Vaša Tonkica je zaljubljena...
Do ušiju.
Ma preko ušiju! - do ušiju susjeda tri kata iznad mene... toliko puno! :)

Znam da baš nisam suvisla kad sam zaljubljena i ne znam stoga na što će ovaj post ličiti, ali osjećaje koji se u meni gurkaju jednostavno mi je teško izustiti na pravi način... stoga oprostite unaprijed...

Situacija je:

(ajmo matematički, jer matematika je dosta koncizna znanost, pa objasnimo početno stanje.)

dakle, imamo: A + B + C = D
Iliti: Dečka + Facu + Mene, što je jednako Konfuziji.

Postavimo stvari ovako:
Hodam s, jelte, Dečkom.
i to dugo vremena, izgradili smo vezu, povjerenje, ljubav, poštovanje, prijateljstvo... sve što jednu stabilnu vezu sačinjava.
Znači, na tom planu sve funkcionira.
Da?
Ne.
Problem je u tome što sam se pomalo zasitila te veze, iako mi je dečko divan, divan... i nemam nikakvih unutrašnjih razloga za sumnju u opstanak nas dvoje.

Zatim, dame i gospodo, tu je i Faca... koji je tek nedavno postao osoba B u mom životu, s pretenzijom da promijeni ulogu i postane mojom osobom A...
Istina je da mi se sviđa... ludo mi se sviđa.
I nisam toliko površna da kažem da mi je privlačan zbog svojih divnih plavih/smeđih/crnih/šargopirgastih očiju, već mi se opako sviđa kao osoba. Slični smo. Izuzetno je pametan. Imamo beskraj tema za razgovor. Volim način kako mi govori, kako mi pristupa, kako se zezamo...
Jednom riječju, srcem sam zabrazdila duboko...

Što je najgore, voljela bih biti s Facom, ostaviti Dečka i živjeti sretno, kao Snjeguljica, do kraja života s princem koji me probudio iz sna.

No kopka me nekoliko stvari...
Prva je ta što ne poznajem Facu dovoljno dugo da bih mu vjerovala. Povjerenje kod ljudi mi je izuzetno važno... Iako mi se čini iskren, plaši me mogućnost da na mene troši slatke riječi samo da ostvari svoj cilj...
Ja nisam cura za avanture i stoga se toga bojim. Želim izbjeći da se osjećam iskorištenom...
Drugo, postoji mogućnost da to bude veza na daljinu... A ja na to nisam spremna. Mislim, čemu to sve ako se budemo čuli s dva dijametralno suprotna kraja Zemljine kugle...? :'( Nemam snage za beskrajne mailove i bol u srčeku u očekivanju svakog njegovog novog poziva. Ne znam koilko bi to imalo smisla, kad bismo bili zajedno, a živjeli dva potpuno odvojena života, poznavali sasvim druge ljude, kad bismo se viđali periodično par puta godišnje... Čemu onda sve to? :(

A žao mi je propustiti ga kroz prste jer osjećam da bi mogao biti nova, velika ljubav mog života...

Hvala vam što ste pročitali ove moje titraje srca,
voli vas vaša Tonkica Palonkica...

Speak the truth, but leave immediately after. :)

Speak the truth, but leave immediately after. :) << klik!