Welcome! Tonkica Palonkica. copyright 2005.-2012.
Tonkica Palonkica

Postovi Profil Arhiv Fellows


Ciao!


Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!



Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher -

Tagcloud


Češka češka život životinje šala škola automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik faks fakultet fax festival svjetskog kazališta Firenca Fužine Gabor Pataki glazba hokej hrana Hrvatska I wish internet Istanbul istra Italija jelo jesen karneval katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pitanje pjesma politika pomoć poplava porod posao prag priča priča prijatelji problemi projekt365 prosvjedi putovanja retro Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina Slavonija slike Slovenija Sljeme snijeg sport šala taxi televizija tonkica Turska uskrs valentinovo vatromet Velika britanija video Zagreb



Nedavno, nedavno


"Kurla" mi nešto u želucu strašno...
Ljubav u doba karnevala
Feels like Rome
Filmofiličarka
Nova godina na kvadrat!



Thanks to


template: Aween♥
tutorial: iron lady|jaja
image: we♥it


Imam / nemam
pon - 15.03.2010 | 15. ožujak 2010 20:16:18 | 16 comments

Grehota je kad te frend nazove nakon dugih mjeseci neviđanja.
... i to slučajno.

 Još se i ne javi jer je mobitel bio najvjerojatnije negdje u torbi.

Onako, baš šugav osjećaj...

 

Slika 154946

I nije sve na frendu, sva krivica, ja sam se posljednjih mjeseci, posljednjih dobrih godinu dana, povukla od naroda i svijeta i zapela dovršiti faks. I dovršila ga. Eto, da diplomu ne spomenemo u cijelom blogu samo u tri riječi, smatrajmo i ovu rečenicu tematski povezanu s prethodnom.

Malo mi je studiranja puna kapa. I ne zbog fakultetskih obaveza kao takvih, nego zbog cjelokupne situacije koja se oko mene, a u vezi njega, stvarala. I stoga (još uvijek) ne mogu biti potpuno vesela i prpošna zato što je sve gotovo. Jer meni nije gotovo. I dalje živim u istoj situaciji kao prije, mada mnogo jednostavnijoj, i ne mogu se naviknuti da je obitelj najednom sretna zbog mene. Jer upravo je s njihove strane godinama dolazio presing raznih vrsta, uvjetovanja i zabrane, vezanih uvelike sa svim ostalim osim s mojim fakultetom. Fakultet mi je bio omča oko vrata i način na koji su mogli upravljati mnome, uglavnom tek naizgled jer bi neki zahtjevi bili predaleko od onoga što bi se smatralo razumnim za poslušati. Radi mira u kući to je s moje strane dovodilo do kretanja ispod žita, što nije bilo nimalo lako i jednostavno. Naravno, možete reći da sam se mogla povinuti savjetima, no ja sam odabrala ovaj put.

I onda se oni vesele što je gotovo. Kažu da je to njihov uspjeh. Jer su oni meni sve dali. Oni su ponosni. Ja... meni je svega dosta i najradije bih im rekla kako stvari stoje, ali mislim da to oni ne bi mogli shvatiti. Predugo su živjeli u uvjerenju da neke metode funkcioniraju i sada bi ostali samo paf... Možda ipak podcjenjujem njihov razum. Možda je meni jednostavnije nastaviti šutjeti i otići.

I tako, sad imam diplomu (ha, treća rečenica!) i nemam apsolutno nikoga s kime bih se družila, a da ga smatram iskrenim frendom koji ne misli samo na svoju guzicu/ koji me neće zayebat/koji ne glumi bizi grl tri stepenice iznad ostalih. Po ne znam koji put u životu, a po drugi u posljednjih deset godina, stvaram krug novih prijatelja...

Zbog navedenoga ne vjerujem u prijateljstva do kraja svijeta. I ne, nisam nikada doživjela da imam najbolju prijateljicu, sa svim onime što najbolje prijateljstvo nosi. Jer kad god bih napravila izbor, dogodilo bi se nešto da me od toga razuvjeri.

I tako. Life goes on. Svijet je velik. Bit će prijatelja. Šteta samo uloženog truda i vremena...

Pozdravlja vas vaša Tonkica - profka na kvadrat!