Tonkica u posljednje vrijeme uči.

Što znači da ne putuje, a tada baš Tonkica i nije u najjačem elementu. :)

Tonkica svakoga tjedna prijeđe 200 kilometara, ali to i dalje ne smatra nekim značajnim putovanjem.

Tonkica bi išla nekamooo... Al vjerojatno ništa do Nove godine, hmmm.

I tako dok uči, zamišljeno gleducka u svoj svijećnjak od himalajske kristalizirane soli i treperava ju nančarasta svjetlost odvodi nekamo daleko...

U posljednje ju vrijeme hvata nostalgija za Rimom. Provela je ondje genijalnih mjesec dana na stipendiji i sprijateljila se s čoporom genijalnih ljudi... i da, bilo mi je eeerrr... genijalno? :D Rim je predivan. To mi je dosad najnajnajljepše mjesto koje sam posjetila, glede i unatoč svakodnevnih +40ak stupnjeva u hladu i potpetica duboko zacementiranih u mekani asfalt, što je bio jedini minus. Plus je da sam si kupila prekokrasne ružičaste stiletto štiklice, koje su mi jednom drugom nesretnom prilikom završile s peticom u rupičici za gradsku kišnicu - ovoga puta hrvatsku domaću običnu.

Seknd best, definitivno Istanbul. Megačudovište od grada, ali lijepo. Napola u Aziji, napola u Europi, 20ak milijuna ljudi i jedna fascinantna kultura. Grad za stajat i zijevat... Sve od bezbroj check-inova na Ataturku (nabrojah 75, ali samo zato jer je aerodrom vijugao), Aje Sofije i šućmuša kršćanstva i islama, Plave džamije - jedine sa 7 minareta jer je arhitekt krivo čuo :D (trebaše biti sva od zlata..) pa do nadasve zanimljivih posjeta ženskim buticima... U svakome radi brkato muško, pozdravlja i rukuje se s muškarcem kraljem čopora našeg društva, mene ne obadaje za suhu šljivu. I tako mi kupujemo... :D najweird šoping u životu!

Treće mjesto počasno i svječano dodjeljujem Pragu. Nešto u njemu, kao i u Rimu, šapuće da bih lako mogla ondje biti doma. Velik, a opet nekako poznat.. Česi, po mom mišljenju, ništa posebno, a Čehinje ne vidjeh da vam skaču oko vrata. Valjda ima nešto u kemiji našega mora... ;D Kada me posjeti dosada i pms, uhvatim njegov brzopotezni turistički vodič i učas saznam kako se na češki kaže: Please may I fondle your buttocks?, I'm having a heart attack, Have you got any available sisters/brothers?, Harder, faster, now!, Toe nail clippers, Are those teeth false?, My bum hurts, F*ck off... i ostale nadasve korisne izraze. :D

Četvrti pozišn zavrijedila je Firenca, grad spomenik. Nevjerojatno koliko je taj grad preplavljen ljepotom i detaljima. Nevjerojatno koliko je preplavljen Gucci-Gucci falšim torbicama, koje crnci prodaju za 100 eura. Ili za deset, ako se dobro ucjenkaš ko ja. :D To je mjesto nevjerojatno bezazleno i mirno.. hm, da, osim kada padne noć i Digići na Ponte vecchiju krenu skakutat sa "Ciao, bella!" prateći te sve do doma. :D Sva ljepota navečer izblijedi, jerbo je grad relativno mali i može ga se prehodati u oko pola sata, pa mu ni noćni život nije na nekoj razini. Osim par klubova i već nabrojenih Digića... :D

 (ovo mi pantomimičar ulio strah u kosti)

Peto i završno mjesto, da ovaj post ne ode u iduću godinu, :D stiže Londonu. Željo moja, tugo moja. :) Definitivno premalo vremena posvećeno čeprkanju njegovih posebnosti, no kako je ovo ipak bilo grupno proputovanje Engleskom i Škotskom, bilo kol'ko bilo. Prvi dojam - kilometarske ulice. Zamislite dvadeset minuta klapanja uzduž simetričnih klasicističkih zgrada, mali trg i zavoj pa opet isponova. %) no ono što je na kraju tih ulica stvarno je vau. Pitala sam, ali nisu me htjeli ostaviti na Piccadillyju da "susretnem sve svoje poznanike, prije ili kasnije", a baš su mogli. Pitam se kak na to gledaju domoroci s trga... :D mora da im je život krajnje zabavan.

Ima još mjesta na koja bih voljela ići, ali uvijek se najljepše vratiti doma.. :) Doma, s punim kuferom raznih bedastoća koje dušu vesele! Kad smo kod bedastoća, najgluplja ikada kupljena stvar je od venecijanskih prodavača uvaljena fora da papirnata lutka na zvuk radija sama pleše. No comment... %))

Evo, prošla nam je i ova godina dana.

Vrlo prigodno, a itekako IN, počastit ću vas svojim top događajima u protekloj godini.
A vi patite od ljubomore ili pak uživajte jer je vama bilo itekako bolje nego meni! ;)

Ako imate volje, inspiracije i par trenutaka vremena, počastite me nekim svojim highlightom godine, bit će mi ga drago čuti.

Odakle početi..? Godina je bila duga, al ja nisam nit zlopamtilo, niti imam tako dugačko pamćenje u uglancanom stanju da ga istresem u času. Eh, godine. Pa možda i jesam postala «starija dama», kako me Drencec fino iskomplimentirao. :))

Kao prvo i definitivno najrigoroznije što sam učinila bila je činjenica da sam ostavila dečka. Sama sebi ne mogu objasniti što mi se motalo tih trenutaka, dana, u glavi da sam za to imala snage. Mislim da je svemu kriv bio moj dišpet i želja da vidim mogu li to uistinu napraviti, jesam li sposobna za odlazak i koliko sam uistinu vezana za njega.
 

Proputovala sam pola Europe. Ili bar onaj dio koji me oduvijek fascinirao. :) – Češku, Veliku Britaniju, Italiju i Austriju... iliti Prag, Karlové Vary, cijelu Englesku i Škotsku, Firencu i ostatak Toscane, te Beč.


Neke sam od destincija proputovala s dečkom, neke solo /jer imam ludu sreću s nagradnim putovanjima :D/, neke preko faksa, a neke iz ljubavi prema novim kulturama, zadivljujućim destinacijama... i, što da skrivam - FANTASTIČNOM ŠOPINGU! :))
 

Problem je bio taj što je jedino slično traženom parfemu bila malo modificirana nota istog imena i istog proizvođača, na koju se ipak nisam usudila odlučiti bez maminog nosnog suda. Kada sam napokon sva jadna i u očaju, nakon puna dva tjedna mirisnog terora, objasnila situaciju uviđavnoj prodavačici na najudaljenijem kraju edinburškog Princess Streeta, a koja NARAVNO nije imala traženi parfem, dala mi je i bez kupnje testere jednog i drugog mirisa, da se bar kući ne vratim praznih ruku i neobavljena posla.

Tragedija je cijele priče (!) što se mojoj mami na kraju svidjela BAŠ ona jača formula, od čije je količine na policama Otok pucao po šavovima. Eto, i to ti je sudbina kad želiš napraviti uslugu... %)))

Provela sam noć u busu. U POKVARENOM busu. U pokvarenom busu in the middle of nowhere. U pokvarenom i izvan svake civilizacije, usred ljeta i sedmoga mjeseca, u srednjoj Italiji, kad nam je usred autoputa odapela bosch pumpa, a mi uz policijsku pratnju i ogromnu dizalicu vučne službe gotovo završili trčeći za busom, jer se vući ne smiju napučena vozila. I tu priči nije kraj! Kako je prijevoznoj kompaniji middle name sigurno Cicija, tako su platili vuču samo do prve pripi*dine, nekakvog Rioveggia, čiji je turistički kapacitet bio:
 

• Jedan usamljeni hotel u šumi
  

• Jedan usamljeni konj kraj hotela (četveronožni) :)

• Jedno pusto brdo preko puta hotela s desetak isto tako pustih apartmana u izgradnji

• Nedostatak bilo kakvih prometnih poveznica s civilizacijom, što hoće reći da smo bili na milost i nemilost pušteni tupastim šoferima

• Jedna otvorena pekarnica, što nam davaše nadu u doduše slabu, ali moguću šansu za preživljavanje.

(Tako mi mlijeka u prahu,
oni na našem Survivoru imali su veće početne vrijednosti!)

Sve se nakraju svelo na polagano osipanje putnika, po koje su stizali poznati nakon što su mukom Isusovom našli Rioveggio na karti, međusobno dijeljenje zadnjih putnih čokoladica i smrzavanje na neudobnim sjedalima otvorenog autobusa u dva u noći, kada su se, punih 10 sati nakon poziva upomoć, mehaničari ipak usostojili doći.

Busom u Italiju, OPET???
Kao što Poeova vrana reče, Never more!

Spasila sam ptičicu. Na moru, ovo ljeto... bila je ubojita vrućina na kojoj se i Pigmeji rastapaju, a malo je, sivkasto klupko disalo na užarenom asfaltu u pokrajnjoj, kamenoj ulici na putu prema plaži. Odnijela sam je kući i hranila tjedan dana, zvala veterinara da ga pitam kako da se s njome ponašam, napravila joj brlogić u hladu ispod trnite pred našom kućom... a onda je baka jedan dan, dok ja nisam gledala, izjavila da je ptičica mrtva. I odnijela ju u kontejnere...

Eto, to je bila moja godina, ukratko. Mogla bih vas daviti s još mnogo, mnogo pojedinosti, ali želim da se udavite u finim kolačima za Novu, a ne mojim nabrajanjima i prisjećanjima.

Stoga mi budite, dobri, veseli i bogati – ljubavlju, zdravljem, toplinom... a i novcem. Jer, budimo realni, neke se stvari doista ne mogu kupiti novcem... no za sve je drugo ovdje Mastercard. :)


Pusa, mili moji, od vaše Tonkice!
:*