Prošla ponoć, pravo vrijeme za novi postač!

Hmmm, da rezimiram malo.

Jedno putovanje, jedno kino, fotkanje ko izbezumljena, mada fatam čas za uvalit ih na net, :D jedno najavljeno putovanje i nadam se još jedno kino, hihi, dočekivanje ljeta s rukama punim krpica i jedno tegljenje ravno onome kao kad sam sa stipendije s "ručnom prtljagom" na leđima vrludala lijevo-desno sprečavajući da me ta ista prtljaga pretvori u fensi-šmensi pačalinku na aerodromskom uglancanom podu. Po mogućnosti što dalje od check-ina.. :D

Ovaj put nije bilo letećih sredstava; ni aviJona, ni red bulla, nego samo pant-pant pantastično objeručke noseća ja. Kao da mi prvi put - nisam došla pameti, opet sam teglila knjige.... %) Sad ih već nonšalantno spremam u drugi red po životnom mi prostoru. Sreća da još ima mjesta. :D

Put me naveo do Digićije, da si kupim škornje. :D Svaki puta kad odem u šoping, sjetim se one krvave "Frajerske pjesme" iz Gramatike u stihu:

 Bok, stari, kak si kaj!

Imaš pljugu za frenda? 

 Gde si te papke skopal, e?

A šulju? Ti bokca!  

 Kaj su ti fosili giljali v Digičiju?  

Tak sam i ja išla s dobrom namjerom da si složim ljetni look, a kad tamo - vraga! :) Ko da smo u olimpijskom selu na zimskim igrama u Šangaju. Propala i Paprika i masa drugih dućana, ne može se više nikako napraviti jedan dobar manevarski krug po trgovinama. The point je: da sam to znala, ne bih se  na početku knjigama naoružala do zubi. :D No znala sam i jedno mjesto koje me neće iznevjeriti, a to je Godina (hm, sve neka kvazidomaća imena). Ondje sam si svojedobno pronašla i haljinu za maturalnu večer pa rekoh, Godino, moja si! I naravno da je palo nešto. ;) Disegualova haljina i šošek.

A što bi bila Italija bez pizzica, da vas ja pitam? :) Jednom pradavno degustirala sam u centru jednu ni više ni manje nego zelenu, a okus bio super. Naravno da sam krenula u avanturu zvanu pizza pa eto mi šta sam tražila.

Spomenuta je pizzerija zatvorila svoja vrata, a na njeno mjesto došla jedna druga. Imaju logo ogromne glavurde bizona na prozorima, how untipical za jednu piceriju, al vani je bilo sunce, na suncu bašta, a u bašti Talijančići maste brk svakojakim salaticama i pašticama... pa reko' ajmo. Sjeli, došao konobar, naručili dvije pizze koje uopće ne drže (hej, pa tko ne drži picante i ai quattro formaggi?! :D), skoro dobili bezmesnu margheritu s feferonima, al nakraju je ipak stigla capricciosa, ilitiga miješana, po naški. Od pića nude samo pivce i gazirano pa sam si svojevoljno stvarala benzen u krvnim stanicama (previše gledam populanoznanstvene serije, znam) i uživala u fakat finom jelu.

Na kraju račun - 7 stavki: dvije pizze, dva pića i triput "nešto". Krajnje nam je bezvezan konobar fino pojasnio da su nas odrapili. :D Dobro, nije to rekao, njegove su riječi bile: pića check, margherita + feferoni check (nit jeli, nit mirisali), dodatak za capricciosu dodatnih euro i pol check.... i za kraj, zaračunaše i 2 eura za papirnate stolnjake! :D Koje, naravno, poslije nisu makli.

Da usred Edinburgha nisam pojela pizzu od 90 kuna iliti cca 9 funti po osobi, od ovih bih 28 eurića dobila trenutni herc-komerc.

Al dosta o meni, pričajmo malo o Tomu Cruiseu.... :D

Išla večeras na Operaciju Valkira, Tomica glumi pukovnika Švabu, koji je od Hitlera već dobio po*izditis pa mu dođe olakšat ga za život. Pa ne uspije. To vam mogu reć jer je film po stvarnom događaju. :D (kao i kad su me pitali: a kak završava Titanic? Hihihi....)

Film je super. :) Napet ko puška. I nije dosadan, makar se radi o povijesnom filmu, pače ratnom filmu, yes-little-duck i  tragičnom filmu. A Tonkica nijedan od tih žanrova baš ne ljubi. Bit će da je svemu dakle kriv čiča Toma.. :)) doduše jednooki i jednoruki, al ni takav nije za bacit. :D :D

O nasljednjim vam putešestvijama neću vam još ništa odavati - ima dana za megdana! ;)

Tak sam ti ja spušil,

Kužiš, ne?

Ajd, bok!

Furam doma, e!

Idem na košaricu!

(J.Karakaš:Frajerska pjesma)