Welcome! Tonkica Palonkica. copyright 2005.-2012.
Tonkica Palonkica

Postovi Profil Arhiv Fellows


Ciao!


Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!



Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher -

Tagcloud


Češka češka život životinje šala škola automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik faks fakultet fax festival svjetskog kazališta Firenca Fužine Gabor Pataki glazba hokej hrana Hrvatska I wish internet Istanbul istra Italija jelo jesen karneval katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pitanje pjesma politika pomoć poplava porod posao prag priča priča prijatelji problemi projekt365 prosvjedi putovanja retro Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina Slavonija slike Slovenija Sljeme snijeg sport šala taxi televizija tonkica Turska uskrs valentinovo vatromet Velika britanija video Zagreb



Nedavno, nedavno


Pokvareni telefon - a nije HaTeov
Tiltanje u Tonkice. Raspad sistema u očekivanju.
Hangout i dimni signali (ako vam se iz kompa puši) da je sa mnom sve okej. Dakle, ugodno čitanje! :)
Tonkica TOP Five 2005.
Dilema



Thanks to


template: Aween♥
tutorial: iron lady|jaja
image: we♥it


Nesreća nikad ne dolazi sama
pet - 27.01.2006 | 27. siječanj 2006 0:10:00 | 21 comments
Divan dan.

 

  • Imam upalu oba uha, pijem već druge antibiotike (i iz ušiju mi vata viri, hihi)
  • zatim upalu sinusa, što će reći da spavam gotovo naglavački ko šišmišica da bih iole usnulo provela noć
  • te na kraju, last but not least, upalu ždrijela, zbog kojeg sam bila zamotana oko grla ko talibanica i kljukala antibioticima koji nemaju fele... Nema mi iz kreveta, a još dva su mi dva ispita pred vratima u idućih tjedan dana. Ako izdržim, nazvat ću se, ne znam... SuperTonkica, drago mi je.
 
  • Drugo, umro mi je stric. Iznenada, infarkt... Moji mi nisu rekli do navečer, dok se nisam vratila s ispita... (koji je po svemu sudeći izvrsno prošao) Užasno mi je teško kad odu oni koje jako, jako volim... a ne stignem se s njima ni pozdraviti. I kad vidim da odlaze jedan za drugim, a tati u očima čitam bolno pitanje: Hoću li i ja uskoro..?
Divan dan... zaista divan dan. Give me more...

:'(

Pusa i zagrljaj od vaše Tonkice!

Hmmm... kad malo razmislim, samo zagrljaj. Bacili su gadna stvar. ;)