Kao prvo, čuđenje:

pa gdje sam to i kada prikupila 103 prijatelja/pratitelja na blogu? Čudi me stoga što ja uvijek pokušavam odgovoriti na zahtjev, a moja lista prijatelja broji tek pola od ovoga gornjeg broja... i onda, kako to? Je li mi treba bolja dioptrija? Pas lovac na zahtjeve? zvonce oko vrata ili bolja uočljivost na panelu od stotine zapisa? Hmmm...

Mislim da će to ostati nerazriješen slučaj u ovome postu od 6 i petnaest ujutro...

Inače, kako vidite po vremenu postanja, i dalje me drži, i ne drži, nesanica. :) Drži me jer bauljam *na neradni dan* u šest izjutra, dok je dobra vijest - da sam ćorila do prije punih sat vremena! Yess! (A onda sam zaključila da ne bi bilo zgorega napraviti neke planirane aktivnosti dok je mir i tišina u mome životnome okružju, dok svi spavaju i ne brinu o tome čime se ja bavim... i stoga voila' - evo me k vama! :D)

Što je novo? Ne mnogo toga. :) Uči se i daje ispite, daje se zadnje udarce fakultetu i njegovim obavezama, šeta se i voza role kako ne bih okoštala u sjedećem položaju, malo joj je krivo što je neki mulci zezaše dok je sva oklopljena i zabarikadirana vozila role po Jarunu ispred Piranhe (što je tražila, to je i dobila), :D planira kave s prijateljima (iza ispita), planira viđenje s dečkovom (iza ispita) te naglašava da se ovo "ispitaaaaah" odnosi na množinu. :P

Ono što ne radi jest da već par tjedana ne rezervira karte za muvies utorkom popodne (da budem prva za biranje ljubavnih sjedala vikendom :D), sline joj cure što neće pogledati Ice age 3 još ovog tjedna, među prvima (a isto joj dođe i ako film stigne i u idućih sedmicu dana... :P), ne nalazi vremena za drage ljude i globalno ne uživa u onome što čita..

Također saznaje misteriju zašto neki ljudi ne dopuštaju (ali bezuspješno, ipak sam ja ona koja napravi što naumi :) ) slušanje njihovih odgovaranja na ispitima. Dragi moji, to je zato što ne žele da se čuje da na ispitu nisu dobili pet, ili nedajblože četiri, :O pa čak i iz najkompleksnijih gradiva... Kad ih pak pitaš, svi su briljirali, pokupili laude od profesora i učili nepuna dva dana - iz bilježnice.

:)))))

Što više reći? Žemlja znanja, eto što.

Ah, da, kada smo kod znanja, poglečte koga sam na kahvi uočila! I zaskočila. :D Glavom i bradom našeg Primorskog mornara u mutnim vladinim vodama, gospodina Ministra Znanosti, Prosvjete i Športa, Glavom i Bradom (Pittom)! Ne biste vjerovali, i političari iomaju društvo za kavu. :)) Usprkos svemu.

Bila sam malko indecentna, da se tako blago izrazim, pa sam mu hvatala najbolju pozu da vi skužite o komu ja pričam. :D A ne kao u šoping centru kada se stvorio "spontani" red iza Nikoline Pišek u minihaljinici i neugledne joj frendice, a ja je slikala odozada...

Pretvaram se u Babuna, aaaa, majko mila! :D Anonimne cure i dečki, odahnite, zasad ste od mog objektiva sigurni. (Iskreno rečeno, ne bih ja njih ni uočila, to je meni moje društvo reklo... ;D)

I tako... :)

Još da vam kažem da sam nanovo promijenila dizić. Opet. Jer ste mi se žalili da se ne vidimo, a ja fakat htjela da se vidimo, ma koliko se emotivno vezala uz onaj roza izgled. Ali mi je ovaj trenutno bolji.. :) Sve ono što ste prije viđali u sajdbaru, sada se nalazi u tabovima, iliti podnaslovićima na vrhu. Slikica u headeru, to sam vam ja, odnosno točnije, moje tenke i trenchcoat (kao što vjerojatno možete skužiti i po varijanti iste sličkice u Pojektu 365. BTW, gledate li vi to?? :D). Konkretne tenke ljubav su velika, ali i ljubav očerupana jer ih je baka još nove oprala, izribala i "obrijala" sve dlačice prekrasne kremaste brušene kože. Sada su samo kožnate... :D

Sedam sati udara... vrijeme je za nove dnevne aktivnosti. Lijepo je kad se budim s ptičicama, dan izgleda nekako lijepo i dražesno... :)

Mah mah veliki, odlazim na musle s čokoladom i u akciju buđenja svih ukućana. Kukurikuuu!