Meni vrak nekad stvarno ne da mira.. :))

Ovih sam se dana nabusala za svoja tri života. Od gotovo krajnjeg Zapada Lijepe nam naše pa do apsolutno krajnjega joj sjevera. Čudno, ali kupanje je bilo na sjeveru. :D

Bila sam, naime, opet u Rijeci i apsolutno nikad opet u Svetome Martinu na Muri. I pomalo u Gorskome kotaru... :)

Duuugi vikend započeo je jednom jako dobrom pizzom na Trsatu i prethodnim šetuckanjem gradskim centrom kako bi veličanstvena pizza veličanstveno dobro pala. Treba mjesta napravit. ;))

Na moje preveliko iznenađenje, u petak je navečer grad bio gotovo apsolutno pust... Virila sam iza ćoškova, čučala se ispod automobila, ništa. Pokušala sam u kafićima uokolo Korza. Znate što? Izbacili su me na fino u pola devet navečer. Jer oni zatvaraju! :D

I jest da cijelo popodne rominjaše kiša, a ne Romi, i točno je da su predviđali novo ledeno doba na teve prognozi, ali hej, pa ovo je more. Ne može biti baš tako strašno. :)

Unatoč takvoj penzionerskoj atmosferi, ne znam ni sama kako sam uspjela uhvatiti tek par prekratkih sati za hrkanje u fuj-duru... a onda opet na put! :)

Zamislite... 6 ujutro, subota, pošten narod spava, a hrpica prpošnih izletnika baca prve ranojutarnje fore sve u šesnaest. Ja ne. Moj se bioritam budi i rasteže nakon što sunce izađe... zijev, zijev.

Prva podulja stanica: Varaždin.

Grad baroka, trkelje, trkelje, ali mi smo ko pravi wannabe darkeri i sotonisti krenuli u razgled - groblja. Sve puno ljudi, nigdje žive duše...

A potom u grad, gdje se zagrijasmo iznutra i izvana jer je mjesto kataklizme zasjalo prekokrasno sunčano sunce i pratilo nas sve dok nije zašlo. Začudih se čudom na kip Grgura Ninskog i gruntah nije li se malo stisnuo u pranju... Oh well, star čovjek, možda i njega ćopila osteoporoza...

I naravno da sam prespavala posjet vinariji. Preračunah se za domaće specijalitete, sir, suhomesnato i kolače. A nitko me nije "htio buditi". Hehehe, funcuti jedni. :))

I na kraju toplice. "Naaajbolje hrvatske toplice. Vidi, vidi, imamo i plaketu, aha" na Muri. Dojam. Lijepo iznutra. Selo veselo izvana. Jedino mjesto gdje ni usred zime nećeš dobiti popust na kupaće. :D Inače selo... onak, izvan civilizacije selo. I tri kuće, da. Da ne zaboravim. :)

Imaju i pub, koji isprva nije davao previše nade u fenomenalnu zabavu jer se popodne održavalo prvenstvo u pikadiranju, a pobjedu je zasluženo, uz orenje "Weee are the champions" iz zvučnika odnio svjetski prvak u tom, hm, sportu, a koji je iz Svetog Martina na Muri, da, da.. :) Srećom, navačer je živi bend (lajv end kiking) digao cijelu ekipu na noge, pa i dragog mi, što mi neizmjerno drago. Ja, naime, jaaako volim plesati.

Nedjelja je bila ufuravanje u život. Bauljanje i usputno ručavanje, čekanje večeri kad ću se onesvijestit, a između šetnja i kahva. Lijepo... Volim pospane nedjelje. I ovog konja, koji je fenomenalan! :D Skoro kao Ujo, the kočijaš, iz čijeg se grla orila pjesma još iz daljine...

Neću vas više s vama družiti! :D, idem se frknut na spavanje, već je kasno a ja se rano budim. Opet. :) Pusa velka!

Imam čvorugu na nozi. Tak mi i treba kad kupujem metalne tipkovnice.. :D

Malo se poigrah s dizajnom bloga, nadam se da nije preklomplikoviciran. ;) Komentarišete na brojčicu u zagradi. Ako vam je gušt. ;)

Evo i mog obećanog posta. Ne mogoh se ljutit predugo. A i vidim neke pomake, ne znam jel to Fist bio ekspeditivan - ili je moj antivirus i anti-beštija-terminator profunkcionerisao napokon. Kako bilo, sad mi lakše i duša mi na mjestu. Ajmo pisat.

Ovaj mi vikend dragi nešto "štrajka" pa se malo vidimo :D al zato je prošli bio prepun događaja i iznenađenja. A usto je bio prvomajski, kilometarski pa se i po zakonu vjerojatnosti nešto dobro moralo dogodit. ;D

Iako mi je podznak u strijelcu, nisam neki prirodoljubac. Ali uspon na Preradović brdo me totalno oduševio. Pogled je prekokrasan... Da nije tako visoko, razmotrila bih skori povratak na mjesto zločina.! A da ni ne spominjem kako je sve to skupa dobro došlo nakon dvostruke prvomajske feštice..

Inače ni poroteklih mjesec dana nije bilo za bacit. Ja sam se bacila na knjigu, ali kako vas to manje interesira, vjerujem, prijeđimo onda na prave stvari. ;)

U Zagrebu je gostovao Bellyqueen, šest njujorških cura plus popratne mrdalice, što plešu trbušni ples. Kako ljudi valjda vole ekskluzivitet, tako su nam one udijelile čast da ih na svoje oči vidimo ekskluzivno, što nije vrijedilo i za naše fotoaparate und kamere.

Ali kako sam ja jedno neposlušno dete, eto i ekskluzive via Mojblog.

Žene su zakon! :) Spoj trbušnog i modernog plesa, uz primjese hip hopa, afričkih plemenskih plesova, indijskog, egipatskog... Stvarno šteta ne vidit. :) Stavljam video čim čim prije tim tim bolje. Imam prokleti novi mobitel kojeg tek trebam skužiti...

Ajd pusa velika, društvance! Ljubi vas vaša Tonkičica!

Dug jedan odmor, zar ne? :)

Već ste mi falili...

Doduše ne dovoljno da na morskome plavom žalu gulim nosić po ekranu i gubim dane tipkajući, gubila sam ga na razne druge načine... i bilo mi je nenadmašno najljepše ljeto u mom malom životu! :)

Savršeno sunčanih mjesec i pol dana, prazna kuća na Jadranu i najbolji dečko na svijetu - beat that. :) Ja još ne mogu doći k sebi.
Uostalom, pogledajte sami...