Danas neću pisati o sebi. Pisat ću o nekome koga volim jako, jako. Pisat ću o tati...

Danas je mom tati rođendan. I što mi je žao, nećemo se puno vidjeti, iako je to njegov poseban dan. Ja sam zatrpana neodgodivim obavezama koje ne mogu čekati, a on i svatko od ostatka familije na svom je ćošku svijeta. Razdvojeni do navečer, kad ćemo, nadam se, pomalo shrvani od umora, zaista iscrpljeni, no iskreno sretni, jedva dočekati da se svi okupimo i započnemo naše slavlje, da mu pokažemo koliko ga svi volimo... a ponajviše ja, njegova vječna mala curica.

I zbog svega toga, ma kakvo vrijeme nadvisivalo naše nebo danas, meni će sjati sunce - jer ću biti sretna i vesela... i uz tatu. :)