(Nepodnošljiva lakoća postojanja)

Ovih sam dana čitala ovu knjigu Milana Kundere.
Da, dobra knjiga, zaista. Moćna...

Kostur je pritom jako zanimljiv: dva ljubavna para, jedan član svakog od parova je nevjeran i slobodouman individualist, dok je onaj drugi tradicionalist, vjeran do bola i zaokupljen velikim idejama. I onda jedno drugo treće grickaju, muče, vole i varaju... :)

Ovu modernu soap operu mrvicu pak usporavaju česti intermezzi u vidu povijesnih poglavlja, pa političkih, filozofskih (koja su pak mrak!), isječci iz biografija Prochazke, Dubčeka, Beethovena i, ne biste vjerovali, Staljinova sina.
So, that's the annoying part. :)
Ali ako se dovoljno udubite, neće vam smetati i prihvatit ćete to takvim kakvim jest. I preskočiti te stranice. ;) Naravno, osim ako pišete seminar o knjizi, onda nikako nemojte. :D :D

Inače, otkud knjizi ime? Pa eto, Kundera je htio zakomplicirati iščitavanje ovog atipičnog ljubića pa mu je dao dubinu postavivši ga na Nietzscheovu tezu o lakoći i težini. Što to znači?

Ono što se samo jednom dogodi, kao da se nikad nije ni dogodilo. Da je život lak, odnosno nevažan, upravo zato jer nemamo prilike provjeriti svoje odluke u životu, isprobati drugi put.

No dakle, što sam ono htjela reć?
Aha.
Pročitajte knjigu.
:)

«Eimal ist keinmal. Ono što se dogodi jednom kao da se nikada nije dogodilo. Povijest Češke više se neće ponoviti, neće ni povijest Europe. (...) Povijest je laka kao pojedinačni ljudski život, nepodnošljivo laka, laka kao perje, kao uskovitlana prašina, kao ono čega sutra neće biti.»