|
čet - 13.07.2006
♥ Zdravo, zmijoljupci! Upravo sam pročitala Eddyjev post o miševima i štakorima, gdje je pokušao ugasiti naše predrasude o tim životinjama kao o prljavima, zaraznima, neprijateljskima i manje vrijednima.I vezano uz to, dala sam si razmišljati (...da, da, ma koliko na ovoj sparini to bilo mukotrpno! :)) da i o mnogim drugim životinjama imamo negativno mišljenje. Jednostavno ih se bojimo, gade nam se ili ih izbjegavamo u širokom luku. Uzmimo za prvi primjer zmije. Čula sam nebrojeno puta kako ljudi smatraju da su ljigave, da su opasne i da napadaju kad god stignu. Tako pamtim i izreku: Ako ideš u šumu, probaj ne naletjeti na zmiju. Ako pak naletiš na zmiju, pokušaj ne stati na nju. A ako vec staneš na nju, probaj joj onda stati - na glavu! Sapienti sat. :) I iako sam jedna od osoba koja kao u Tom i Jerry crtiću izgubi pigment u licu i iskoči iz kože na sami spomen jednog takvog gmizavca, ali bogme i na manje, dokazano je pak da nam ti gmazovi najčešće nisu opasnost. Ne samo što nisu ljigavi, nego su ljuskasti i samim time suhinjavi, a usto se boje ljudi i bježe od njih kao vrag od matere svoje.Ili ti vec navedeni štakori. Mirišu? Prva vijest! Ali ne i tako nemoguća. Zasto? Pa jednostavno zato jer između nekontrolirane vriske i panike kad jednog takvog brkonju vidimo pred vlastitim očima te bijega biii-bip u nepoznatom smjeru, nemamo vremena, a bogami ni volje velike, zaburiti nos u njihovo krzno da vidimo je li vonja na J'adore ili Coco Madmoiselle. Evo ja sam na primjer osoba koja bi svaku živinu htjela u ruke i maziti, mazuckati. Tu ne isključujemo ni papige, miševe, zamorce, zlatne ribice. Ali mrzim, ježim se, brusim pete i ispitujem raspon svojih tananih glasnica - kad vidim najobičnijeg komarca! Ili bubu, živinu you name which, s kolekcijom nogu većom od četiri.A bit će da to životinje nanjuse. Tako sam jednu noć probdjela očiju razrogačenih kao sova kad mi je u sobu uletio šišmiš. Pih, šišmiš, jelda? - Oni ne grizu. Niti rade sve one gadarije iz hororaca, a ponajmanje kvare frizure... hmmm, da. Ali to vašu Tonkicu nije spriječilo da se opaše bijelom plahtom kao bula oko glave, preko nosa, da joj oči samo znatiželjno vire, da se treska kao šiba na vjetru i čeka rasplet situacije. A kad mi je uletio skakavac (onaj divljački, od 10 centi) neću ni spominjati! :)) ...samo da vam kažem da sam mijenjala krevet, svu posteljinu i psihijatra. Salim se. Za posteljinu! :))) A sada jurim kao zmaj natrag na posao, sutra zadnji ispit kreće, valjda ću ga dat. Pusam vas sve i drž'te se! :) I ne bojte se živina.
Ima jedna ovdje koja se boji za sve vas zajedno! :D ![]()
|