Oduvijek sam željela jednu jedinu stvar... Poljubac onog kojeg volim na sredini Karlova mosta u Pragu.

Možda je fakt što se dotični nalazi (most, mislim, ne dragani :D) na sasvim drugom dijelu Europe malčice pridonosio toj opčaranosti... međutim, postoji priča. A ona glasi da će se u trenutku poljupca dvije sudbine stopiti u jednu i da će zauvijek ostati zajedno.

Prije desetak dana moj najdraži i ja zakoračili smo kroz gomilu, zagrljeni, odredili neku našu aritmetičku sredinu... i stvorili najromantičniji trenutak na svijetu za nas. Sunce je obasjavalo barokne kipove, vergl je razigrano melodizirao, a Vltava je putovala jugu kao da je se to ništa ne tiče...

Volim što mi on ostvaruje snove. Jako sam sretna... kao nikada do sad.

Bio mi je to najljepši, najprisniji posjet češkoj prijestolnici. Uživala sam mu otkrivati jedan od meni najmilijih gradova na svijetu. Još i više od toga, upoznavati Prag iz jednog sasvim drugog kuta... s njim još posebnijeg.