Netko ima u glavi, a netko u nogama.
Nitko nije vrijedan mojih suza.
Nikad na autocesti ne broj do 30 tražeći nevolju.
Nije gotovo dok nije gotovo. A onda probajmo još jednom.
Blog dao zdravlja virtualnoj tipkovnici!
Ne miješaj sok i sladoled, osim ukoliko trebaš ispričnicu od doktora.
Ne jedi sladoled usred zime, osim ako si kamikaza. Ili lakomislena Tonkica.
Specijalitet kuće katkad nije najbolje jelo u restoranu (npr. srneći ražnjić *sa šlagom*)
Fighting the temptation, nek dečko priđe tebi. Fućkaš emancipaciju kad ovo pali. :/
Imate jezik da se izborite za sebe.
Nema pravih prijatelja zauvijek.
Blog nije vrag, komp nije vrag, ex nije vrag, vrag je što se neki ne mogu sjetiti imena.
Pas zaista traži više nego bih mu pružila. Šetnju, recimo... :)

Tonkica u posljednje vrijeme uči.

Što znači da ne putuje, a tada baš Tonkica i nije u najjačem elementu. :)

Tonkica svakoga tjedna prijeđe 200 kilometara, ali to i dalje ne smatra nekim značajnim putovanjem.

Tonkica bi išla nekamooo... Al vjerojatno ništa do Nove godine, hmmm.

I tako dok uči, zamišljeno gleducka u svoj svijećnjak od himalajske kristalizirane soli i treperava ju nančarasta svjetlost odvodi nekamo daleko...

U posljednje ju vrijeme hvata nostalgija za Rimom. Provela je ondje genijalnih mjesec dana na stipendiji i sprijateljila se s čoporom genijalnih ljudi... i da, bilo mi je eeerrr... genijalno? :D Rim je predivan. To mi je dosad najnajnajljepše mjesto koje sam posjetila, glede i unatoč svakodnevnih +40ak stupnjeva u hladu i potpetica duboko zacementiranih u mekani asfalt, što je bio jedini minus. Plus je da sam si kupila prekokrasne ružičaste stiletto štiklice, koje su mi jednom drugom nesretnom prilikom završile s peticom u rupičici za gradsku kišnicu - ovoga puta hrvatsku domaću običnu.

Seknd best, definitivno Istanbul. Megačudovište od grada, ali lijepo. Napola u Aziji, napola u Europi, 20ak milijuna ljudi i jedna fascinantna kultura. Grad za stajat i zijevat... Sve od bezbroj check-inova na Ataturku (nabrojah 75, ali samo zato jer je aerodrom vijugao), Aje Sofije i šućmuša kršćanstva i islama, Plave džamije - jedine sa 7 minareta jer je arhitekt krivo čuo :D (trebaše biti sva od zlata..) pa do nadasve zanimljivih posjeta ženskim buticima... U svakome radi brkato muško, pozdravlja i rukuje se s muškarcem kraljem čopora našeg društva, mene ne obadaje za suhu šljivu. I tako mi kupujemo... :D najweird šoping u životu!

Treće mjesto počasno i svječano dodjeljujem Pragu. Nešto u njemu, kao i u Rimu, šapuće da bih lako mogla ondje biti doma. Velik, a opet nekako poznat.. Česi, po mom mišljenju, ništa posebno, a Čehinje ne vidjeh da vam skaču oko vrata. Valjda ima nešto u kemiji našega mora... ;D Kada me posjeti dosada i pms, uhvatim njegov brzopotezni turistički vodič i učas saznam kako se na češki kaže: Please may I fondle your buttocks?, I'm having a heart attack, Have you got any available sisters/brothers?, Harder, faster, now!, Toe nail clippers, Are those teeth false?, My bum hurts, F*ck off... i ostale nadasve korisne izraze. :D

Četvrti pozišn zavrijedila je Firenca, grad spomenik. Nevjerojatno koliko je taj grad preplavljen ljepotom i detaljima. Nevjerojatno koliko je preplavljen Gucci-Gucci falšim torbicama, koje crnci prodaju za 100 eura. Ili za deset, ako se dobro ucjenkaš ko ja. :D To je mjesto nevjerojatno bezazleno i mirno.. hm, da, osim kada padne noć i Digići na Ponte vecchiju krenu skakutat sa "Ciao, bella!" prateći te sve do doma. :D Sva ljepota navečer izblijedi, jerbo je grad relativno mali i može ga se prehodati u oko pola sata, pa mu ni noćni život nije na nekoj razini. Osim par klubova i već nabrojenih Digića... :D

 (ovo mi pantomimičar ulio strah u kosti)

Peto i završno mjesto, da ovaj post ne ode u iduću godinu, :D stiže Londonu. Željo moja, tugo moja. :) Definitivno premalo vremena posvećeno čeprkanju njegovih posebnosti, no kako je ovo ipak bilo grupno proputovanje Engleskom i Škotskom, bilo kol'ko bilo. Prvi dojam - kilometarske ulice. Zamislite dvadeset minuta klapanja uzduž simetričnih klasicističkih zgrada, mali trg i zavoj pa opet isponova. %) no ono što je na kraju tih ulica stvarno je vau. Pitala sam, ali nisu me htjeli ostaviti na Piccadillyju da "susretnem sve svoje poznanike, prije ili kasnije", a baš su mogli. Pitam se kak na to gledaju domoroci s trga... :D mora da im je život krajnje zabavan.

Ima još mjesta na koja bih voljela ići, ali uvijek se najljepše vratiti doma.. :) Doma, s punim kuferom raznih bedastoća koje dušu vesele! Kad smo kod bedastoća, najgluplja ikada kupljena stvar je od venecijanskih prodavača uvaljena fora da papirnata lutka na zvuk radija sama pleše. No comment... %))