U subotu sam bila na curlingu. Superiška, ha? Da, i ja sam tako svojedobno mislila.... ^^

Otkad su krenula Olimpijske igrice u Vankuferu pratila sam skoro svaki sport pa tako i curling. Pritom sam sama sebe iznenađivala koliko me sport može zanimati jer sam obično veoma antisportsko navudrena blogerica. I tako sam dakle brojala zavoje u bobu, navijala za našeg biatlonca, čak sam, ni sama sebi ne vjerovah, puhljala u teve Kostelićevim protivnicima da padnu... -.-' Curling mi je u svemu tome bio najgenijalniji.

Ima nešto u boćanju, a za razliku od onog standardnog, u ovo se bar pomalo i kužim. :Đ A usto, gledanje muških dok glancaju led kao da vježbaju za veliko proljetno spremanje - neprocjenjivo!

Noć prije toga cijelu sam probdjela...

Nije zbog nervoze oko curlinga, ali baš bi bilo adekvatno! :D Bitno je reći da sam do 11 jutarnjih sati već probdjela pola "radnog" dana i da mi je više bila puna kapa bivanja budnom, a spavati se više nije imalo smisla... Pa sam si učinila bar malu zadovoljštinu i probudila dečkova u taj cik zore pa da i on sa mnom uživa u praskozorju. :Đ

I tako smo nas dvoje bunovnih i nadobudnih sjeli u kola i otišli na tekmu. Curlinga. Na ciču zimu i led ledeni, smrzavicu sve do obrvicu... da na ledu ugledamo... kako da vam to dočaram... trećinu leda ograđenu trakom za radove, a na njoj dva hipermala kruga iscrtana sprejem, jedan jedini ston i jedan jedini "partfiš", dva apsolutna amatera na ultrakratkoj stazi i sve skupa deset, ajde dvadeset, gledatelja.

Došli, prebrojali, ošli...

Da dan bude potpun, zatvorili su mi omiljeni meksičko/ azijsko/ vegetarijansko/ biftekasti restoran i na njegovo mjesto stavili pizzeriju - stopedesettisućasedamstošezdesetpetu! pizzeriju u gradu... a koja, BTW, više nema onakav super duper fensi šmensi štih koji vam sad ne mogu opisati ako niste bili u Tower restoranu u Rijeci. Sad se nosi neki bljedunjavi apsolutno aspirinski look koji u kombinaciji s barskim stolicama od kravlje kože (od prijašnjeg vlasnika) izgleda neopisivo grozno, neopisivo...

Al nije vaša Tonkica ostala kratkih rukava, ne, ne - počastila se ona na drugom njoj najdražem mjestu u okolici, na kojem je... pojela pizzu. :D Da, doduše, mogla je i odmah, al nije htjela iz principa! Štrajkam glađu od meksičke klope!  - od sad pa nadalje, sve dok si ne spanđam prefinu enchiladu suizu s chilli grahom, kukuruzom i bijelim umakom... hehe, nekako mi nadoilazi što bi za par dana moglo biti na meniju. :D

Dosta priče, moje žene jučer-slavljeničke i muškarci jučer-čestitarski.

Sretan vam novi obospolni dan! :D