegovo srce. Dao sam joj mudrosti da zna da dobar muž nikada ne bi povrijedio svoju ženu, ali povremeno testira njezinu snagu i odlučnost da postojano bude uz njega. I napokon, dao sam joj suzu da je isplače.
To je samo njezino na korištenje kada god joj zatreba.

Vidiš, sine moj, ljepota žene nije u odjeći koju nosi, u njezinoj figuri, ili u načinu na koji se češlja. Ljepota žene mora se vidjeti u njezinim očima, jer to je ulaz u njezino srce – mjesto gdje stanuje ljubav.

Mladi kralj Artur bio je iznenađen i uhvaćen od kralja susjednog kraljevstva dok je kriomice lovio u njegovim šumama.
Kralj ga je mogao ubiti na mjestu jer je to bila kazna za sve one koji bi krali na kraljevu posjedu, ali on ustuknu pred Arturovom mladošću i simpatičnošću i ponudi mu slobodu u zamjenu za odgovor na jedno teško pitanje.

Što u stvari žene žele?

Ovakvo bi pitanje ostavilo bez riječi i najstarije mudrace i mladom se Arturu činilo da je nemoguće odgovoriti na njega. Kako god bilo, bolje je i pitanje nego umrijeti obješen, tako da se vratio u svoje kraljevstvo i počeo ispitivati svoje podanike.
Razgovarao je s princezama, kraljicom, prostitutkama, časnim sestrama, mudracima, pa čak i s dvorskom ludom, sa svima.
Ali, niko mu nije dao zadovoljavajući odgovor.
Međutim, svi su mu savjetovali da potraži odgovor kod stare vještice jer ga je ona jedina znala.
Cijena bi bila velika jer je stara vještica bila nadaleko poznata po svojim preskupim uslugama. Došao je konačno i zadnji dan godine i Artur nije imao drugog riješenja nego da razgovara s vješticom.
Ona je pristala dati odgovor, ali u zamjenu za sljedeće:
Želi se udati za Sir Gawaina, najplemenitijeg viteza Okruglog stola i Arturova najboljeg prijatelja.

Mladi Artur je uplašeno gledao; bila je gubava i užasno ružna, imala je jedan jedini zub, širila oko sebe takav smrad koji ga je tjerao na povraćanje i ispuštala neobične krikove i zvukove.
Nikad Artur nije u svom životu vidio odvratnijeg stvorenja.
Pri samoj pomisli da zamoli svog prijatelja da oženi ovo stvorenje, uplašio se i odustao.
Ali Sir Gawain je saznao što se dogodilo i odlučno rekao da je to  vrijedno žrtvovanja za život svojeg prijatelja i za očuvanje Okruglog stola.

Najavljeno je vjenčanje, nakon čega je stara vještica u svojoj paklenoj mudrosti rekla:

"Svaka žena želi biti vlasnica svog života!"

Čim je to izgovorila, svi su prisutni odmah priznali da je izrekla veliku mudrost i da je potpuno u pravu.
Isto tako, i da je mladi Artur spašen. Tako je i bilo.
Čim je čuo odgovor, kralj susjednog kraljevstva je vratio Arturu slobodu i pravo na život.
Vjenčanje je obavljeno i to odlično; prisustvovali su svi dvorjani i niko više od Artura nije osjećao i olakšanje i težinu u isto vrijeme.
Sir Gawain je cijelo vrijeme, po svome starom običaju, bio nasmiješen, ljubazan i pun poštovanja.
Stara vječtica je napravila pravi skandal svojim najgorim načinom ponašanja: žderala je kao zvijer, bez upotrebe pribora za jelo, i uz to proizvodila zastrašujuće urlike i zvuke, a da ne spominjemo nepodnošljivi smrad.

Konačno je došlo i vrijeme prve bračne noći i dok je čekao svoju mladu da mu dođe u krevet, Gawain je ugledao kako mu prilazi najljepše žensko stvorenje koje je ikad u životu mogao zamisliti.

Sav je očaran upitao što se dogodilo, na što mu mlada djeva odgovori da je to ona, vještica, ali da će pola vremena provesti s njim kao vještica, a pola kao mlada djeva i to sve zato što je on cijelo vrijeme bio dobar prema njoj.
Isto tako ga je upitala koji njezin izgled želi preko dana, a koji preko noći.

Koje okrutno pitanje!

Gawain je požurio s razmišljanjem.
Da li da preko dana ima divnu djevu koju će moći svima pokazivati bez straha i srama, a noću u intimnosti svog kreveta imati zastrašujuću vješticu???
Ili pokazivati prijateljima preko dana vješticu, a trenutke bračnog sladostrašća provoditi s divnom djevom???
Što biste vi izabrali?

Plemeniti Gawain joj je rekao da joj on dozvoljava da sama odluči.
Čim je to čula, vještica je rekla da će uvijek biti u obliku mlade djeve, i danju i noću, jer ju je on poštovao i dopustio joj da bude vlasnica svog života.

Koja je pouka ove priče?

Nije važno je li žena lijepa ili ružna.

U biti........... uvijek je vještica.

Što vi mislite? ;)