Tonkica Palonkica

Put do sreće u 100 lakih koraka?

sub - 19.11.2005 -

19. studeni 2005 1:21:00

Hej, ćao, (ići) mići (brodići) moji!

Danas mi je, samo da znate, dan bio blizak katastrofi.
Profesionalnoj.
Ako se profesijom može nazivati pohođenje fakulteta uporno i svakodnevno, uz nadu da će od toga jednom možda biti i koristi. Kruha barem. I plaćenih režija. Dabogda si našla muža koji me neće zezati u zdrav mozak pa da onda ne trošim na kozmetičke tretmane kao alternativu odlasku psihijatru.

Dakle, faks...
Za razumijevanje ove sage, legende, mita maltene, koji ću vam ispričati, potrebno je reći vam, u stilu američkih AA grupa: ja sam Tonkica Palonkica i ja sam kampanjac.
:)
No vratimo se na temu...
Danas, kao i svakog dana uglavljenoga između četvrtka i subote, ja sam imala književni seminar. I kao svakog gore navedenog dana, ja sam se te činjenice sjetila...hm... dosta kasno. Nepuna dva sata prije početka. A dva sata prije početka su, uz fakt da ne da se nisam spremila pročitavši zadane tekstove, nego ih nisam ni vidjela (avaj!), osim u vidu okrugle plosnate pločice zvane cee-dee, ravna katastrofi.
Drugo i drugo, ma kako vama to možda čudno i nevjerojatno zvučalo... ja, eto, NISAM izgubljena kći Supermana i Wonderwoman pa da mogu nekim čudnim X-ray movevom pročitat, pa i zapamtit, ono što na njemu piše.
Eh, šta ću, ordinary cura od krvi i mesa... :)

Kako je tekao plan bitke?

step one: uspjela sam zaboraviti cd doma.
step 2: vratila sam se po njega, proklinjući u sebi svoju dekoncentriranost i tjerala si dalje od primozga bapske "prazne" priče: ne vraćaj se, ne vraćaj se, to ti je bad luck...
step 3: na mjestu predumišljenog zločina nije bilo niti jednog jedinog praznog kompjutera. (vražji internet ovisnici! I ja s njima :)).)
step 4: učinio mi se jedan tip dovoljno pitomim da ga se usudim priupitati je li moj ce de može u njegov komp. Pogledao me, khm, s nevjericom... i pristao. Trebalo je naštimati dokument...
step 5: i tiskah i pritiskah i vuci i potegni i sve ostalo što s mišem možete raditi... ali iz printera ne izađe repa. Ovaj, dokument! :)) Moje pripovijetke...
step 6: priđem lijepome, bijelome, blistavom printeru da mu izrecitiram sve po spisku, ali gle! - printer zatvorio butigu. Pokvaren...jak jedan.

step 7 - step 77: prikazi moje panike. Zemlja podrhtava, planine se ruše, Sudnji dan je pokucao na vrata...
step 78: sjetim se ja spasonosne jedne fotokopiraonice!, gdje bih mogla sudbu kletu navesti da proradi za mene.
Moram li istaknuti da im je komp bio u rukama dvojice hrgastih, zbunjenih majstora, i bez očite namjere da profunkcionira?? Mislim da je i ovako dovoljna jasna razina moje muke ježeve... :)
step 79: trkam hitom...ili hitam trkom? I never know.. ;) do iduće, kad tamo "cepaju" kunu po stranici, a meni se ne ostavlja pola moga mjesečnog (dobivenog, no ipak) prihoda samo da učinim pravu stvar...
step 80 - 88: uz već vrlo očevidnu paru koja mi sukljaše iz ušiju prozujah sve kuteve znane i neznane, a sve u nadi da ću naći svoj kutak sreće. Ne veći od par piksela, na kojem će miš napraviti značajan "klik", no ipak kutak...

step 89: Nebo mi se smililo! Na obzoru je zatreperilo čudnovato blistavo svjetlo, frulice zasviruckaše, zeko podigne svoje uši u čudu, iz trave... Ma kakav zeko!, pobogu, pa nismo u zverinjaku! - EVO JE! Divna, prekrasna, toliko žuđena... fotokopiraonica! Ostvarenje svih mojih snova i nadanja.
step 90: Otada je sve išlo lako, da ne kažem - prelako... Pitam: Može li? Kažu: Može.
(Have I died and gone to heaven?!)
Štipkam se za svaki slučaj, da ne bi bilo "nismo znali". Je, sve je na svome mjestu... a jedina krila u blizini mene su ona pileća, smanđana za ručak.
step 91: dajem cede drhtavim rukama mladoj i i lakomislenoj fotokopiračici, ona mi to presnimi, preda štafetu natrag i naplati mi svoj ceh. Ja zadovoljna, ona zadovoljna.
step 92: Preostaje mi samo pročitat što se pročitati treba i zglancati imiĆ uzorne studentice. Perfect!

Oh, pitate se gdje su ostale točke?

Zanima vas?
No dobro.... as you wish. ;)

step 93: oboružavam se strpljenjem i naramkom rječnika, odlučna da zbubetam nezbubetivo u minimalnom roku. U oko (za oko, kurje za stakleno) sat i pol. Tijesno, ali gotovo i izvedivo. Uvijek sam bila optimist... :)
step 94: nalazim si optimalno mjesto u usaftaloj čitaonici. otvaram prozor.
step 95: je da je sad osjetno manje usaftano, ali cvokoćem k'o pi***. Naravno, zima mi suzila cirkulaciju pa ono što bi trebalo dolaziti do sivih stanica, ne dolazi , a niti ne planira. Mislim na eskime i kako je sad njima, a ja se žalim...
step 96: Zatvaram prozor. Pa nisam siga-wannabe, ljudddi mmmojjii d-d-d-raggi!
step 97: Natrag tekstu, natrag tekstu...brzo, brzo!, kazaljke odbrojavaju svoje zadnje krugove..!

step 98: Nešto čujem... Što, što?
sms?
Od koga..?
step 99: mmm... jedan jako simpa dečko.

Step 100: Zar je potrebno dodati da je prstić s dosadnog listanja stranica prešao elegantnim potezom, i uz vragolasti smiješak na licu, na listanje slatkih, zanimljivih porukica?

A imiĆ?
ImiĆ može i pričekati... ;)

Voli vas vaša zaintrigirana Tonkica palonkica! ;)

Speak the truth, but leave immediately after. :)

Speak the truth, but leave immediately after. :) << retro

Blog naoblaka.

Češka češka životinje šala automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik fakultet Firenca Fužine Gabor Pataki hokej Istanbul italija jelo jesen katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pjesma pomoć pomoć poplava porod prag priča prijatelji problemi putovanja Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina slike Slovenija Sljeme snijeg šala škola televizija Turska uskrs vatromet Velika britanija video Zagreb