Ola!

Nema me sto godina ponovo. Bubetam... za faks. I kujem neke planove, ako bude nešto, bit ću najsretnija na svijetu. DRŽITE MI FIGE! Svi redom, lijepo molim. FALAAA...

Rješavanje dijela obaveza izmililo mi je nosić van, pa sada užasno strašno prekokrasno uživam u veljačanskom proljetnom (?!) sunčeku i toplome vremenu... Šteta samo što klizalačka sezona prolazi, šmrtz, šmrtz. Ode i zadnja izlika za neaktivnost...

A protekli je mjesec bio baš fora. Onako skroz.

Bila sam na Noći muzeja i pet sati cupkala u peticama po muzejima i galerijama, pa i jednome pravome državnom arhivu. Secesijskom. Bivšoj NSB. I zovu oni mene za par dana... i vele da sam osvojila nagradu!  sliku ZG-a iz 1926. godine... Sad mi stoji zarolana i čekam da ju uramiram. I nađem neki dovoljno velik zid... negdje. Uf... problema. :D

Osim toga, vidio me i Riječki karneval.  Prvi puta... i bio je super tuper fantastičan! Ludaonica živa cijeli dan, na korzu, na obali, posvuda. Stari RImljani, crnčići, šuma letećih medvjedića... i štrumpfovi. :D Imadoše tv-ekipu i live prijenos za JeBito. I parlament sa 70 mujenih i 69 zbunjenih štrumfića. I Štrumfetu, naravno.  yes little duck - više njih! Jedini backdraw bila je povremena pljuckajuća kišica i dosadna stara fiumanska teta koja me upila s mljekaricama i pričama težačkim i inim... Naravoučenje: drugi puta kad me pitaju, reći ću im da sam iz Rijeke i da sve znam!

Treće, bijah na iznenadnom i neplaniranom koncertu Soul fingersa. Na Trgu - i mora da su bili bolji od Seve, kad Jednostavnoj nije sjela nikako...  Bili su mrak, cupkah sretno oko Manduševca, a dragog usput spontano maltretirah skupom helijevih nančarastih balona... koje naknadno neuspjelo pokušah uvaliti nekome... Nije baš najpraktičnije s time bauljati po kinu, a možda me netko onako spontano pridavi zbog te činjenice... :D

To je onako, retrogradno. :) Novost je da me uhvatila panika i stres i da opet sve radim u zadnji čas...  Grozota.

Idem se sad samoubit.

Samo da ispipkam ovo...

Huh.

Byee!