Malo ću vas još gnjaviti s mojim putovanjima po Češkoj... jer eto, baš vam o tome želim pisati i točka. :)
A vi se patite ako vam je puno...
ili, kako bi mi bilo puno draže, uživajte u malom besplatnom ležernom putopisu... napisanom samo za vas.

Tada još, naime, nisam vidjela onaj praški...

Olomouc još naime ima i jedan UNESCO-om zaštićen spomenik, jednu stupinu koja ide nebu pod oblake... ali mene nije baš previše fascinirala. Al dobro; sto ljudi, sto ćudi, sto žena, dvjesto cica. Da vam ga pokažem? No evo... :)
Vašu su Tonkicu, primjerice, više fascinirali fini restači s bezobrazno niskim cijenama. No ima kvaka. :D Malo sam se pri naručivanju previše zaigrala pa naručila nešto što je... hm... bolje zvučalo, pa čak i izgledalo, nego što je bilo ukusno za jesti. Srneće ražnjiće u umaku od brusnica s vrhmjem i knedličkama kao prilog.
Rekoh vam - bolje zvuči, nego što zapravo jest. :)) Vrhnje je ispalo - slatko vrhnje (:PP) a umak od brusnica sladak za pozvizdit. I da, kužim ja to da slatko ide uz divljač... ali slatko u tolikoooj mjeri? %)

Ne, zaključujem, ovi Česi nisu normalni. - Jer ako nije here kim, there kim, everywhere kim, kim... onda je nešto ovakvo. Tim gore što je među specijalitetima kuće. :)))
I tako se ražnjići definitivno popeli na broj jedan mojih čeških gastronomskih pogrešaka... :D

Od 2. do 5. mjesta top lista ide ovako...

• 2. - večera u hotelu. Bilo koji dan. :D
  Posebno me fascinirao način kako su uspjeli uništit neuništivo - neki amalgam između hrenovke i kranjske kobase, koja se pod dodirom noža doslovce raspadala u nešto kao mesni doručak. Nisam slikala. Bilo bi prestrašno. :D
• 3. - Puding na šnite, vanilija. Da, isto hotelski izum. S nekim odvratno t-mobile-rozim umakom pride.
  McDonalds je pritom ličio na bakinu kuhinju naspram ovog fluorescentnog čuda. Ne sjećam se što je bio ostatak večere, ali znam da mi je ovo izgledalo najbezazlenije.
• 4. - njihova voda. Ne ona iz pipe, nju ne piju. Makar bi mogli, navodno. Nego njihova, olfo, najbolja voda u bočici. Ime nebitno, ne sjećam se više. Uglavnom, ako ta tekućina njima ima okus "prirodnog", onda sam ja Muhamed Veličanstveni...
• i 5., last but not least - njihov sladoled. Ne, zaista nemam ništa protiv njega, nimalo, ni mrvicu. :) Samo što me poslije bolilo grlo i čulo me se kao iz burenceta... pa sam ga zato stavila na odstrel. Ali je slastičarna bila i više nego predivna, pa tom sladoledu (u povjerenju: sladolednom kupu :D) nisam mogla srcem odolit...

*Olomouc, č. [òlo-mouc]
;)