Deveti Prvi, a ja čitam svoje prve ovogodišnje novine...

(oh, blaženo neznanje... :D)

Bandić ruši Maksimir, Tarik i Lejla izvode nešto oko javno-tajnog vjenčanja, Nicole Kiman je ipak trudna (zašto onda ona hrpa usvojene dječičice s Tomom?), cuckima više ne možemo rezuckati repove, a hadezeovci si sad mogu pušiti u vatrostalnom kaveziću od 200 000 kuna cirka.

Ili najnovije, neka Mia Marušić u Areni sva kosternirana piše kako je samo Zbor HRT-a ("koji plaća hrvatski narod") mogao odbiti pjevati s Thompsonom uz obrazloženje da mu pjesme nemaju umjetničku vrijednost. A Thompson je, veli, "poznat ne samo kao domoljub i vjernik, već i kao promicatelj obiteljskih vrijednosti i hrvatske kulturne baštine". Thompson je na kraju pjevao uz Stepinčeve mališane... Fakat! A nastupila su i ostala "velika glazbena imena" kao što su Arsen Dedić i Žak. Veliki su, stvarno su veliki.... 

******

Gluposti ostaju gluposti. Ajmo mi na nešto pametnije.

Prije tjedan dana vratila sam se iz Sarajeva... Dragi, ja i društvo koje se tek povremeno pojavljivalo proveli smo par fantastičnih dana u srcu prelijepe Bosne.

Krenuli smo vlakom, uvalili se u kušee kupe i držali fige na rukama i na nogama da osvojimo lutriju i ne dobijemo na spavanju nekog partibrejkera smrdljivih nožica i lošeg temperamenta. Sreća nam se osmijehnula pa smo upoznali super par s kojima smo jeli, pili, zezali se i veselili (te kupovali pive od 20 kuna :D) sve dok nas umor nije savladao.

Devetosatno putovanje i napokon smo na kolodvoru, pijemo prvu bosansku kavu i punimo baterije. Cjenkamo se s taksistom za prijevoz (Yebem tebe i tri marke - nisam ovdje doš'o prosit, nego zarađivat! :D - u okršaju s Nellie) i put putujemo u hotel, nemajući blagog pojma kamo to idemo. Bad luck, nije znao ni taksist...

Ostavio nas na Baščaršiji, leglu fine papice i falših parfema, a mi smo se za čas uspeli do našeg divnog malog hotela s predivnim sobama, ugođajem i osobljem. Hotel Ada, svaka ti čast!

Otkako sam se vratila, pokušavam ljudima objasniti koliko mi je ugodno bilo kod tih ljudi, u tom obiteljskom hotelu. Nema riječi da to opišem, niti načina da to vi skužite. :) Tamo treba doći... Mislim da ću se i vratiti...

Grad me oduševio. I morao je, nisam imala nikakvog pojma kamo idem. :) Velik je, topao (ne i klimatski :D - smrzla sam se ko piiii... ngvin) i nudi baš sve. Od te svekolike ponude meni se naročito svidili ćevapi...! :P mmljac! Prorešetala sam sve najbolje ćevapdžinice u Sarajevu i kruna bez sumnje pripada - ta daaa - Hodžiću! Znam da vam ime ništa ne znači, no kad im tamo probate klopu, kajmak, ćevape ili krmenadle (od kojih od finoće padneš na sjedalicu), to se ime više ne zaboravlja!

Pite, kebabi, bureci, baklave... uh, sad znam zašto u Sarajevu nema McDonaldsa! Uz ovakvu hranu ništa drugo nema šamse da se probije... (eh da mi je živit na njihovoj klopi bar tri puta tjedno...)

Sama Nova godina nije bila nešto, no to mi je samo škola da istu grešku ne ponovim opet, nedajbože sa snijegom u čizmicama kao ovaj put. Ili uz nadobudne rokere... ili uz Sandija. kolegice blogerice, idući put ću te ić slušat, samo da sam u zatvorenom!

Sve u svemu, odlazak u Sarajevo bio je pravi pogodak. Vratila sam se s prekrasnim srebrnim naušnicama i prstenom, Eastpak ruksakom, toplim gojzericama (koje žalim što nisam kupila ranije ), naravski - fildžanima, te srećom ne i prehladom. Sada doma svi moji šmrču, a ja ko ružica. Nevjerojatno...

Evo par slikica pa mi uživajte. Pusica!

(za gašenje mjuze samo klik na zvučnik u donjemu lijevom kutu)