Unatoč ispitnoj frci, Tonkica je promolila nos na ovo neodoljivo proljetno sunce, koje se već danima preobuklo u kišu, a mene zaogrnulo dugim rukavima.
A kad je Tonkica već vani, onda je malo i proćaskala s fotoaparatom.

- Dobar dan, elegantni gospon, ja sam Tonkica...
- Ljubim ruke, šinjorina, ja sam Mr. Foto pl. Digitalis. Jeste li za šetnju?

(lo Sljeme)

Ne mogoh ne primijetiti zanimljivi imidž ove lutkarice. Kako sprijeda, tako i sa strane. (hint: ispod ruke)






Očito nema baš kruha od ovog tipa umjetnosti jer je sve jadno il golo il boso.
:D

Na kraju sam doživjela kako to izgleda noću kad veliki grad usne... i gotovo pa zahrče. :)







No ipak ne snivaju svi... Nečije latice i dalje znatiželjno gledaju prema mrklome noćnom nebu... i uz tihe korake zaljubljenih parova čekaju zoru.