
|
Ciao! Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa! ![]() Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher - Tagcloud Nedavno, nedavno Knjiška blogerica u zemlji čudesa Zamisli život u ritmu kruljenja za ples Halloweenski "tuc na tuc" Bubanje i bubasto prigovaranje Idemo na zapad! Ne, ne, idemo na sjever! Thanks to template: Aween♥ tutorial: iron lady|jaja image: we♥it
| Traži se Doček.
pon - 08.12.2008 | 8. prosinac 2008 15:10:00 |
11 comments
Garantirano zabavan, rasplesan, gastronomski navudren i ne pretjerano financijski zahtjevan. Nezabravno dobar. Ideje i ponude slobodno usmjeriti amo, a Tonkica će ih studiozno promotriti i ocijeniti, obećava. Tako joj blog pomogao!
Dakle, traži se doček. Novogodišnji doček. Pomalo u "zadnji čas" jer se nikako nismo mogli dogovoriti gdje ćemo i kako ćemo. Krenuli(-la) smo od grandioznih ideja velikih putovanja za malu cijenu prema zapadnoeuropskim destinacijama, a onda smo postali realni. I zovem tako nekoliko mjesta telefonom ovih dana te nakon prvotnog laganog šoka omjerom cijena i životnoga standarda u Rvata, zaključujem da očito ima ljudi koji su spremni platiti 500, 600 (ili hiljadu u Peoplesu - AHAHA!, vic godine) kunića da jedu, piju i zabavljaju se jednu jedinu noć. Ja ću pak imati a cunning plan, samo evo čekam da mi sine. Prošlih je godina rezultat bio različit. Od raznoraznih tuluma, na kojima mi je bilo super, preko putovanja na kojima mi je bilo još genijalnije (osim što sam otada odlučila ne dočekivati više Nove godine na trgu... ako snijeg pada. a ti si bez kišobrana, pod semaforom u visokim petama. I u Novu te uvodi hard rock band. :P), do disko-proslava, koje mi iskreno i nisu baš nešto. Neću nikad zaboraviti jednu godinu kad mi je društvo preporučilo doček u jednom nepoznatom bircu na rubu grada za male pare. I ono, da ne lutam na samu novogodišnju noć, ja krenem autom par dana ranije luknuti kakav je prostor i što očekivati. Nećemo davati reklamu prostoru, ali je dovoljno reći da sam se "interesirala" ćireći kroz rupe strganih slamnatih ležaljki za plažu, a unutra iznad 80s šanka visio je ogromni smeđi makrame, na sredini prostora - tri prašnjava stola za biljar. Buahaha. Nakraju sam radije ostala doma. Saznavši dojmove nakon proslave, ispostavilo se da sam imala dobar nos... I tako ove godine pokušavam učiti na greškama, otvaram oči i držim stisnute fige da otkrijem neki uberfantastični izlazak. Uzdat ću se u poznatu više sreće nego pameti pa ćemo vidjeti. Pusa vam velka od Tonkice! |