Welcome! Tonkica Palonkica. copyright 2005.-2012.
Tonkica Palonkica

Postovi Profil Arhiv Fellows


Ciao!


Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!



Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher -

Tagcloud


Češka češka život životinje šala škola automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik faks fakultet fax festival svjetskog kazališta Firenca Fužine Gabor Pataki glazba hokej hrana Hrvatska I wish internet Istanbul istra Italija jelo jesen karneval katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pitanje pjesma politika pomoć poplava porod posao prag priča priča prijatelji problemi projekt365 prosvjedi putovanja retro Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina Slavonija slike Slovenija Sljeme snijeg sport šala taxi televizija tonkica Turska uskrs valentinovo vatromet Velika britanija video Zagreb



Nedavno, nedavno


Vikend za dvoje
Zarada preko Interneta? Ha ha!
...
Blue
Đizs Krajst!



Thanks to


template: Aween♥
tutorial: iron lady|jaja
image: we♥it


Po naređenju :)
uto - 15.05.2007 | 15. svibanj 2007 17:52:00 | 15 comments

Lančići, lančići... došao je tako i jedan do mene, naređuje Desert Rose da se potrudim napisat nešto o ovim riječima:

novac. najvažnija sporedna stvar na svijetu. i jedna od onih kojih bi uvijek još malo više dobro došlo. Kao, uostalom, i poljubaca. :)

grijeh. čokolada, moj slatki grijeh. Život bi bio jako dosadan da ponekad ne zgriješimo... na koji god način. :)

 

oprost. kad se razočaram u prijatelje, teško opraštam i rijetko se kad vraćam na staro. Osim kad je moja obitelj u pitanju - tada sam savršeni primjer zlatne ribice. Te živine, naime, zaborave bilo što unutar četiri sekunde.

papiga... mi nije najdraža životinjica na svijetu (jer se kategorički odbija maziti :)) ali je ipak tri puta bila dijelom moje obitelji te jedino neriblje stvorenje kojem su moji dopustili ulaz preko našeg praga. Prva papiga je taj prag prvom prilikom i isprobala, al u suprotnom smjeru, fijuknuvši nakon tri dana kroz isti van. Stajali smo pod drvetom preko puta balkona i zivkali je Kiki, Kiki, Kiki... moš mislit kak je došla... :)))

 

Eto. Job done, a u(ne)srećit neću nikoga jer mi se u principu takvi zadaci ne dopadaju. :)

Pozdrav iz knjižnice, u kojoj se manična ožednjela žemskica i mucavi debil bore za moju koncentraciju...

Čitamo se! U najgorem slučaju, s Jankomira... :)