|
Ciao! Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!  Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher - Tagcloud Nedavno, nedavno moreplovim... + APDEJT! Stanje - neznanje U duhu SP-a: Nogometaši i njihove srodne duše Apel Da Vincijev kod - ili kako ugodno provesti subotnju večer Thanks to template: Aween♥ tutorial: iron lady|jaja image: we♥it
| Upoznajte facu! :))
uto - 11.07.2006 | 11. srpanj 2006 13:52:00 |
15 comments
 U tjedan sam dana dala tri važna ispita!I to s jako dobrim rezultatom. :) A od posljednjeg još ne mogu skinuti osmijeh s lica, baš sam ga smanđala kao paštetu. Danas. Još mi se, uf, iz indeksa puši!  Al se sad valjda neću ureći....! :)) pa ću proći još jedan koji se sprema kulminirati u petak, na samom kraju konca svih ljetnih rokova! A onda spremiti sve krpice i cipice i badiće i svu silu kremica da ne pocrvenim ko rak (i skriptica, grumpf, grumpf) - i via morjeee! ~o~
No nisu me samo morili ispiti ovih dana, bilo je tu i inih fakultetskih obaveza, poput demonstriranja na prijemnima za Filozofski faks. I to nipošto ne s transparentima - hoćemo diplomu, nećemo ispite! :)) i sličnim bedastoćama, nego u vidu skroz ozbiljne i odgovorne uloge pomaganja dragim profesorima s lavinom wannabe-brucoša. Pisalo mi na zadatku - usmjeravanje i transport pristupnika pa sam se već vidjela u nekom mješungu polismena s palicom i žmigavcima te kršnog kopača rovova koji će prenositi nezahvalne tuste pristupnike na nosiljkama uz obaveznu palminu grančicu pride... Thank God što mi se snovi uvijek ne ostvaruju! :D:D Ispalo je da jadničcima malim zbunjenima moram pokazati put do njihove sudbonosne aule, pripremiti prostorije za prijemni test, a na kraju proći sve i jedan ispit, prebrojati ih i provjeriti činjenično stanje.  Je, čini se naporno. I jest very, very naporno. :) Ali je hiper super ZABAVNO! Zamisli samo nevjerice i hihotanja kad naiđem na imena kao Željko Debeljko! :)))) Eh te mame i tate stvarno treba psihologu odvest na promatranje!A inače je zaista zanimljiv sociološki eksperiment proučavati kakvih sve ljudi i obiteljskih odnosa ima... Tako su neki bježali pred ulazom od staraca kao vrag od tamjana,  neki su s mondiš cviksama dizali nos do neba, kod nekih se nije znalo tko više grize nokte od nervoze, starci ili klinci, a bilo je i biharadža-maharadža tipova majki koje su svojom pojavom krčile put svojoj nesamostalnoj dječici, koja su se tri koraka iza njih crvenjela i mijenjala boje od muke i srama.No svima je bilo zajedničko da su se treskali kao šiblje na vjetru... i bilo mi ih je žao. Najgore mi je to što ti pilići gotovo i nemaju šanse upasti na ovaj faks. Ima ih četiri puta više nego slobodnih mjesta, a oni koji upadnu bez plaćanja, odnosno na teret države, mogu se smatrati istinskim sretnicima. Zašto? Zato što slobodnih mjesta u toj kategoriji ima 633 - a braniteljskih potvrda cijelih šest stotina!!  Što to znači? To znači da ona djeca branitelja koja prijeđu (mizeran!) prag pismenoga ispita upisuju fakultet izravno i besplatno, a s neusporedivo slabijim znanjem od nekih "vulgaris" studenata s većim brojem bodova, a bez posebnog statusa, koji su zbog gore navedenih profućkali upis na željeni fakultet.Svaka čast ljudima koji su branili domovinu, ali što je previše, previše je. Ti su ljudi dobili povlastice u vidu kredita za glanc-nove automobile, nove stanove, i tako dalje i tako bliže, a sada smo dočekali i upise na fakultete uz protekciju! Apsolutno sam za to da se svim zakinutim ljudima u državi pomogne, ali ne ovako. Na ovaj način dobivamo mnogo manje kvalitetne studente, koji možda nikad neće niti moći niti htjeti završiti fakultete, a u koje će država, odnosno mi, porezni obveznici, ulupati novce - a dobit ćemo ništa. Ili malo što, jer ipak su rijetki oni uporni koji s nižih stepenica završe obaveze u roku. Oni daroviti, naprotiv, kojima dajem svo pravo da upišu željeni fakultet na temelju svojega znanja, to možda nikada neće moći učiniti. Jer kratko je doba mladosti i razdoblje kada smo voljni učiti, a život je dug i nepredvidiv.  Sudbina studenata u državi zaista nije svijetla - no imamo li snage to promijeniti? hr.digg|prijavi |
