Opet sam nestala na tri svjetlosne godine....

Nije da mi ne falite, ali me ni ono malo inspiracije nije uspjelo dovući na editor da otipkam štogod. Čini mi se da me, nakon više od tri godine bloganja, prolazi želja za time... :(

Moje zlato je kraj mene,

gledam ga kako spava

i tako mi je drago što je tu...

:*

mazim ga po licu dok to on ni ne osjeti

i tako bih voljela da vikend nikada ne mora proći.

Ovaj je tjedan pak zeznuo pak sva moja očekivanja. Kao prvo i prvo, očekivanje ludom radovanje da će biti toplo. (Vruće, čak. Pa sam sa sobom ponijela more kratkih majičica i suknjica. I japančica, o, blože... %) ) Ovdje gdje jesam, a to je vodoravni položaj krevetnoga tipa, furam tri sloja odjeće, koji uključuju termo čaparape i jednu kockastu flanelsku košulju. Naravno da ne moju, :D 'ko bi mene natjerao u takav kupovni podvig... Al da je topla, uf, itekako.

Plan je bio muvnuti se malo dalje, u nepoznato, no kiša nas je svako malo demotivirala od te odluke. Otprilike triput dnevno. :D Dobra stvar - barem su žabe o'ladile od svog KREativnog glasanja; valjda ih je voda odnijela. :D No bitno da sam ja zalila čemprese nepuna tri sata prije proloma oblaka...

Tuče nije bilo. Čak ni one nebeske. :D Al svejedno sam uspjela pokisnuti do gole kože dok navlačih ceradu i elastičnu užad po najvećem nevremenu. I naravno da ni kapi nije bilo nakon idućih pola sata,  zar smo uopće u to sumnjali? :P Tonkica se nije pokolebala i išla je van nedugo zatim, a šiziku oko slaganja smislene tople-a-lijepe odjevne kombinacije neće vam prenositi. Neka ste vi meni u svom zenu i dalje. Nije dobro imati psihički zmrdano i nervozno blog čitateljstvo. Udahnimo duboko svi zajedno... :)

Dragi mi je imao roćkas. Stariji je za godinu dana, ali nimalo pametniji jer izgleda da me i dalje voli. :))

Eh, da, moram i ovo reć jer ću puknut.

Tko god da mi je rekao nešto u stilu da su Sedam duša i Marley&me remek-djela holivudske produkcije od Građanina Kanea naovamo, neka ubuduće šuti. :D

Na Sedam duša, inače meni inače vrlo simpatičnog Willa Smitha, sam gotovo zaspala (a to je provjereno dobar pokazatelj što se mene tiče), dok sam Marleya pogledala oduševiljena jednim tekst om koji uzdiže odnos vlasnika i zločestoga psa, poziva na tugu, tragediju i neumitnost kraja psećeg života.... - a kad ono, avaj, nedjeljnopopodnevni film kojem ništa ne fali, ali ničim ni ne iskače, te na kraju pas zbilja ugiba, ali nikom ništa. Pas je tijekom filma napravio tolika s*anja da je čovjek sretan što je malko miran. :D :D

Doma me još očekuju Kraljica i Život drugih, koje sam ušićarila od Cinestara, valjda će im Oskar dati neku težinu. Usput budi rečeno, Milijunaš s ulice mi nije bio bogzna kaj; unatoč gay žvaljuckanju (bljak, bljak!) Milk mi se pokazao znatno boljim. A od recentno odgledanih muvisa kapu skidam Star Treku 11. Imaju novog fana! :D

Kasno je, kasno, a ja jošte budna. Umjesto uspavanke podastirem morbidnu činjenicu da sam išla u bubomor pauka i leptirova uz glazbenu pozadinu hladnopivskih Madrfakrsa.... :D

Oni kickaju assove madrfakrsima...