"Kod Vauquoisa njemački su vojnici imali dresiranog psa koji je trčao od njemačkih linija do engleskih i natrag te nosio kruh, cigarete, čokoladu i konjak. Nijemci su imali cigarete i čokoladu, ali nisu imali kruh i konjak, a Englezi su imali dosta kruha i konjaka, ali malo cigareta. Kod Predazza austrijski su vojnici poslali Talijanima mačka s ceduljicom na kojoj je pisalo ŠALJEMO VAM NAŠEG MAČKA S CIGAROM. Cigara je bila privezana komadom uzice mačku na leđima. Talijani su popušili cigaru, a mačka ubili i pojeli."
"U zlatno doba ljudi su bili rasisti, ali to još nisu znali. Zanimali su ih crnci, Papuanci itd., a zoološki vrtovi u velikim gradovima organizirali su etnografske predstave s divljacima koji su sjedili ispred koliba od bambusa, imali kožu oko bedara i radili različite stvari. Ljudi su išli gledati kako žive Papuanci, Ašanti i Zului, te su im bacali bombone i kocke šećera. (...) Ašanti su sjedili u izložbenom prostoru ispred kolibe od bambusa i brusili kremenom kamenu toljagu, iako nikada prije toga nisu imali u rukama ni kremen ni kamenu toljagu. Bili su zaposleni kao niži službenici kolonijalne uprave(...)."
"Logor Buchwewald bio je polivalentan koncentracijski logor - logor smrti i radni logor. Zatvorenicima je prilikom dolaska istetoviran na podlakticu redni broj. Prvih mjeseci rata dobivali su zatvorenici dopisnice s unaprijed odštampanim tekstom koje su trebali slati svojoj rodbini. Na dopisnicama je pisalo SMJEŠTAJ JE DOBAR, OVDJE IMAMO POSLA, PREMA NAMA SE PONAŠAJU PRISTOJNO I DOBRO SE ZA NAS BRINU. Kad bi rođaci dobili dopisnicu, a pošiljatelj im je jako nedostajao, išli su se prijaviti na njemačke urede sa željom da posjete svoje bližnje u tom i tom logoru. Jedan grčki logoraš iz Buchenwalda poslao je dopisnicu svome ocu u Pyrgos, a otac je poslije tri mjeseca doputovao k njemu. Sin se na peronu bacio na oca i zadavio ga prije nego što su ga Nijemci stigli ustrijeliti."
"Na kraju dvadesetog stoljeća ljudi nisu točno znali trebaju li početak novog tisućljeća slaviti 2000. godine ili tek 2001. Za ljude koji su čekali smak svijeta bilo je to važno, ali većina ljudi nije vjerovala u smak svijeta i bilo im je svejedno. Neki ljudi koji su čekali smak svijeta mislili su da će nastati jednog sasvim običnog dana. Neki su kršćani tvrdili da je već ionako 2004. godina jer se Isus rodio četiri godine kasnije od onog u što se tradicionalno vjeruje. Prema židovskom kalendaru bila je već 5760. godina, prema muslimanskom tek 1419. godina, a jednako tako je prema julijanskom kalendaru bilo malo manje nego prema gregorijanskom, pa je zato 1917. godine Oktobarska revolucija izbila tek su studenom. Budistima je bilo svejedno jer je prema budističkom kalendaru bila 2542. godina buddhashakarajanske ere i njih je više zanimalo što će biti u sljedećem životu - žaba ili zeleni majmun i sl."
P.Ouředník: "Europeana"
Pokorno javljam da ne volim povijest, ali sam ovu knjigu prožvakala s guštom, makar mi je bila pod obavezu. :)I priznajem da su odlomci maaalčice podugački, ali kakva bi to povijest bila kada bi stala u jednu rečenicu? Kad smo kod toga, ima jedna druga zgodna knjiga, "Let there be lite", o svijetu paralelnom našem, a s druge strane Sunca, gdje načine stroj što sažima svaki dokument na ono bitno. I odluče oni sažet Stari zavjet na maksimalnu redukciju. I čekaju oni tako, čekaju, i nakon deset sati proučavanja starih tekstova kompjuter svede Bibliju na jednu jedinu rečenicu, koja glasi - "Because I say so, that's why!"
I sad sam se sva upetljala i sve bih najradije uvalila u jedan tekst jer ide nova runda ispita, što ujedno znači bye, bye slobodno vrijeme i hello, moje povijesne i književnopovijesne prinudne zanimacije. :)
Moram biti zato brza. I stoga hop! par zgodnih sličica s ovogodišnjegsamoborskog fašnika, kamo smo najdraži i ja krenuli onako nasumce, u potrazi za šetnjom, povorkom i možebitnim kremšnitama.
Na trg sam dojurila jer mi dragi reče da već zvoncaju zvončari, a oni se javljaju na kraju svakog karnevalskog konca, pa ja bris što brže u smjeru zvuka i slike. No tamo ugledah samo neke muške vile Ravijojle s krep papirom od glave do koljena, a ne one, onak praf stasite zvončare s rogovima i kožunima i stuff. Onda mi je dragi rekao da to jesu pravi zvončari, ovi ravijojlasti, jer da zvone. Doh, čujem i ja, al ja hoću onee! Neću Mike i Reybak, :( u mom konceptu postoje samo čupave životinjčaste spodobe na dve noge i gotovo.
No srećom, ubrzo mi je koncentraciju zaokupio jedan čiča s velikim topom. I robom ko od srednjovjekovnih cigića-mornara, a ako se slučajno tu nađe neki etnolog, nek me slobodno ispravi. :D Čiča se dao slikati, a onda se vratio na svoje ispucavanje plutenih komadina veličine hamburgera. (ne onog McD-astog, nego pravog! :P)
Ošli dalje, započeli egzistencijalistički ključnu raspravu jesu li uštipci ili su fritule, kad nad glavom nešto fijuuuu! Razmaknemo se pola metra, a među nas frkne onaj plotun onog topastog čiče. Možda mu se nije svidilo kako je na fotki ispao... :D
Iza jednog ugla, iznenađenje oku mome i srcu vrtilačkom - lunapark! Joj kako sam se potrudila animirati si dragog na jednu od tih vratolomija, no on je ostao neumoljiv. :) Ne znam jel zbog straha il zbog proljetnog outfita, al smrzo mu se nos-ponos. Nema druge, zgrijat nos! Prvi je štand bio moj - brci za menei blinkajući crveni nos za mog dragog- just what we needed! :D
Mislila sam da se neće ufurati u styling jer za razliku od onog što se on navikao, tu se cijeli grad zamaškara, bilo staro, bilo mlado, pa šetaju ulicama u najvjerojatnijim kombinacijama. Moram pak reć da je bojazan bila suvišna jerbo je izdržo dulje nego ja! :D
Tonkica je ipak morala skinut "lennonice" i uvalit se u par pravih pravcatih cviksi za noćni slalom, međutim ju nosonja čeka kraj kreveta pa da u utorak skupa otvaraju vrata i plaše malu djecu!
lilo&stitch
neopisivo super. :D
Ponos i dika - povijest i par slika. Fašničkih! :)
"Kod Vauquoisa njemački su vojnici imali dresiranog psa koji je trčao od njemačkih linija do engleskih i natrag te nosio kruh, cigarete, čokoladu i konjak. Nijemci su imali cigarete i čokoladu, ali nisu imali kruh i konjak, a Englezi su imali dosta kruha i konjaka, ali malo cigareta. Kod Predazza austrijski su vojnici poslali Talijanima mačka s ceduljicom na kojoj je pisalo ŠALJEMO VAM NAŠEG MAČKA S CIGAROM. Cigara je bila privezana komadom uzice mačku na leđima. Talijani su popušili cigaru, a mačka ubili i pojeli."
"U zlatno doba ljudi su bili rasisti, ali to još nisu znali. Zanimali su ih crnci, Papuanci itd., a zoološki vrtovi u velikim gradovima organizirali su etnografske predstave s divljacima koji su sjedili ispred koliba od bambusa, imali kožu oko bedara i radili različite stvari. Ljudi su išli gledati kako žive Papuanci, Ašanti i Zului, te su im bacali bombone i kocke šećera. (...) Ašanti su sjedili u izložbenom prostoru ispred kolibe od bambusa i brusili kremenom kamenu toljagu, iako nikada prije toga nisu imali u rukama ni kremen ni kamenu toljagu. Bili su zaposleni kao niži službenici kolonijalne uprave(...)."
"Logor Buchwewald bio je polivalentan koncentracijski logor - logor smrti i radni logor. Zatvorenicima je prilikom dolaska istetoviran na podlakticu redni broj. Prvih mjeseci rata dobivali su zatvorenici dopisnice s unaprijed odštampanim tekstom koje su trebali slati svojoj rodbini. Na dopisnicama je pisalo SMJEŠTAJ JE DOBAR, OVDJE IMAMO POSLA, PREMA NAMA SE PONAŠAJU PRISTOJNO I DOBRO SE ZA NAS BRINU. Kad bi rođaci dobili dopisnicu, a pošiljatelj im je jako nedostajao, išli su se prijaviti na njemačke urede sa željom da posjete svoje bližnje u tom i tom logoru. Jedan grčki logoraš iz Buchenwalda poslao je dopisnicu svome ocu u Pyrgos, a otac je poslije tri mjeseca doputovao k njemu. Sin se na peronu bacio na oca i zadavio ga prije nego što su ga Nijemci stigli ustrijeliti."
"Na kraju dvadesetog stoljeća ljudi nisu točno znali trebaju li početak novog tisućljeća slaviti 2000. godine ili tek 2001. Za ljude koji su čekali smak svijeta bilo je to važno, ali većina ljudi nije vjerovala u smak svijeta i bilo im je svejedno. Neki ljudi koji su čekali smak svijeta mislili su da će nastati jednog sasvim običnog dana. Neki su kršćani tvrdili da je već ionako 2004. godina jer se Isus rodio četiri godine kasnije od onog u što se tradicionalno vjeruje. Prema židovskom kalendaru bila je već 5760. godina, prema muslimanskom tek 1419. godina, a jednako tako je prema julijanskom kalendaru bilo malo manje nego prema gregorijanskom, pa je zato 1917. godine Oktobarska revolucija izbila tek su studenom. Budistima je bilo svejedno jer je prema budističkom kalendaru bila 2542. godina buddhashakarajanske ere i njih je više zanimalo što će biti u sljedećem životu - žaba ili zeleni majmun i sl."
P.Ouředník: "Europeana"
Pokorno javljam da ne volim povijest, ali sam ovu knjigu prožvakala s guštom, makar mi je bila pod obavezu. :)I priznajem da su odlomci maaalčice podugački, ali kakva bi to povijest bila kada bi stala u jednu rečenicu? Kad smo kod toga, ima jedna druga zgodna knjiga, "Let there be lite", o svijetu paralelnom našem, a s druge strane Sunca, gdje načine stroj što sažima svaki dokument na ono bitno. I odluče oni sažet Stari zavjet na maksimalnu redukciju. I čekaju oni tako, čekaju, i nakon deset sati proučavanja starih tekstova kompjuter svede Bibliju na jednu jedinu rečenicu, koja glasi - "Because I say so, that's why!"
I sad sam se sva upetljala i sve bih najradije uvalila u jedan tekst jer ide nova runda ispita, što ujedno znači bye, bye slobodno vrijeme i hello, moje povijesne i književnopovijesne prinudne zanimacije. :)
Moram biti zato brza. I stoga hop! par zgodnih sličica s ovogodišnjegsamoborskog fašnika, kamo smo najdraži i ja krenuli onako nasumce, u potrazi za šetnjom, povorkom i možebitnim kremšnitama.
Na trg sam dojurila jer mi dragi reče da već zvoncaju zvončari, a oni se javljaju na kraju svakog karnevalskog konca, pa ja bris što brže u smjeru zvuka i slike. No tamo ugledah samo neke muške vile Ravijojle s krep papirom od glave do koljena, a ne one, onak praf stasite zvončare s rogovima i kožunima i stuff. Onda mi je dragi rekao da to jesu pravi zvončari, ovi ravijojlasti, jer da zvone. Doh, čujem i ja, al ja hoću onee! Neću Mike i Reybak, :( u mom konceptu postoje samo čupave životinjčaste spodobe na dve noge i gotovo.
No srećom, ubrzo mi je koncentraciju zaokupio jedan čiča s velikim topom. I robom ko od srednjovjekovnih cigića-mornara, a ako se slučajno tu nađe neki etnolog, nek me slobodno ispravi. :D Čiča se dao slikati, a onda se vratio na svoje ispucavanje plutenih komadina veličine hamburgera. (ne onog McD-astog, nego pravog! :P)
Ošli dalje, započeli egzistencijalistički ključnu raspravu jesu li uštipci ili su fritule, kad nad glavom nešto fijuuuu! Razmaknemo se pola metra, a među nas frkne onaj plotun onog topastog čiče. Možda mu se nije svidilo kako je na fotki ispao... :D
Iza jednog ugla, iznenađenje oku mome i srcu vrtilačkom - lunapark! Joj kako sam se potrudila animirati si dragog na jednu od tih vratolomija, no on je ostao neumoljiv. :) Ne znam jel zbog straha il zbog proljetnog outfita, al smrzo mu se nos-ponos. Nema druge, zgrijat nos! Prvi je štand bio moj - brci za menei blinkajući crveni nos za mog dragog- just what we needed! :D
Mislila sam da se neće ufurati u styling jer za razliku od onog što se on navikao, tu se cijeli grad zamaškara, bilo staro, bilo mlado, pa šetaju ulicama u najvjerojatnijim kombinacijama. Moram pak reć da je bojazan bila suvišna jerbo je izdržo dulje nego ja! :D
Tonkica je ipak morala skinut "lennonice" i uvalit se u par pravih pravcatih cviksi za noćni slalom, međutim ju nosonja čeka kraj kreveta pa da u utorak skupa otvaraju vrata i plaše malu djecu!
