Dragi moji blogeri i blogorašice!

Mislili bi ljudi da je lako organizirati neko druženje nedefinirano velike skupine ljudi koju i poznaješ i ne poznaješ, a s vama bih se složila - i ne složila. Ovisno o danu u kojem biste me ufatili! :D

Prvo sam napisala prošli post pa krenula šiziti. Za početak. Jer je žena iz ove dvorane za početak uzela u dnevni zadatak demotivirati me totalno od kuglanja, a od njihove dvorane pogotovo. I nek idem tamo nekamo u selo veselo na rub grada kuglati, mo'š si mislit. To me podsjeća i na svojedoban prijedlog moje tičerice da idem učit jezik negdje tamo u stranu zemlju u šumu kraj jezera. Pa da s ribama pospikavljem, how yes no..

U međuvremenu sam rezervirala i drugu dvoranu, za pijetlov korak bliže od ruba grada, u slučaju da našoj kugln-menađerici puhne koja buba u uho i predomisli se u zadnji čas. Čudo, nije! :D Dobili smo dvoranu koju sam željela, a u paketu i nju kako prosipa mudrost bjelosvjetsku. I vidovita je, daaa... Maltene mi je rekla da lažem, da nitko drugi u ZG-u ne renta dvorane i da je apsolutno nemoguće da sam drugdje dobila termin, čak apsolutno izvan svake pameti.  Izuzevši spomenuto, bila mi je sasvim simpa, mada valjda ima neki fatum da se pri svakoj sportskoj aktivnosti nađe netko tko će ti "pokazati" kako zapravo stvari stoje.

Natuknica i ja postavile smo neuhvatljivi rekord dvorane od tridesetak nepriznatih bacanja, al kako ljudi kažu, važno je biti prvi, kategoriju mani! :D

Taman sam se ufurala (u zbrajanje gornjeg broja na tabli :D), kad je bilo doba za utaživanje žeđi. Dabome, trebalo nam je!

Već oformljenu ekipu u sastavu: Tonkica, Rex, Babun, Natuknica, Pavao i Pointless u Medi su brojčano ojačali Deumina i Zeus, koje smo ondje već našli kako nas čekaju papajući fine slane kiflice sa sirom i uljepšavaju taj komadić medastog prostora. :) Svi smo se brzo skompali, zapričali, upoznali i ubrzo je bilo veselo kao da se poznajemo sto godina.

Tijekom večeri su nam se pridružili Šokre, Fist plus, na moje veliko iznenađenje, jedna blogerica koja odavno piše i već dugo ne piše, Francesca Extraordinaire! Da mi se nije predstavila, ne bih ni u ludilu povezala ime s blogom. Mirna je i povučena i činila mi se draga. Nije me opsovala niti jednom! No kad već tužakam, onda ću reći da mi je lakše utoliko što nisam bila jedina kome su se zmešali svi lončići i pobrkala sva imena.

Nešto su nam se kasnije pridružili još neki ljudi voljni zafrkancije, a među njima Walt i N.N. (podaci poznati redakciji :D) pa smo zafeštali sve do u noć, u proljetnu kišovitu noć. I bilo nam je za pet! :)

P.S. Nek se samo zna da me kuglanje oborilo s nogu. DOSLOVNO! :D Imam muskulfiber, al nije mi žao nijedne promašene kugle!

Vidimo se na nekom drugom okupljanju, štafetu rado predajem i još radije dolazim!

Mah mah to my partners in crime!

(ovom rukom koja mi je još u funkciji :D :D)