Veliki noćni smrznuti pozdrav od vaše Tonkice!

Ovih sam dana malo zauzeta pa tek tu i tamo skočim na blog. I nije da me neke teme prate u stopu pa da moram pod svaku cijenu zapiskarati štogod. Ali da će uskoro biti jedna super tema, što da krijem. :D Veseli me skroz.

A da sad vi ne biste očekivali predugo moj idući post, a i ja moram malo prste ručne da zagrijem, kad su mi nožni već u krioničkom stanju i stazi do buđenja u proljeće, neka ovo bude jedna mala rekapitulejšn protekle godine. I to ona filmska. Filmska jer često i preko svake mjere idem u kino i gledam dobre filmove. Osim ako nemam pametnijeg posla, a onda gledam i one loše. :D Neke rijetke petke i subote baš i nemam izbora s obzirom na repertoar pa se vodim devizom - daj šta daš. Još uvijek mi je draže uskočiti u mrkli mrak kino-dvorane nego gledati loš program na TV-u.

Igrom slučaja čuvam većinu ulaznica pa mi izbor nije bio pretjerano težak. :Đ

Na početku moram reći da je Sherlock Holmes bio malo previše spotovsko-matrixast, s možda po meni malo nedoraslim bad-guyem, ali je bio nesumnjivo otkačen i zabavan. I po devizi: kill first, ask questions later. Obožavala sam Sherlockovo (ne)sviranje violine i opću stilizaciju lika od strane Roberta Downeya Jr-a, a koja bi se mogla komotno usporediti s onom Jacka Sparrowa Johnnyja Deppa. Sada mogu mirne duše čekati Iron Mana 2... :Đ

Iako je ovo bila prema mojem mišljenju prilično bezvezna filmska godina (ili ovi iz Cinestara jaaako štede u nabavi filmova), bilo je par favorita.

Zvjezdane staze su mi vjerojatno bile najveće, i to ugodno, iznenađenje godine. I inače mi je milina ostajati budna do opskurnih sati u noći i gledati reprizu Star Treka na telki, ali ovo je bilo zaista super. Sviđa mi se što je ispao akcić, a ne neka tamo šmokljanska mirovna misija, a pritom je sa scenarističke i svake druge strane napravljen dobar posao. Jako, jako zabavan film.

No po zabavnosti mu za vrat puše Mamurluk, film na kojem sam, ali doslovno, plakala! od smijeha. :D Nemoguće ga je opisati ukratko, ali ajmo otprilike: tri frenda traže četvrtog, budućeg mladoženju, nakon burne noći u Las Vegasu i uz bebu, tigra, striptizetu, Mikea Tysona i japansku mafiju odgonetavaju gdje su noćas bili. Možda špranca vuče na već viđeno, no vjerujte da nije. Neću vam dodati više ništa. Osim: Stupid tiger... Pogledajte!

Onaj pak Avatar 3D Jamesa Camerona o kojem svi danas pričaju apsolutni je shit. Možete me citirati. :D
Da vam dočaram, zamislite umjesto Titanica šumu, a umjesto mora silu do zuba oboružanih bijesnih Amera koji ne vole prirodu i žele je uništiti. A u toj šumi živi sila plavih humanoida koji vole prirodu i žive u njoj na nivou pastirskih igara Ivana Gundulića. I oni se vole, a vole i jednog Amera koji je došao uništiti njihov svijet, ali se predomislio. I onda se oni tako vola dva iboga sata dok ne dođe do neke akcije! A onda se napravi pauza u projekciji i pusti ljude kupiti kokice jer bi, da su to učinili ranije, glavnina ljudi pobjegla glavom bez obzira iz kina. Film će vjerojatno dobiti Oscara. Al kada ga je dobio Milijunaš s ulice, onda može i ovaj... :D

Jedan već malo starji film s proljeća koji je vrijedio nekog vraga je i Neobična priča o Benjaminu Buttonu, neću je prepričavati, znate je svi. Rodi se star i umre kao malo dementno detešce. Jedino što mi priča baš i nije više baš posebno neobična otkad se vrti na Digi Filmu tri puta dnevno svake iboge subote... Ili to ja baš znam pogoditi dan :Đ

Rado sam pak pohitala gledati i Gomorru, film talijanske produkcije o napuljskoj mafiji, no ne mogu riječima opisati koliki je to failure bio. :D Dva sata kao dokumentano prenesena iz običnog dana jednog običnog talijanskog mafijoze minijaturnog formata... Da ne kažem kako film nema neku poantu, nema nekog očitog scenarija, a da ne govorim o glavnim likovima, kojih nema, a ni ostali baš nisu bitni. Ono: umro - umro. Nema veze. Sad će neki možda trkeljati o simbolici besmisla života malog čovjeka u nepoticajnoj sredini, al da vam pravo kažem, ta se poruka mogla prenijeti i mnogo bezbolnijim načinom... :))

Moram se pohvaliti pak da nijednom, ali onak baš nijednom nisam zaspala u kinu tijekom prošle kino-sezone! :D A znalo se dogoditi. Izgleda ipak da sam malo bolje izabrala filmove jer sam se na onim najdosadnijima znala buditi tek malo prije odjavne špice...

Tako da u nekakvu zlatnu sredinu smještam Anđele i demone (koji su mi bili bolji od Koda vjerojatno zato što ovu knjigu nisam pročitala. :D A i divila sam se ljepotama Rima, Vatikana i slinila pomalo...), International također zbog internacionalnih pejzaža za slinjenje. (Reko bi čovjek da padam na to, a i bio bi u pravu! :D), Proročanstva, koja su u biti super da nema Adam+Eva welcome to Eden završetak/početak, i X-men Wolverine (koji mi je bio mrak... sve dok idući tjedan nisam pogledala Star Trek.)

Favorit u sjeni mi je bio i ostao Push. Neki su ga kritičari sasjekli, no meni je film pregenijalan. Bazično je to priča o dobrim i lošim mutantima sa psihokinetičkim osobinama i vladinoj organizaciji koja ih želi iskoristiti za svoj cilj. Nadam se da će snimiti nastavak, a ja ću pritom stajati u prvome redu! :D
 

To je bila 2009., a kakva će biti ova nova, okrugla, provjerit ćemo već ovog vikenda uz Predsjedničku igru i jedne tacitose. ;)

Pusa vam!