Mislim da sam zaista prava baksuzica.

daklem..

Zaključila sam da sam  upravo i baš ja uzrok zatvaranja BIPA parfumerija po Hrvatskoj. Well, barem po Zagrebu.. zasad. :D

Naime, u koju god da Bipu uđem, ona se u roku keks zatvori. Ne vjerujete? Vjerujte ovo.

Jednoga lijepog sunčanog ljetnog dana otvori se Bipa na Branimirovoj cesti i ja u nju pođe. A tamo ljepote, od ovih šminkica do onih šarenih šljokica, avaj, što ti srce voli. I kupim ja nešto mini za sebe a vratih se punih ruku gratis šampona, kremica i losiona. Onih velikih. :)

I omilila mi se ta destinacija, plus zato jer mi za rođendan daju poklone, i otišla ja na more, vratila se sa smješkom na licu (da, da, od očekivanja opet nečeg džabalesku :D), kad ono ne da zatvorili, nego i roza balončiće s prozora ogulili. Paz vamo, ni mjesec dana nije prošlo.

Čin drugi. rekoh, ništa od ove Bipe, ona odbipala svoje, ima druga u Ilici. I fakat, ta radi. I dadoše oni meni neki kupon za sniženje olfo za rođendan i Tonkica popušila foru i kupila si neke sitnice. Sva sretna što je našla nešto za sebe, Babun bi rekao i u mojoj boji ;P, odlučila tamo češće odlaziti u pohode.

Khm, moram li napomenuti da je i ova Bipa u ajn-cvaj-draj dala petama vjetra? :D

E sad me više strah uopće prilaziti Dubravi! Posljednja živuća trgovina u ovom dijelu Hrvaške, a možda i šire - žao mi narodu otet i ovaj zadnji tračak nade da u Bipi troše svoje teško zarađene novce...

I tako, gudbaj Bipa, gudbaj Pupa, u Limoniju se nećemo tak skoro sresti. Ne zato jer će ga zatvoriti, nego zato jer me prodavačice čine paranoičnom... prate me u stopu ko da su mi sjena! Maltene Zorroi, maskirani osvetnici. Nikad ne znaš iz kojeg će ćoška iskočiti... :D

P.S.

Bila sam za vikend na svadbi, nikad komičnijoj, zabavila se fantastično, a u crkvi ponajviše. Hm, a zašto..?

E pa zato jer je pop imao uživljenu solo točku s mikrofonom alla Seinfeld, pričao olfo fore pa ih objašnjavao na dugačko i široko... a orguljaša na katu razotkrih da u funky ritmu prodaje raji fraze dječjih pjesmica! :))

Ako ovako nastave, preobratit će me, majke mi! :D :D :D

Ima jedna super blogerica koja već dugo dugo vremena ništa ne piše na mojblogu, a i šire.

Nick joj je serpentina i ona hoće da se igra.

U biti ona hoće da nas zezne, al ne dajmo joj gušta!

zato trk svi na:  

serpentinu

i ostavite joj komentar, obavezno! :)

 Pusa, najfamozniji blogeri moji! A i blogerice ;)

P.S. A propos bloganja, umro mi miš. Upravo. Nek uživa dugo u mišjem heavenu. :P

EDIT: kompjuktorski... ;))

Tonkica u posljednje vrijeme uči.

Što znači da ne putuje, a tada baš Tonkica i nije u najjačem elementu. :)

Tonkica svakoga tjedna prijeđe 200 kilometara, ali to i dalje ne smatra nekim značajnim putovanjem.

Tonkica bi išla nekamooo... Al vjerojatno ništa do Nove godine, hmmm.

I tako dok uči, zamišljeno gleducka u svoj svijećnjak od himalajske kristalizirane soli i treperava ju nančarasta svjetlost odvodi nekamo daleko...

U posljednje ju vrijeme hvata nostalgija za Rimom. Provela je ondje genijalnih mjesec dana na stipendiji i sprijateljila se s čoporom genijalnih ljudi... i da, bilo mi je eeerrr... genijalno? :D Rim je predivan. To mi je dosad najnajnajljepše mjesto koje sam posjetila, glede i unatoč svakodnevnih +40ak stupnjeva u hladu i potpetica duboko zacementiranih u mekani asfalt, što je bio jedini minus. Plus je da sam si kupila prekokrasne ružičaste stiletto štiklice, koje su mi jednom drugom nesretnom prilikom završile s peticom u rupičici za gradsku kišnicu - ovoga puta hrvatsku domaću običnu.

Seknd best, definitivno Istanbul. Megačudovište od grada, ali lijepo. Napola u Aziji, napola u Europi, 20ak milijuna ljudi i jedna fascinantna kultura. Grad za stajat i zijevat... Sve od bezbroj check-inova na Ataturku (nabrojah 75, ali samo zato jer je aerodrom vijugao), Aje Sofije i šućmuša kršćanstva i islama, Plave džamije - jedine sa 7 minareta jer je arhitekt krivo čuo :D (trebaše biti sva od zlata..) pa do nadasve zanimljivih posjeta ženskim buticima... U svakome radi brkato muško, pozdravlja i rukuje se s muškarcem kraljem čopora našeg društva, mene ne obadaje za suhu šljivu. I tako mi kupujemo... :D najweird šoping u životu!

Treće mjesto počasno i svječano dodjeljujem Pragu. Nešto u njemu, kao i u Rimu, šapuće da bih lako mogla ondje biti doma. Velik, a opet nekako poznat.. Česi, po mom mišljenju, ništa posebno, a Čehinje ne vidjeh da vam skaču oko vrata. Valjda ima nešto u kemiji našega mora... ;D Kada me posjeti dosada i pms, uhvatim njegov brzopotezni turistički vodič i učas saznam kako se na češki kaže: Please may I fondle your buttocks?, I'm having a heart attack, Have you got any available sisters/brothers?, Harder, faster, now!, Toe nail clippers, Are those teeth false?, My bum hurts, F*ck off... i ostale nadasve korisne izraze. :D

Četvrti pozišn zavrijedila je Firenca, grad spomenik. Nevjerojatno koliko je taj grad preplavljen ljepotom i detaljima. Nevjerojatno koliko je preplavljen Gucci-Gucci falšim torbicama, koje crnci prodaju za 100 eura. Ili za deset, ako se dobro ucjenkaš ko ja. :D To je mjesto nevjerojatno bezazleno i mirno.. hm, da, osim kada padne noć i Digići na Ponte vecchiju krenu skakutat sa "Ciao, bella!" prateći te sve do doma. :D Sva ljepota navečer izblijedi, jerbo je grad relativno mali i može ga se prehodati u oko pola sata, pa mu ni noćni život nije na nekoj razini. Osim par klubova i već nabrojenih Digića... :D

 (ovo mi pantomimičar ulio strah u kosti)

Peto i završno mjesto, da ovaj post ne ode u iduću godinu, :D stiže Londonu. Željo moja, tugo moja. :) Definitivno premalo vremena posvećeno čeprkanju njegovih posebnosti, no kako je ovo ipak bilo grupno proputovanje Engleskom i Škotskom, bilo kol'ko bilo. Prvi dojam - kilometarske ulice. Zamislite dvadeset minuta klapanja uzduž simetričnih klasicističkih zgrada, mali trg i zavoj pa opet isponova. %) no ono što je na kraju tih ulica stvarno je vau. Pitala sam, ali nisu me htjeli ostaviti na Piccadillyju da "susretnem sve svoje poznanike, prije ili kasnije", a baš su mogli. Pitam se kak na to gledaju domoroci s trga... :D mora da im je život krajnje zabavan.

Ima još mjesta na koja bih voljela ići, ali uvijek se najljepše vratiti doma.. :) Doma, s punim kuferom raznih bedastoća koje dušu vesele! Kad smo kod bedastoća, najgluplja ikada kupljena stvar je od venecijanskih prodavača uvaljena fora da papirnata lutka na zvuk radija sama pleše. No comment... %))

Volim inspiracije u tri ujutro. Tad definitivno znam da sam nešto pametnije mogla raditi. Spavati, recimo..

Nije me bilo dugo. Slušah kako cvrči cvrči cvrčak na čvoru crne smrče i drugoliko se uvaljivala u morsko-ljetni folklor. I nije bilo loše. :)

Ne može bit loše kad si s najdražim dečkom na svijetu i kuća je vaša. Bilo je jedno dugo, ležerno, toplo ljeto... Toliko ležerno da ni fotkat nisam stigla. Bar ne onoliko koliko znam, a obično sam dosadna ko Japanac. Mislim da sam ovako dragom bila draža. :D

Bilo je planirano jedno lagano zaletavanje na Vis i Hvar, nešto u stilu Robinzona Krusoa, ali me pretekoše svi selebritiji našeg uzavrelog balkanskog kroasana i Kevin Spacey. Šteta što nisu i ostali tamo. :D

Čujem da je tamo čizburger 80 kuma. Baš dobro šta ne ljubim fast fud. :P

Ali zato vidjeh Omiš!

Po mraku, smrzoh se ko piiii.., naroda po cesti da ne možeš proć. a svi u kraćanome, smrzoh se već gledajući. I da, naravno da sam i ja bila jedna od njih.. Jerbo je na ostatku obale trajalo dugo TOPLO ljeto! %)

I da, nisam pojela nijedan dobar sladoled... :/ To me valjda deprimira od svega skupa zajedno više. I ne mogu prežalit što si nismo digli guze pa išli do Đovana the sladoledara. Lažem, u biti jesmo! :D Krenuli. Al je bio neki čudan fatum i cijela je cesta prema gradu bila zakrčena - štoviše, činilo se ko da svi odande bježe, koliki se čep stvorio! A ja nisam htjela bit zadnja luda i izazivat vraga... :D

Stoga navrnusmo na suprotnu stranu i eto ti ga na. Nou sladoled for ju!

Jel moram dodat da je zadnji i posljednji imao dlaku?! %)

Mislim, čula sam ja za dlaku u jajetu i šta je piva bez penu ko nešto bez dlaku i ostale prostote s dlakama i inim... al se fakat ponadah da neću nikad morat složit rečenicu s dlakom i sladoledom zajedno.

Otada se odrekoh sladoleda. Možda bih i došla u iskušenje, zapravo sigurno bih, al me grlo boli...

E pa da ne trošim više svoje grlo malo izgrebano, prijeđimo s riječi na slike. :)

P.S. Naravno da prekasno skužih kako su sve slike ostale u njegovom fotiću... :)