...me ovih dana pucaju. Pravo predblagdansko raspoloženje, nema šta.
Još da si navijem i D-mol pa da ridam s Đoletom u ritmu muzike za ples, to bi mi bio nekakav vrh, ultimativno uzbuđenje ove večeri. Skroz super, da... :Đ (na teži sam način naučila da ako si želim sačuvati psihičko zdravlje i ne dehidrirati pritom, treba izbjegavati D-mol. Ili bar za prvu pomoć i utjehu imati bolju si polovicu tu pokraj sebe.)
Uspjela sam bit nadrkana baba u peemesu, a bez peemesa, i podignuti tenzije bez nekog životno bitnog razloga, samo eto tako što se stvar nije odvijala prema planu, iliti bolje plan prema zamišljenom planu koji sam zamislila, a koji sam smatrala bitnim, i koji se u mojim mislima projicirao kao fakat da ću si familiju vidjeti tek na Badnjak i Božić te si druženje lijepo i adekvatno zaokružiti cukrenim i nadasve svrsishodnim zaokruživanjem listića dvaesedmog... a onda ću im reći baj-baj i nećemo se vidjeti idućih dobrih tjedan dana, sve do iza Nove godine.
Dakle plan nije ovisio o meni - i na kraju se neće ni odviti onako kako sam prvotno zamislila. Al kaj ćeš, neki ljudi nemaju ruku il nogu, ja ću samo svoje vidjeti jedan dan kasnije i biti jedan dan manje s njima.
Meni Božić kao rođenje Isusa možda ne znači toliko, više me raduje rođendan Djeda Mraza na samu Novu godinu jer mi je nekako draže i prisnije gledati čupave, bucmaste čičice koji dijele bombone, nego... eto, Božić. No unatoč tome, ovo mi je izuzetno drago doba godine i uživam u svim tim kućnim radostima, pripremama, veseljima, posjetama, kolačima... Dobro, evo, priznajem - sjedim pred planerom i razmišljam kako u tri, četiri dana u itinerar ugurati i sachericu, i bakljavu, i francusku salatu, i londonerice, i salamu od kokosa, i sto čuda s kojima me moje gastronomski nadarene mama i baka pripremaju napasti u ovih nekoliko dana. A ja se ne bih bunila... :Đ
Čujem na radiju da su urimali neki novi debilozni song gdje urlikava žena traži nek je Božić svaki dan. Ne znam za nju, ali vjerujem da bi, da postoji, Marija bila strahovito oduševljena tom idejom... :Đ
I da, u pravu ste, u grinch sam raspoloženju danas.
Baka mi je dala 70 kuna da kupim poklone.
Koliko god to bilo lijepo od nje, moram priznati da me je još više ubila u pojam ideja kako za troje odraslih ljudi napraviti smislene poklone kojima će se relativno pristojno veseliti, a za budžet ne mnogo veći od navedenog. Darove sam kupila i vjerujem da će biti zadovoljni kada ih budu otvorili. Neće ih pamtiti do kraja života, though, i nisu neki superkorisni pokloni, ali dočekat će ih nešto ispod bora, što je na kraju i poanta.
Iritira me što ove godine fakat samo obilježavamo Božić/Novu godinu, te što sam po prvi puta išla neurozna u kupovinu.
Em je u državi opći kolaps, ma koliko se ever-smiling Jadranče trudila praviti da država nije pred bankrotom, a stranački novinari ljubili njenu sliku u novinama, em je Vlada korumpirana, nesposobna i ne da se smijeniti, em su je takvu (višekratno) izabrali na izborima, a to mi pada najgore od svega: to što su ljudi povodljivi i ne misle. Glupavo mi je pak što se sada čude situaciji kao pura dreku. Kad sam prošli put provjeravala, činilo mi se da ne žive u nekoj bubble-boy izolaciji bez doticaja s realnim vremenom, svijetom i životom. A opet, moguće je da nisam ponijela prave naočale...
Ali tko sam ja da se uzrujavam oko ljudske gluposti, zar ne? Oni koji ne misle, ionako se ne uzrujavajupa neću ja raditi njihov posao. :)Osim toga, danas mi je teta u trgovini rekla da neće izaći na izbore jer ne zna za koga glasati. E pa ako sada ne zna, onda zbilja bolje da i ne glasa. Ima li vas još?
...me ovih dana pucaju. Pravo predblagdansko raspoloženje, nema šta.
Još da si navijem i D-mol pa da ridam s Đoletom u ritmu muzike za ples, to bi mi bio nekakav vrh, ultimativno uzbuđenje ove večeri. Skroz super, da... :Đ (na teži sam način naučila da ako si želim sačuvati psihičko zdravlje i ne dehidrirati pritom, treba izbjegavati D-mol. Ili bar za prvu pomoć i utjehu imati bolju si polovicu tu pokraj sebe.)
Uspjela sam bit nadrkana baba u peemesu, a bez peemesa, i podignuti tenzije bez nekog životno bitnog razloga, samo eto tako što se stvar nije odvijala prema planu, iliti bolje plan prema zamišljenom planu koji sam zamislila, a koji sam smatrala bitnim, i koji se u mojim mislima projicirao kao fakat da ću si familiju vidjeti tek na Badnjak i Božić te si druženje lijepo i adekvatno zaokružiti cukrenim i nadasve svrsishodnim zaokruživanjem listića dvaesedmog... a onda ću im reći baj-baj i nećemo se vidjeti idućih dobrih tjedan dana, sve do iza Nove godine.
Dakle plan nije ovisio o meni - i na kraju se neće ni odviti onako kako sam prvotno zamislila. Al kaj ćeš, neki ljudi nemaju ruku il nogu, ja ću samo svoje vidjeti jedan dan kasnije i biti jedan dan manje s njima.
Meni Božić kao rođenje Isusa možda ne znači toliko, više me raduje rođendan Djeda Mraza na samu Novu godinu jer mi je nekako draže i prisnije gledati čupave, bucmaste čičice koji dijele bombone, nego... eto, Božić. No unatoč tome, ovo mi je izuzetno drago doba godine i uživam u svim tim kućnim radostima, pripremama, veseljima, posjetama, kolačima... Dobro, evo, priznajem - sjedim pred planerom i razmišljam kako u tri, četiri dana u itinerar ugurati i sachericu, i bakljavu, i francusku salatu, i londonerice, i salamu od kokosa, i sto čuda s kojima me moje gastronomski nadarene mama i baka pripremaju napasti u ovih nekoliko dana. A ja se ne bih bunila... :Đ
Čujem na radiju da su urimali neki novi debilozni song gdje urlikava žena traži nek je Božić svaki dan. Ne znam za nju, ali vjerujem da bi, da postoji, Marija bila strahovito oduševljena tom idejom... :Đ
I da, u pravu ste, u grinch sam raspoloženju danas.
Baka mi je dala 70 kuna da kupim poklone.
Koliko god to bilo lijepo od nje, moram priznati da me je još više ubila u pojam ideja kako za troje odraslih ljudi napraviti smislene poklone kojima će se relativno pristojno veseliti, a za budžet ne mnogo veći od navedenog. Darove sam kupila i vjerujem da će biti zadovoljni kada ih budu otvorili. Neće ih pamtiti do kraja života, though, i nisu neki superkorisni pokloni, ali dočekat će ih nešto ispod bora, što je na kraju i poanta.
Iritira me što ove godine fakat samo obilježavamo Božić/Novu godinu, te što sam po prvi puta išla neurozna u kupovinu.
Em je u državi opći kolaps, ma koliko se ever-smiling Jadranče trudila praviti da država nije pred bankrotom, a stranački novinari ljubili njenu sliku u novinama, em je Vlada korumpirana, nesposobna i ne da se smijeniti, em su je takvu (višekratno) izabrali na izborima, a to mi pada najgore od svega: to što su ljudi povodljivi i ne misle. Glupavo mi je pak što se sada čude situaciji kao pura dreku. Kad sam prošli put provjeravala, činilo mi se da ne žive u nekoj bubble-boy izolaciji bez doticaja s realnim vremenom, svijetom i životom. A opet, moguće je da nisam ponijela prave naočale...
Ali tko sam ja da se uzrujavam oko ljudske gluposti, zar ne? Oni koji ne misle, ionako se ne uzrujavajupa neću ja raditi njihov posao. :)Osim toga, danas mi je teta u trgovini rekla da neće izaći na izbore jer ne zna za koga glasati. E pa ako sada ne zna, onda zbilja bolje da i ne glasa. Ima li vas još?
