Jedan prekokrasan vikend... Iz nekoga razloga, kako vrijeme prolazi, postaju sve bolji. Al neću se sad raspekmezit, hihi, to ću privatno napravit.

Nego... bila sam jučer s cirkusantima! Artistima, as they like to call themselves. Probudila se u cik zore i otišla do Hypo banke čekat na telki najavljenu trupu Nijemaca da se koreografirano spuste niz fasadu zgrade vertikalno. Trebalo je bit ful fora, atrakcija živa, no kasnili su za pozvizdit, a meni je itinerar bio prepun. No glede i unatoč, stigla sam se fino besplatno napapat, popit, fino se zabavit i pofotkat štogod. Vidjela sam klaune! :) Bili su tako najs... (jest djetinjasto, al baš su neodoljivi)

 
Ovoga je vikenda zapao snijeg... a kako ja snijeg volam jako, i kako mi se kad ga vidim odmah upali lampica za sanjanje, grudanje i snjegovićanje, tako sam nagovorila dragog da odemo na Sljeme... sreća da je naviko na te uvjete, inače bi bilo belaja..

Velik nas je plavi busobus otfurao sve do vrha. Izađoh na meki, neugaženi snijeg. Mir... malo ljudi, sniježak što pada posvuda, lagana šetnja, on i ja... divno.

(Ups.) Kratka se šetnja preokrenula u malo podužu zbog moje zaboravnosti i prilično odokativnog mjerenja udaljenosti pa sam se lagano ustrtarila nećemo li pješke do Gračana, a ne do Grafičara. Sudba nam je ipak bila naklonjena... a i znakovi. mmmm, što je fino bilo ući u toplo, okačiti si mokru robu na peć i cuclati kuhano vino.. A lijepo je u Grafičaru.. tako domaće i ugodno.

No mic po mic, srk po srk, i evo noći na par koraka. Šteta što ti zimski dani traju tako kratko... a čekanje busa tako dugo. Pada noć, a ja već neurozna pri pomisli da bismo četiri sata mogli čamiti čekajući te da nam ujutro budu još samo turnuli mrkvu u nadam se usta i proglasili nas za Mr. & Ms. Snjegović.

Čekamo čekamo i ugledamo zanimljiv prizor; jednu klizajuću sportsku makinu, jedno uparkiravanje u zapuh i jedan mladi par.. nadobudni mladi par... s njom obučenom uvr' glave za kino, a ne za mećavu.  Šteta što nisam slikala. :D Uglavnom, ako si ti bila the one s filcanim šeširićem, jaknicom do struka, trapkama i Puma tenisicama, onda znaj da me još uvijek pomisao na tebe nasmijava do bola.
Mladi su Beckhamovi brzinom munje ujurili u planinarski dom, a mi našli prijevoz i stigli kući cvokoćući... no sretni. :) i gladni. No ne zadugo. :D

Ali ni to nije sve! :) ne znam u kojoj ladičici si nađoh snagu, no nakon svega ovoga još smo otišli i na turu klizanja, topli čaj i ćakulanje...
Što da kažem, s prvim dodirom jastuka zaspala sam ko deva. One hell of a day...