Okolo mene muk i ja podignem slušalicu drugi dan danas (treći ako izuzmem dosadnu babu kozmetičarku nedefiniranih pobuda) i javim se pomalo iznenađeno što telefon zvoni. Svi uvijek zovu na mobitele, pa čak i baku. Dobar dan, stan xy? Da, izvolite. Ovdje Đurđa. I sad, mislim si, opet neka faking teleprodaja, idu mi uvaljivat madrace i neukusno zdravo posuđe osamnaest deset sa životnim vijekom trajanja (iliti radi dok radi.) I pita za baku. Mislim si opet, hm, možda je neka njena vježbačica (da, baka mi ide na aerobic :D), velim, nije. A Mama? Eh, sad sam postala sumnjičava. Koji je faking telemarketing ovako vidovit?! Ne, ni mama trenutno. A 'ko ju treba? Pa Đurđa. Aha. Sad mi je sve jasno.. :P  Mama i ja smo bile najbolje prijateljice. Sad mi je sinulo. I pojavio se još veći upinik na glavi.

Sjećam se tete Đurđe. I sjećam se zašto se dovelo do toga da tu ženu zaboravim. I sjećam se da sam joj kćeri skoro dala ime Karolina ili Klementina. :D Bijah u čudnoj fazi tada... I pitam se što žena želi. I kak joj je u životu, jel još udana i što ju je ponukalo da nam okrene broj nakon milijardu godina... Bilo mi je drago da ju čujem, pa opet nisam znala što ju pitati, što joj reći i koliko ići u dubinu. Ljudi se mijenjaju... I životi se razilaze. Ponekad s razlogom, ponekad bez razloga, ponekad smo spremni okrenuti novi list, ponekad se pitamo ima li tome smisla nakon toliko mnogo vremena. Pa opet, nadam se da će se mama i ona čuti. I odlučiti same što će dalje, a ja ću se naučiti opet možda osjećati nešto za neke ljude kojih nije bilo vrlo dugo tu oko mene...

Nakon ovog paf-osjećaja idemo na glavni dio ovog posta jerbo odgađam pisanje uslijed obaveza, a snijeg je već tiput pao a da ja ne napisah ni retka o zimskim radostima.

Sljemenski spust, slalom i veleslalom. :)

Zar nije k'o Narnija? :) ˇˇ

Pusa vama od jedne mene! :) Uživajte mi u zimi i zimnici.

DODATKOVNIK: prenošenjem virusa, klica i ostalih beštija dobila sam prehladu, ali i ovaj (mali ;) ) zadatak. Naša Zgubi napisala listu od 25 stvari koje su za nju bitne i zarazila nas podosta, fala joj od srca do šmrkavoga nosa koji upravo pušem. :Đ

Kako je Tonkić već pisala nešto ovakvo, al samo :P u dva tuceta točaka, evo i sudbonosne dvaes pete:

25. kao mala nisam htjela bracu ili seku jer sam mislila da će mi pojesti sav Čokolino... :))) Eto sramote. Sada mi ga brste i mama i baka u kompletu, al to je manje važno za ovu priču! :D