U valu društvenih promjena jedan dunavski valić bi vrlo lako mogao progutati dio naše istočne ljepote. Neko tamo sudbonosno blato iz Mađarske, kako čujem, moglo bi nam zagospodariti Kopačkim ritom i napraviti više štete od kormorana, 'tičurina koje ionako serkajući okolo suše barsko bilje sve po redu.

Dakle, dok još postoji nešto za slikati - Tonkica je to uslikala. Možda u zadnji čas! :D Uživajte dok možete. ;)

Možda nisam dovoljno naglasila da imam najbolju bolju polovicu koja se poželiti može, a koja me usput vodi kamo mi je srcu milo. :D Ovoga puta skoknusmo u duuuboki kontinent, najkontinentalnije što naša mala evropska državica dopušta i smjestili se u Slavoniju, a da li je bilo Baranje, Podunavlja i sličnoga, neka prosude oni koji su tamo češće. Meni je uglavnom sve bilo ravno do obzora i prelijepo da ljepše biti ne može pa se nisam bavila tim geografskim determinacijama. Osim što je bilo lijepo, bilo je i sunčano, a ispod pet slojeva odjeće mogu vam reći da nije bilo ni hladno... :Đ

Već dugo vremena nisam bila u središtu Osijeka pa sam se osjećala kao da sam ondje po prvi put. Nek se ne naljute domaći, ali prvi je dojam bio da se urbani dio grada sastoji od svega par ulica. Naravno, Osijek ima sve odlike grada, ali si nisam mogla predstaviti kako i zbog čega dolazi u rang ostala tri velika hratska grada, Zagreba, Splita i Rijeke. Ruku na srce, to nije velegrad.

Međutim, Osijek ima jednu strašno dobru vibru. Pitom je. Uređen i zelen. Ima tradiciju, koja izvire iz svakog ćoška. Ima preštosan glavni trg s fontanom u razini zemlje - i preogromne "lončanice" u kojima raste mlado drveće.

A tramvaj nije na trkama kao u Zagrebu i tako je fino inkorporiran u gradsko tkivo.

Stojimo dečko i ja u predvorju hotela i kaže on meni: vidi, tramvaj! A ja: di, di? Ono tramvaj metar od hotela, prišunjao se da ga nitko ne vidi kroz ona ogromna hotelska stakla i zakamuflirao se u neku šarenu reklamu za nešto već.
Tonkica ga je skužila tek kad se reklama počela neočekivano pomicati. :Đ
Što ne čudi.
Jer Tonkica je idući dan, fotkajući žabu, ufotkala list...

Kad si već pričam u trećemu licu, recimo i to da je Tonkica izuzetno ostala ugodno iznenađena ponudom klope koja se vrtila oko nje. Slavonski specijaliteti -  da ne pričam, mljac, a dogodilo se i da probam sušenog međeda. :)) Znam neke kojima je janjetina vrhunac kulinarske eskapade, ali ja se fatam sve mesine koja izgleda ukusno pa ako me ne ubije, uzet ćemo repete! :D
O, bilo je tu i svačega drugoga, ali sada je pola jedan u noći i žalim, moram stati da ne krenem u boj na frižider. ^^

Velika mi je želja bila otići u Kopački rit... Volim prirodu (u ograničenim dozama i ako ne grize :D), a kako je Kopački rit ipak u rangu parka prirode, morao je biti wow. i da, itekako je bio wow...

Uspeli smo se na brodić iz kojega smo mogli doživjeti močvarne predjele nedostupne ljudskoj nozi, lagano smo klizili niz nekoliko jezera i doživljavali taj netaknuti raj na zemlji, prepun jesenskih boja, močvarnih ptica i nekog neobjašnjivog mira.

Dvije stvari su me ondje fascinirale:

- da je godišnja varijacija u vodostaju punih šest metara

- i da u najboljim danima tamo živi 30 vrsta komaraca. :Đ

Srećom, više nije ljeto i ne moramo se, kako čusmo, nalevati litrama pivice da B vitaminom otjeramo dosadne krvopije. Iš!

Nakon netaknute prirode odosmo u netaknuti Tikveš. To je bivši habsburški dvorac pa simte tamte nečiji poslije 1918., potom Titina rezidencija, a onda su ga naši vrli suvremenici za rata devedesetih opustošili, popljačkali i tako mi je drago što živim međ ovako plemenitim svijetom.

Dvorac je danas, naravno, zatvoren, ali i dalje mami svojom valjskom ljepotom. Nalazi se u perivoju punom popratnih stilskih građevina i cijeli je ambijent jedan tako elegantni biser, nažalost neotkriveni, naše zemlje. Držim fige da ga restauriraju i ožive jer bi tu zaista vrijedilo dolaziti.

A za kraj naše šetnje valjda već tradicionalno pada zoološki vrt. :D

I moram vam reći, bez zafrkancije, da je daleko ljepši (i) od rimskog! Doduše, rimski nije vrhunac dosad viđenih, ali s obzirom na veličinu ova dva grada, Osijek ga nadaleko šiša.

Životinje su smještene na krasnim velikim terenima i nekako mi baš liče zadovoljno. :) Provela sam ondje više od dva sata i vjerujem da bih provela još koji da već i čuvarima i živinama nije bilo dosta razgledavanja za taj dan.

Kad malo rezimiram, ovo je bio baš post o bilju i živinama. Moram reći da su me se sve dojmile. Posebno ove na tanjuru... :Đ

Živjeli!