Welcome! Tonkica Palonkica. copyright 2005.-2012.
Tonkica Palonkica

Postovi Profil Arhiv Fellows


Ciao!


Samo da pripomenem da su komentari ispod naslova... i da sada rade. :) Pusa!



Courage does not always roar. Sometimes courage is the quiet voice at the end of the day saying, "I will try again tomorrow". - Mary Anne Radmacher -

Tagcloud


Češka češka život životinje šala škola automobili bellyqueen Big brother BiH blog blogbuster blogeri božić Brundoville budalovi cigarete crkva djed mraz fašnik faks fakultet fax festival svjetskog kazališta Firenca Fužine Gabor Pataki glazba hokej hrana Hrvatska I wish internet Istanbul istra Italija jelo jesen karneval katastrofa kiša kino klizanje koncert lista London ljeto ljubav more nogomet nova godina Njemačka obitelj odlazak oglas party pitanje pjesma politika pomoć poplava porod posao prag priča priča prijatelji problemi projekt365 prosvjedi putovanja retro Rijeka Rim rođendan Sarajevo Severina Slavonija slike Slovenija Sljeme snijeg sport šala taxi televizija tonkica Turska uskrs valentinovo vatromet Velika britanija video Zagreb



Nedavno, nedavno


Idemo na zapad! Ne, ne, idemo na sjever!
Ja sam iluzija kokoši!
Vatra! Vatra!
Nazovi T radi emigracije
dajmo da blogaju



Thanks to


template: Aween♥
tutorial: iron lady|jaja
image: we♥it


Bubanje i bubasto prigovaranje
pon - 27.10.2008 | 27. listopad 2008 2:01:21 | 17 comments

Slika 115775Tisuću im smrdljivih martina!

Da noćas nisam spavala jedan sat dulje, definitivno bi mi dan obilježili konstantni šokovi letećih objekata, identificiranih tek kad bi se našli pod nečijom letećom šlapom.

Ofišli i neopozivljivo mrzim jesen! :P Spavam jutros snom pravednika, kad nenadani debeli ZUUuuJJ! Tup. raskolači mi oči u ranu, preranu zoru. Bunovno skeniram po sobi, no bezuspješno, te se jedva jedvice vratim sanjanju uvjeravajući se kako je to bio nepredvidivi krik dečkove mobajltelove vibre. Taj je mob inače nježna dušica te ga treba behandlati s maksimalnom pažnjom i obzirom. Zaspah mumljajući si u bradu: tremašico jedna tremasta, znaš i sama da je naš dom brisani prostor za sve bube i bubetine, leteće, plazeće, mrdajuće; nema tu ničega s više od dvije noge u sobi... garant.

A onda opet poslijepodne: ZUUuuJJ! Tup.

ZUUuuJJ! Tup.

Somebody heeeelp meee!

Krenula je navala divizije smrdjivih martina. Ne znam koliko ih inače stane u diviziju, no ovdje su bila dva i to je značilo rat. :D

Ja usput rečeno izuzetno ne volim bubet'ne, što moju bližu i dalju okolinu često naprosto izluđuje jer su oni prva i jedina crta obrane od tih napasnika. Iste te bube, uz ogromnu knedlu u grlu i velikim partfišem, sama tamanim kad nikog nema u blizini, no to mi nije jedna od dražih aktivnosti. Blago rečeno. No bolje i to, nego da s njima dijelim životni prostor. Po tom sam pitanju veoma egoistična. :D

Imajući sve to u vidu, možete zamisliti da nakon što sam prošla par županija, maltene ko ona ptica trkačica iz crtića, odahnula i zaboravila na današnje zgode, čujem opet onaj poznati zvuk:

ZUUuuJJ! Tup.

Ma priviđa mi se.

Ovo je ipak metropola, smrdljivi su martini jedino eventualno susedi sa smrdljivim čarapama.

ZUUuuJJ! Tup.

AAAAaaa...! Buba in sight!

Ovo je ipak previše za moje malo buboplašljivo srčeko! Ukućani, oružje na gotovs i u napad! Neprijatelj se infiltrirao u naše redove i zauzeo ključni teritorij radnoga stola... Banzaiiii!

 

 

Ako postoji bubasti raj, onda me bube slave za Nečastivog.

BezelBUB. :D

 

Nije lako bubamarcu, zum zum zum zum...

Bubamarac mora vrijeme gubiti
i sve bube redom ubiti
Buba Daru, buba Klaru, buba Baru..