Welcome! Tonkica Palonkica. copyright 2005.-2012.
Tonkica Palonkica

Postovi Profil Arhiv Fellows


Ciao!


Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!



Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher -

Tagcloud


Češka češka život životinje šala škola automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik faks fakultet fax festival svjetskog kazališta Firenca Fužine Gabor Pataki glazba hokej hrana Hrvatska I wish internet Istanbul istra Italija jelo jesen karneval katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pitanje pjesma politika pomoć poplava porod posao prag priča priča prijatelji problemi projekt365 prosvjedi putovanja retro Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina Slavonija slike Slovenija Sljeme snijeg sport šala taxi televizija tonkica Turska uskrs valentinovo vatromet Velika britanija video Zagreb



Nedavno, nedavno


Češkaste pustolovine - dio drugi!
U svezi glede zeke i jajastog blagdana:
Tonkica je bila u Češkoj i sve što vam je donijela je ovaj lousy post! :)
Dragi slušaoci i slušalice!
Autoshow u Rvatâ



Thanks to


template: Aween♥
tutorial: iron lady|jaja
image: we♥it


Ratovi zvijezda - povratak srnećeg ražnjića
uto - 25.04.2006 | 25. travanj 2006 1:26:00 | 44 comments
wooden sculpture and iMalo ću vas još gnjaviti s mojim putovanjima po Češkoj... jer eto, baš vam o tome želim pisati i točka. :)
A vi se patite ako vam je puno...
ili, kako bi mi bilo puno draže, uživajte u malom besplatnom ležernom putopisu... napisanom samo za vas.


Ova se epizoda odvija u Olomoucu*. Ime vam ne govori mnogo? To sam si i mislila. :) Dovoljno je reći da se dan za danom, kako god se približavao sudbonosni datum odlaska u taj divni, divni gradić negdje tamo u dalekoj Češkoj, naš strah da budemo skakutali u perajama s kraja na kraj poplavljenih ulica eksponencijalno povećavao. Jer slušasmo vijesti. A vijesti nikad ne lažu. Mhm, da...

Prvo me je zabljesnuo Orloj, iliti Gradski sat, na gradskoj vijećnici u samoj žiži starog centra. Učinio mi se kao nacrtan, izmaštan... sav u bojama bombona, neodoljiv.


Tada još, naime, nisam vidjela onaj praški...


Olomouc još naime ima i jedan UNESCO-om zaštićen spomenik, jednu stupinu koja ide nebu pod oblake... ali mene nije baš previše fascinirala. stupinaAl dobro; sto ljudi, sto ćudi, sto žena, dvjesto cica. Da vam ga pokažem? No evo... :)
Vašu su Tonkicu, primjerice, više fascinirali fini restači s bezobrazno niskim cijenama. No ima kvaka. :D Malo sam se pri naručivanju previše zaigrala pa naručila nešto što je... hm... bolje zvučalo, pa čak i izgledalo, nego što je bilo ukusno za jesti. Srneće ražnjiće u umaku od brusnica s vrhmjem i knedličkama kao prilog.
Rekoh vam - bolje zvuči, nego što zapravo jest. :)) lamb barbacueVrhnje je ispalo - slatko vrhnje (:PP) a umak od brusnica sladak za pozvizdit. I da, kužim ja to da slatko ide uz divljač... ali slatko u tolikoooj mjeri? %)

Ne, zaključujem, ovi Česi nisu normalni. - Jer ako nije here kim, there kim, everywhere kim, kim... onda je nešto ovakvo. Tim gore što je među specijalitetima kuće. :)))
I tako se ražnjići definitivno popeli na broj jedan mojih čeških gastronomskih pogrešaka... :D

Od 2. do 5. mjesta top lista ide ovako...

  • 2. - večera u hotelu. Bilo koji dan. :D
    Posebno me fascinirao način kako su uspjeli uništit neuništivo - neki amalgam između hrenovke i kranjske kobase, koja se pod dodirom noža doslovce raspadala u nešto kao mesni doručak. Nisam slikala. Bilo bi prestrašno. :D
  • 3. - Puding na šnite, vanilija. Da, isto hotelski izum. S nekim odvratno t-mobile-rozim umakom pride.
    McDonalds je pritom ličio na bakinu kuhinju naspram ovog fluorescentnog čuda. Ne sjećam se što je bio ostatak večere, ali znam da mi je ovo izgledalo najbezazlenije.
  • 4. - njihova voda. Ne ona iz pipe, nju ne piju. Makar bi mogli, navodno. Nego njihova, olfo, najbolja voda u bočici. Ime nebitno, ne sjećam se više. Uglavnom, ako ta tekućina njima ima okus "prirodnog", onda sam ja Muhamed Veličanstveni...
  • cukrarnai 5., last but not least - njihov sladoled. Ne, zaista nemam ništa protiv njega, nimalo, ni mrvicu. :) Samo što me poslije bolilo grlo i čulo me se kao iz burenceta... pa sam ga zato stavila na odstrel. Ali je slastičarna bila i više nego predivna, pa tom sladoledu (u povjerenju: sladolednom kupu :D) nisam mogla srcem odolit...


*Olomouc, č. [òlo-mouc]
;)