| Home | Best of Tonkica |
| RSS | Projekt 365
|
Nedavno objavljeno:
- Stanje - neznanje
- U duhu SP-a: Nogometaši i njihove srodne duše
- Apel
- Da Vincijev kod - ili kako ugodno provesti subotnju večer
- Ja Tarzan, ti Jane, ovo čita. Čita post o Zagrebu. :)
|
|
|
Na morskome plavom žalu... :)
sri - 19.07.2006,19. srpanj 2006 21:02:00
|
|
|
Četiri elementa: roštilj, rijeka, blato, zrak
uto - 18.07.2006,18. srpanj 2006 3:42:00
E stvarno mi ne može proći dan da mi se nešto ne dogodi. Danas je dan trebao proći skroz u redu.... prvo bio jedan lijepi izlet... onda i drugi, još beskrajno ljepši, a onda... eh a onda peh. Ono, totalni.
Vozi Tonka u rikverc i upadne.... u grabu.
Punu blata do koljena.
I zapne.
Ofkors.
I stade da očajava, stade kosu da čupa, ne zna šta će, ni trc ni mrc ni naprijed ni nazad, a i mjenjač joj zablokirao.
Panika. Frka. Već se vidjeh okamenjena na tom mjestu idućih sto godina, taman da mi tutač postane malac u najboljim godinama, i gledam u beznađu Najmilijeg mi kraj sebe s nadom da će biti neke pomoći s njegove strane. Jer em što nisam znala od jada kako limenog mališu izbaciti iz postojećeg, prilično bezizlaznog. stanja, em bih se usput nagacala blata. Šatro blagotvornog! :D
Ali sva sreća na Najmilijem pa je sjeo za volan i u tren oka je malo zaglavljeno čudovište iskobeljao iz neiskobeljive situacije. Hvala, hvala! :) 
Što će reći da sam mogla sigurno i sretno na put.
Čiča miča, hepi end.
Hepi end?
Hepi end brus!
Danas se došetam do garaže, pustim zvijer na slobodu, doduše blatnjavu ko da je iz Iraka pobjegla, al fino brundajuću i čitavu.
Fino brundajuću, čitavu?!
Ah, što to brunda u gori zelenoj, jesu l' snijezi il su labudovi?
Nit su snijezi, nit su labudovi, - nego meni otpao cijeli prednji branik! :O :O I pukla prednja desna guma! Ono, totalka.
I uopće mi nije jasno kako sam s njom prešla stotinjak kilometara i ne posjetila Svetog Petra. Ah bit će da šašave i bog čuva... :D
 Slike auta još nemam - nisam ga imala srca fotkat u tom neslavnom stanju, ali imam poslasticu u vidu isto tako jučerašnjeg izleta na Mrežnicu u rangu mladog Indiane Jonesa. Pa pogledajte... :)
Prvo smo se mi veseli avanturisti morali dočepati bistre vode mrežničke. 
A to nije bilo samo tako! Put nas odvede (ili vodič ;)) ni više ni manje nego na marš na Mrežnicu kroz pravu šumu kukuruza. Ajme, di me nađe! Još je onamo bilo lako, ali kroz to šipražje pronaći pravi put nazad, e to je bila avantura!
Baj d vej, Tonkica se na putu tamo raspričala sa svojom grupom suputnica pa je kao muha bez glave slijedila čopor auta ispred sebe, što hoće reći da je na povratku zaboravila gdje je parkirala.
Pa je zujila jadna po nepreglednim brdašcima dobrih 10 minuta da bi svoj autić na poslijetku unezverenim pogledom  uočila na kraju makadamskog puta iza jedne oku sasvim obične i neprimjetne kuće... Tonkica, treba ti doptrija! :D
A onda nas je osupnula svojom ljepotom i sama mrežasta Mrežnica, sunce joj žarko kak je daleko!
Ali vrijedilo je - svakog prijeđenog koraka, usaftalog kilometra u autu bez klime i svake graške znoja koja se otkotrljala u nepovrat.
Voda je smaragdno zelena, pitoma i naprosto prekokrasna! To mi je bio prvi put da sam okupala u jednoj rijeci... a nakon prvog ovogodišnjeg u Aqua Cityju, dakle punokrvnom jezeru, to su mi prvi i jedini doticaji sa slatkom vodom, a da nije iz pipe! :))
 Ne bud'mo lijeni, odmah smo crnjak stavili da se hladi. A roštilj da se peče, dok smo se mi cvrčili na neobično ugodnom srpanjskom suncu, u travi, a oko nas mravi...
... i neke prekrasne modre modre bube, nalik na ćaknuti blend komarca i leptira. Rijetke koje mi ne utjeruju strah u kosti i krik u glasnice. Kažu da se zovu helikopteri... hm da im vjerujem..? :D
Doma sam došla rumenige kao paradajz, a prijatelj mi je dobio temperaturu 37 zahvaljujući brčkanju na slapićima dovoljno malenima da se pod njih podvučemo i uživamo u cool masaži naših nerastegnutih mišića, a dovoljno snažnima da skoro pa bezuspješno držimo na mjestu gornji dio kupaćeg, da ne ispadne. Za što su dečki zdušno navijali! :))) 
E da, ovo su the slapovi!
Nisu Niagara, ali su simpatični, pitomi i... i ode ti ća ako ti pobjegne koncentracija na sekundu ili dvije! A uhvatila me trta kad u donjem, dubljem dijelu skužih da plivam UZVODNO, a šišam weee, NIZVODNO! Au, kud sad majko moja, jel do mora Jadranskog?! 
 A onda smo veseli i skroz izmoreni krenuli na papicu.  Ne znam tko ju je spremio jer smo se svi bili bućkali ko ribičice, da ne kažem kao mala djeca, ali znam da je ćevapčića, ražnjića i piletine već na pol nestajalo u letu od roštilja do check pointa na travi. :)
Kako nakon fine papice slijedi jednako fina popodnevna fjaka, tako joj ni mi nismo odoljele. :) Raširile smo se po ručniku kao begice i osmišljavale što ćemo kad se slegne - nabacit badminton ili pak riskirati skakanje u brzace (once again) zbog fatanja neposlušnog frizbija.
Uh fakat bi najpametnije bilo da nabavimo bumerang!
I za kraj, mala preporuka modne stilistice Tonkice za sezonu proljeće / ljeto a.d. 2007.
Dragi naši muškarci, iduće će se sezone nositi romantično. A što može romantičnije biti od pastelnih boja dječje robice veličine xxs?!
Zato ne oklijevaj, dragi muški rode - jer po našim šarmantnim modelima očito je da se taj trend već nesmiljeno počeo širiti među hrvatskim modno osvještenim muškarcima!
Predlažemo vam dva izuzetno originalna i oku naprosto neodoljiva pokrivala za glavu! Prvi u vidu narančastog bademantla za hladnije vrijeme, a drugi u obliku mini roza kapice u više leggero varijanti. Odluka je na vama.
Osim toga, organiziram i posebnu blog-prodaju svim zainteresiranim strankama na broj telefona ispisan na ekranu, iliti na 555-MACHO.
Nazovite! Ne budite trube!
Naši operateri već čekaju vaš poziv
tonkica palonkica // 18. srpanj 2006 3:42:00
|
11 komentara
|
|
|
Zdravo, zmijoljupci!
čet - 13.07.2006,13. srpanj 2006 14:04:00
 Upravo sam pročitala Eddyjev post o miševima i štakorima, gdje je pokušao ugasiti naše predrasude o tim životinjama kao o prljavima, zaraznima, neprijateljskima i manje vrijednima.
I vezano uz to, dala sam si razmišljati (...da, da, ma koliko na ovoj sparini to bilo mukotrpno! :)) da i o mnogim drugim životinjama imamo negativno mišljenje. Jednostavno ih se bojimo, gade nam se ili ih izbjegavamo u širokom luku. Uzmimo za prvi primjer zmije.
Čula sam nebrojeno puta kako ljudi smatraju da su ljigave, da su opasne i da napadaju kad god stignu. Tako pamtim i izreku: Ako ideš u šumu, probaj ne naletjeti na zmiju. Ako pak naletiš na zmiju, pokušaj ne stati na nju. A ako vec staneš na nju, probaj joj onda stati - na glavu! Sapienti sat. :)
I iako sam jedna od osoba koja kao u Tom i Jerry crtiću izgubi pigment u licu i iskoči iz kože na sami spomen jednog takvog gmizavca,  ali bogme i na manje, dokazano je pak da nam ti gmazovi najčešće nisu opasnost. Ne samo što nisu ljigavi, nego su ljuskasti i samim time suhinjavi, a usto se boje ljudi i bježe od njih kao vrag od matere svoje.
Ili ti vec navedeni štakori. Mirišu? Prva vijest! Ali ne i tako nemoguća. Zasto? Pa jednostavno zato jer između nekontrolirane vriske i panike kad jednog takvog brkonju vidimo pred vlastitim očima te bijega biii-bip u nepoznatom smjeru, nemamo vremena, a bogami ni volje velike, zaburiti nos u njihovo krzno da vidimo je li vonja na J'adore ili Coco Madmoiselle.
Evo ja sam na primjer osoba koja bi svaku živinu htjela u ruke i maziti, mazuckati. Tu ne isključujemo ni papige, miševe, zamorce, zlatne ribice.
Ali mrzim, ježim se, brusim pete i ispitujem raspon svojih tananih glasnica  - kad vidim najobičnijeg komarca! Ili bubu, živinu you name which, s kolekcijom nogu većom od četiri.
A bit će da to životinje nanjuse.
Tako sam jednu noć probdjela očiju razrogačenih kao sova kad mi je u sobu uletio šišmiš. Pih, šišmiš, jelda? - Oni ne grizu. Niti rade sve one gadarije iz hororaca, a ponajmanje kvare frizure... hmmm, da. Ali to vašu Tonkicu nije spriječilo da se opaše bijelom plahtom kao bula oko glave, preko nosa, da joj oči samo znatiželjno vire, da se treska kao šiba na vjetru i čeka rasplet situacije.
A kad mi je uletio skakavac (onaj divljački, od 10 centi) neću ni spominjati! :)) ...samo da vam kažem da sam mijenjala krevet, svu posteljinu i psihijatra.
Salim se.
Za posteljinu! :)))
A sada jurim kao zmaj natrag na posao, sutra zadnji ispit kreće, valjda ću ga dat.
Pusam vas sve i drž'te se! :)
I ne bojte se živina.
Ima jedna ovdje koja se boji za sve vas zajedno! :D
tonkica palonkica // 13. srpanj 2006 14:04:00
|
26 komentara
|
|
|
Upoznajte facu! :))
uto - 11.07.2006,11. srpanj 2006 13:52:00
 U tjedan sam dana dala tri važna ispita!
I to s jako dobrim rezultatom. :) A od posljednjeg još ne mogu skinuti osmijeh s lica, baš sam ga smanđala kao paštetu. Danas.
Još mi se, uf, iz indeksa puši!
 Al se sad valjda neću ureći....! :)) pa ću proći još jedan koji se sprema kulminirati u petak, na samom kraju konca svih ljetnih rokova!
A onda spremiti sve krpice i cipice i badiće i svu silu kremica da ne pocrvenim ko rak (i skriptica, grumpf, grumpf) - i via morjeee!
~o~
No nisu me samo morili ispiti ovih dana, bilo je tu i inih fakultetskih obaveza, poput demonstriranja na prijemnima za Filozofski faks.
I to nipošto ne s transparentima - hoćemo diplomu, nećemo ispite! :)) i sličnim bedastoćama, nego u vidu skroz ozbiljne i odgovorne uloge pomaganja dragim profesorima s lavinom wannabe-brucoša.
Pisalo mi na zadatku - usmjeravanje i transport pristupnika pa sam se već vidjela u nekom mješungu polismena s palicom i žmigavcima te kršnog kopača rovova koji će prenositi nezahvalne tuste pristupnike na nosiljkama uz obaveznu palminu grančicu pride...
Thank God što mi se snovi uvijek ne ostvaruju! :D:D
Ispalo je da jadničcima malim zbunjenima moram pokazati put do njihove sudbonosne aule, pripremiti prostorije za prijemni test, a na kraju proći sve i jedan ispit, prebrojati ih i provjeriti činjenično stanje.  Je, čini se naporno. I jest very, very naporno. :) Ali je hiper super ZABAVNO! Zamisli samo nevjerice i hihotanja kad naiđem na imena kao Željko Debeljko! :)))) Eh te mame i tate stvarno treba psihologu odvest na promatranje!
A inače je zaista zanimljiv sociološki eksperiment proučavati kakvih sve ljudi i obiteljskih odnosa ima... Tako su neki bježali pred ulazom od staraca kao vrag od tamjana,  neki su s mondiš cviksama dizali nos do neba, kod nekih se nije znalo tko više grize nokte od nervoze, starci ili klinci, a bilo je i biharadža-maharadža tipova majki koje su svojom pojavom krčile put svojoj nesamostalnoj dječici, koja su se tri koraka iza njih crvenjela i mijenjala boje od muke i srama.
No svima je bilo zajedničko da su se treskali kao šiblje na vjetru... i bilo mi ih je žao.
Najgore mi je to što ti pilići gotovo i nemaju šanse upasti na ovaj faks. Ima ih četiri puta više nego slobodnih mjesta, a oni koji upadnu bez plaćanja, odnosno na teret države, mogu se smatrati istinskim sretnicima. Zašto?
Zato što slobodnih mjesta u toj kategoriji ima 633 - a braniteljskih potvrda cijelih šest stotina!!  Što to znači? To znači da ona djeca branitelja koja prijeđu (mizeran!) prag pismenoga ispita upisuju fakultet izravno i besplatno, a s neusporedivo slabijim znanjem od nekih "vulgaris" studenata s većim brojem bodova, a bez posebnog statusa, koji su zbog gore navedenih profućkali upis na željeni fakultet.
Svaka čast ljudima koji su branili domovinu, ali što je previše, previše je.
Ti su ljudi dobili povlastice u vidu kredita za glanc-nove automobile, nove stanove, i tako dalje i tako bliže, a sada smo dočekali i upise na fakultete uz protekciju!
Apsolutno sam za to da se svim zakinutim ljudima u državi pomogne, ali ne ovako. Na ovaj način dobivamo mnogo manje kvalitetne studente, koji možda nikad neće niti moći niti htjeti završiti fakultete, a u koje će država, odnosno mi, porezni obveznici, ulupati novce - a dobit ćemo ništa. Ili malo što, jer ipak su rijetki oni uporni koji s nižih stepenica završe obaveze u roku. Oni daroviti, naprotiv, kojima dajem svo pravo da upišu željeni fakultet na temelju svojega znanja, to možda nikada neće moći učiniti. Jer kratko je doba mladosti i razdoblje kada smo voljni učiti, a život je dug i nepredvidiv.
Sudbina studenata u državi zaista nije svijetla - no imamo li snage to promijeniti?
hr.digg|prijavi
tonkica palonkica // 11. srpanj 2006 13:52:00
|
15 komentara
|
|
|
moreplovim... + APDEJT!
sub - 01.07.2006,1. srpanj 2006 23:51:00
Ah, znam, učiti se mora... :) a ja štrajkam surfajući morem. A u moru zgodnih klipova evo pokoje simpatične kapi. :)
Pa uživajte, smiješni su do bola! ˇˇ
PLUS NE OMANITE!! ček dis aut:
Dragi MojBlogeri!
Čitamo se, komentiramo, prepucavamo, raspravljamo, diskutiramo, svađamo se, smijemo, plačemo, zajebavamo.. I sve to radimo ovdje.. Upoznali smo se kroz teme koje pišemo htjeli mi to ili ne.. Singeričina rasprava na temu pornografije uzburkala je duhove mnogih pa tako i moj i pretvorila se u jednu veliku raspravu putem komentara.. Zato smo odlučili otvoriti FORUM na kojem cemo mi svi MojBlogeri zajedno moći dotaknuti takve, ali i druge teme o kojima se ima šta za reći. Podijelite svoja mišljenja s nama.. Složite se ili ne.. RECITE ŠTO MISLITE!
Ukratko, dođite se zajebavati s nama, primamo sve MojBlogere koliko im god blog bio za kurac :D
Welcome to la MojBlog famiglia!
FORUM
Post ukraden s malamaja.mojblog.hr
tonkica palonkica // 1. srpanj 2006 23:51:00
|
18 komentara
|
|
|
|
Na morskome plavom žalu... :)
sri - 19.07.2006,19. srpanj 2006 21:02:00
|
|
|
Četiri elementa: roštilj, rijeka, blato, zrak
uto - 18.07.2006,18. srpanj 2006 3:42:00
E stvarno mi ne može proći dan da mi se nešto ne dogodi. Danas je dan trebao proći skroz u redu.... prvo bio jedan lijepi izlet... onda i drugi, još beskrajno ljepši, a onda... eh a onda peh. Ono, totalni.
Vozi Tonka u rikverc i upadne.... u grabu.
Punu blata do koljena.
I zapne.
Ofkors.
I stade da očajava, stade kosu da čupa, ne zna šta će, ni trc ni mrc ni naprijed ni nazad, a i mjenjač joj zablokirao.
Panika. Frka. Već se vidjeh okamenjena na tom mjestu idućih sto godina, taman da mi tutač postane malac u najboljim godinama, i gledam u beznađu Najmilijeg mi kraj sebe s nadom da će biti neke pomoći s njegove strane. Jer em što nisam znala od jada kako limenog mališu izbaciti iz postojećeg, prilično bezizlaznog. stanja, em bih se usput nagacala blata. Šatro blagotvornog! :D
Ali sva sreća na Najmilijem pa je sjeo za volan i u tren oka je malo zaglavljeno čudovište iskobeljao iz neiskobeljive situacije. Hvala, hvala! :)
Što će reći da sam mogla sigurno i sretno na put.
Čiča miča, hepi end.
Hepi end?
Hepi end brus!
Danas se došetam do garaže, pustim zvijer na slobodu, doduše blatnjavu ko da je iz Iraka pobjegla, al fino brundajuću i čitavu.
Fino brundajuću, čitavu?!
Ah, što to brunda u gori zelenoj, jesu l' snijezi il su labudovi?
Nit su snijezi, nit su labudovi, - nego meni otpao cijeli prednji branik! :O :O I pukla prednja desna guma! Ono, totalka.
I uopće mi nije jasno kako sam s njom prešla stotinjak kilometara i ne posjetila Svetog Petra. Ah bit će da šašave i bog čuva... :D
Slike auta još nemam - nisam ga imala srca fotkat u tom neslavnom stanju, ali imam poslasticu u vidu isto tako jučerašnjeg izleta na Mrežnicu u rangu mladog Indiane Jonesa. Pa pogledajte... :)
Prvo smo se mi veseli avanturisti morali dočepati bistre vode mrežničke.
A to nije bilo samo tako! Put nas odvede (ili vodič ;)) ni više ni manje nego na marš na Mrežnicu kroz pravu šumu kukuruza. Ajme, di me nađe! Još je onamo bilo lako, ali kroz to šipražje pronaći pravi put nazad, e to je bila avantura!
Baj d vej, Tonkica se na putu tamo raspričala sa svojom grupom suputnica pa je kao muha bez glave slijedila čopor auta ispred sebe, što hoće reći da je na povratku zaboravila gdje je parkirala.
Pa je zujila jadna po nepreglednim brdašcima dobrih 10 minuta da bi svoj autić na poslijetku unezverenim pogledom uočila na kraju makadamskog puta iza jedne oku sasvim obične i neprimjetne kuće... Tonkica, treba ti doptrija! :D
A onda nas je osupnula svojom ljepotom i sama mrežasta Mrežnica, sunce joj žarko kak je daleko!
Ali vrijedilo je - svakog prijeđenog koraka, usaftalog kilometra u autu bez klime i svake graške znoja koja se otkotrljala u nepovrat.
Voda je smaragdno zelena, pitoma i naprosto prekokrasna! To mi je bio prvi put da sam okupala u jednoj rijeci... a nakon prvog ovogodišnjeg u Aqua Cityju, dakle punokrvnom jezeru, to su mi prvi i jedini doticaji sa slatkom vodom, a da nije iz pipe! :))
Ne bud'mo lijeni, odmah smo crnjak stavili da se hladi. A roštilj da se peče, dok smo se mi cvrčili na neobično ugodnom srpanjskom suncu, u travi, a oko nas mravi...
... i neke prekrasne modre modre bube, nalik na ćaknuti blend komarca i leptira. Rijetke koje mi ne utjeruju strah u kosti i krik u glasnice. Kažu da se zovu helikopteri... hm da im vjerujem..? :D
Doma sam došla rumenige kao paradajz, a prijatelj mi je dobio temperaturu 37 zahvaljujući brčkanju na slapićima dovoljno malenima da se pod njih podvučemo i uživamo u cool masaži naših nerastegnutih mišića, a dovoljno snažnima da skoro pa bezuspješno držimo na mjestu gornji dio kupaćeg, da ne ispadne. Za što su dečki zdušno navijali! :)))
E da, ovo su the slapovi!
Nisu Niagara, ali su simpatični, pitomi i... i ode ti ća ako ti pobjegne koncentracija na sekundu ili dvije! A uhvatila me trta kad u donjem, dubljem dijelu skužih da plivam UZVODNO, a šišam weee, NIZVODNO! Au, kud sad majko moja, jel do mora Jadranskog?!
A onda smo veseli i skroz izmoreni krenuli na papicu. Ne znam tko ju je spremio jer smo se svi bili bućkali ko ribičice, da ne kažem kao mala djeca, ali znam da je ćevapčića, ražnjića i piletine već na pol nestajalo u letu od roštilja do check pointa na travi. :)
Kako nakon fine papice slijedi jednako fina popodnevna fjaka, tako joj ni mi nismo odoljele. :) Raširile smo se po ručniku kao begice i osmišljavale što ćemo kad se slegne - nabacit badminton ili pak riskirati skakanje u brzace (once again) zbog fatanja neposlušnog frizbija.
Uh fakat bi najpametnije bilo da nabavimo bumerang!
I za kraj, mala preporuka modne stilistice Tonkice za sezonu proljeće / ljeto a.d. 2007.
Dragi naši muškarci, iduće će se sezone nositi romantično. A što može romantičnije biti od pastelnih boja dječje robice veličine xxs?!
Zato ne oklijevaj, dragi muški rode - jer po našim šarmantnim modelima očito je da se taj trend već nesmiljeno počeo širiti među hrvatskim modno osvještenim muškarcima!
Predlažemo vam dva izuzetno originalna i oku naprosto neodoljiva pokrivala za glavu! Prvi u vidu narančastog bademantla za hladnije vrijeme, a drugi u obliku mini roza kapice u više leggero varijanti. Odluka je na vama.
Osim toga, organiziram i posebnu blog-prodaju svim zainteresiranim strankama na broj telefona ispisan na ekranu, iliti na 555-MACHO.
Nazovite! Ne budite trube!
Naši operateri već čekaju vaš poziv
tonkica palonkica // 18. srpanj 2006 3:42:00
|
11 komentara
|
|
|
Zdravo, zmijoljupci!
čet - 13.07.2006,13. srpanj 2006 14:04:00
Upravo sam pročitala Eddyjev post o miševima i štakorima, gdje je pokušao ugasiti naše predrasude o tim životinjama kao o prljavima, zaraznima, neprijateljskima i manje vrijednima.
I vezano uz to, dala sam si razmišljati (...da, da, ma koliko na ovoj sparini to bilo mukotrpno! :)) da i o mnogim drugim životinjama imamo negativno mišljenje. Jednostavno ih se bojimo, gade nam se ili ih izbjegavamo u širokom luku. Uzmimo za prvi primjer zmije.
Čula sam nebrojeno puta kako ljudi smatraju da su ljigave, da su opasne i da napadaju kad god stignu. Tako pamtim i izreku: Ako ideš u šumu, probaj ne naletjeti na zmiju. Ako pak naletiš na zmiju, pokušaj ne stati na nju. A ako vec staneš na nju, probaj joj onda stati - na glavu! Sapienti sat. :)
I iako sam jedna od osoba koja kao u Tom i Jerry crtiću izgubi pigment u licu i iskoči iz kože na sami spomen jednog takvog gmizavca, ali bogme i na manje, dokazano je pak da nam ti gmazovi najčešće nisu opasnost. Ne samo što nisu ljigavi, nego su ljuskasti i samim time suhinjavi, a usto se boje ljudi i bježe od njih kao vrag od matere svoje.
Ili ti vec navedeni štakori. Mirišu? Prva vijest! Ali ne i tako nemoguća. Zasto? Pa jednostavno zato jer između nekontrolirane vriske i panike kad jednog takvog brkonju vidimo pred vlastitim očima te bijega biii-bip u nepoznatom smjeru, nemamo vremena, a bogami ni volje velike, zaburiti nos u njihovo krzno da vidimo je li vonja na J'adore ili Coco Madmoiselle.
Evo ja sam na primjer osoba koja bi svaku živinu htjela u ruke i maziti, mazuckati. Tu ne isključujemo ni papige, miševe, zamorce, zlatne ribice.
Ali mrzim, ježim se, brusim pete i ispitujem raspon svojih tananih glasnica - kad vidim najobičnijeg komarca! Ili bubu, živinu you name which, s kolekcijom nogu većom od četiri.
A bit će da to životinje nanjuse.
Tako sam jednu noć probdjela očiju razrogačenih kao sova kad mi je u sobu uletio šišmiš. Pih, šišmiš, jelda? - Oni ne grizu. Niti rade sve one gadarije iz hororaca, a ponajmanje kvare frizure... hmmm, da. Ali to vašu Tonkicu nije spriječilo da se opaše bijelom plahtom kao bula oko glave, preko nosa, da joj oči samo znatiželjno vire, da se treska kao šiba na vjetru i čeka rasplet situacije.
A kad mi je uletio skakavac (onaj divljački, od 10 centi) neću ni spominjati! :)) ...samo da vam kažem da sam mijenjala krevet, svu posteljinu i psihijatra.
Salim se.
Za posteljinu! :)))
A sada jurim kao zmaj natrag na posao, sutra zadnji ispit kreće, valjda ću ga dat.
Pusam vas sve i drž'te se! :)
I ne bojte se živina.
Ima jedna ovdje koja se boji za sve vas zajedno! :D
tonkica palonkica // 13. srpanj 2006 14:04:00
|
26 komentara
|
|
|
Upoznajte facu! :))
uto - 11.07.2006,11. srpanj 2006 13:52:00
U tjedan sam dana dala tri važna ispita!
I to s jako dobrim rezultatom. :) A od posljednjeg još ne mogu skinuti osmijeh s lica, baš sam ga smanđala kao paštetu. Danas.
Još mi se, uf, iz indeksa puši!
Al se sad valjda neću ureći....! :)) pa ću proći još jedan koji se sprema kulminirati u petak, na samom kraju konca svih ljetnih rokova!
A onda spremiti sve krpice i cipice i badiće i svu silu kremica da ne pocrvenim ko rak (i skriptica, grumpf, grumpf) - i via morjeee!
~o~
No nisu me samo morili ispiti ovih dana, bilo je tu i inih fakultetskih obaveza, poput demonstriranja na prijemnima za Filozofski faks.
I to nipošto ne s transparentima - hoćemo diplomu, nećemo ispite! :)) i sličnim bedastoćama, nego u vidu skroz ozbiljne i odgovorne uloge pomaganja dragim profesorima s lavinom wannabe-brucoša.
Pisalo mi na zadatku - usmjeravanje i transport pristupnika pa sam se već vidjela u nekom mješungu polismena s palicom i žmigavcima te kršnog kopača rovova koji će prenositi nezahvalne tuste pristupnike na nosiljkama uz obaveznu palminu grančicu pride...
Thank God što mi se snovi uvijek ne ostvaruju! :D:D
Ispalo je da jadničcima malim zbunjenima moram pokazati put do njihove sudbonosne aule, pripremiti prostorije za prijemni test, a na kraju proći sve i jedan ispit, prebrojati ih i provjeriti činjenično stanje. Je, čini se naporno. I jest very, very naporno. :) Ali je hiper super ZABAVNO! Zamisli samo nevjerice i hihotanja kad naiđem na imena kao Željko Debeljko! :)))) Eh te mame i tate stvarno treba psihologu odvest na promatranje!
A inače je zaista zanimljiv sociološki eksperiment proučavati kakvih sve ljudi i obiteljskih odnosa ima... Tako su neki bježali pred ulazom od staraca kao vrag od tamjana, neki su s mondiš cviksama dizali nos do neba, kod nekih se nije znalo tko više grize nokte od nervoze, starci ili klinci, a bilo je i biharadža-maharadža tipova majki koje su svojom pojavom krčile put svojoj nesamostalnoj dječici, koja su se tri koraka iza njih crvenjela i mijenjala boje od muke i srama.
No svima je bilo zajedničko da su se treskali kao šiblje na vjetru... i bilo mi ih je žao.
Najgore mi je to što ti pilići gotovo i nemaju šanse upasti na ovaj faks. Ima ih četiri puta više nego slobodnih mjesta, a oni koji upadnu bez plaćanja, odnosno na teret države, mogu se smatrati istinskim sretnicima. Zašto?
Zato što slobodnih mjesta u toj kategoriji ima 633 - a braniteljskih potvrda cijelih šest stotina!! Što to znači? To znači da ona djeca branitelja koja prijeđu (mizeran!) prag pismenoga ispita upisuju fakultet izravno i besplatno, a s neusporedivo slabijim znanjem od nekih "vulgaris" studenata s većim brojem bodova, a bez posebnog statusa, koji su zbog gore navedenih profućkali upis na željeni fakultet.
Svaka čast ljudima koji su branili domovinu, ali što je previše, previše je.
Ti su ljudi dobili povlastice u vidu kredita za glanc-nove automobile, nove stanove, i tako dalje i tako bliže, a sada smo dočekali i upise na fakultete uz protekciju!
Apsolutno sam za to da se svim zakinutim ljudima u državi pomogne, ali ne ovako. Na ovaj način dobivamo mnogo manje kvalitetne studente, koji možda nikad neće niti moći niti htjeti završiti fakultete, a u koje će država, odnosno mi, porezni obveznici, ulupati novce - a dobit ćemo ništa. Ili malo što, jer ipak su rijetki oni uporni koji s nižih stepenica završe obaveze u roku. Oni daroviti, naprotiv, kojima dajem svo pravo da upišu željeni fakultet na temelju svojega znanja, to možda nikada neće moći učiniti. Jer kratko je doba mladosti i razdoblje kada smo voljni učiti, a život je dug i nepredvidiv.
Sudbina studenata u državi zaista nije svijetla - no imamo li snage to promijeniti?
hr.digg|prijavi
tonkica palonkica // 11. srpanj 2006 13:52:00
|
15 komentara
|
|
|
moreplovim... + APDEJT!
sub - 01.07.2006,1. srpanj 2006 23:51:00
Ah, znam, učiti se mora... :) a ja štrajkam surfajući morem. A u moru zgodnih klipova evo pokoje simpatične kapi. :)
Pa uživajte, smiješni su do bola! ˇˇ
PLUS NE OMANITE!! ček dis aut:
Dragi MojBlogeri!
Čitamo se, komentiramo, prepucavamo, raspravljamo, diskutiramo, svađamo se, smijemo, plačemo, zajebavamo.. I sve to radimo ovdje.. Upoznali smo se kroz teme koje pišemo htjeli mi to ili ne.. Singeričina rasprava na temu pornografije uzburkala je duhove mnogih pa tako i moj i pretvorila se u jednu veliku raspravu putem komentara.. Zato smo odlučili otvoriti FORUM na kojem cemo mi svi MojBlogeri zajedno moći dotaknuti takve, ali i druge teme o kojima se ima šta za reći. Podijelite svoja mišljenja s nama.. Složite se ili ne.. RECITE ŠTO MISLITE!
Ukratko, dođite se zajebavati s nama, primamo sve MojBlogere koliko im god blog bio za kurac :D
Welcome to la MojBlog famiglia!
FORUM
Post ukraden s malamaja.mojblog.hr
tonkica palonkica // 1. srpanj 2006 23:51:00
|
18 komentara
|
|
|
|
Wishlist za 2010.
- položiti ECDL
otići na koncert W.Houston kvrapcu i ona, stvar je bila samo hoax. :(
- ponovo krenuti na latin
- početi češće odgovarati na komentare :D
- skinuti prašinu s adresara i dopustiti si više vremena za frendove
- ići ranije spavati
- i ranije se ustajati
- jer neću morati probdijevati noći zbog obaveza
- pročitati stotinu knjiga - al sebi za gušt
- ... donijeti mir u svijetu :D Trkelje, trkelje... and so on
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kino 2010
- Sherlock Holmes - film kao spot, ali Downey je car! :D
- Avatar - K'o kaubojac s plavokošcima. ja ne pušim takve priče. 3D je za 5.
- Nothing but the truth - film super do PREDZADNJE minute. :/ A onda sve ode u ku...kuriku.
- The Men Who Stare at Goats - kaže dečko da ima par dobrih momenata. Neke sam i čula. U polusnu. :))
- Nine - zbilja, do odjavne sam špice bila uvjerena da je D.D.Lewis Talijan! :D baš dobar. koreografije su wooow... O.o
- Moon - čudan, dobar, podsjeća na Odiseju u svemiru, a Gerty na HAL-a. Što više vrijeme prolazi, to mi se više sviđa. :D
- Cloudy with a chance of meatballs 3D - očekivala sam puno, ispao je crtić za djecu s bzvz forama. Možda je do naše sinkronizacije...
- It's complicated - daleko bolje od očekivanog! ja bih njih sve pomirila.
- Spy next door - Gledala u kinu pa opet gledala na HTV-u dva dana poslije, mada su me pokušavali uvjeriti "da to nije taj film". Jackie Chan beats Chuck Norris every time!
| | | | |
još jednom!
