Krepucnuo Đekson pa se Bekstrit bojsi okuražili krenut na turneju! I ni više, ni manje, stižu nam u metropolu.

Di su bili kad sam ih ja slušala? Ha? Onda im nismo bili interesantni?
A kome su sada ineresantni, da mi je znati. Klinke od oko 13ice ne kuže što zači BSB, tko je polumitsko biće blajhane frizure Nick Carter, kako su fabulozne (a danas nebulozne) bile te pjesmice 'uberkreativnih' tekstova kao "get down, get down and move it all around"...

Bili su toliko popularni da sam ja dobrovoljno* preuzela ulogu velečasnog sudca-emisara te širila riječ i sliku BSB-ovsku u manje razvijene, glazbeno potrebite krajeve Lijepog Našeg Jadranskog Krosana. Nosila se svako ljeto na video-vrpcama zabilježba novih kretanja zvijezda u sazviježđu Viva i Viva Zwei, a narod žedan stranjske kulture tihovito pratiše spot za spotom, uz tek pokoje "asti, gospe" i "alaa, vidi"...

Tonka je bila kralj i cool. Prva je kupila kazetu pa smo je sve u štradi slušale. Tražila po malom mistu njemački Bravo, našla ga u velom pa s curama ajde na kopiranje megapostera u boji. Pa kupi špenadle kojima ćeš napraviti trajnu štetu na, za utjehu, ostarjelom zidu i divit se veličini tadašnjih superzvijezda i idola malih curica... u prirodnoj visini i širini. Bila sam fan i toga se sramim. :D

I sada mi kažu da Beksići stižu u Zagreb.

Ja im kažem... ma koga briga za Beksiće!

FYI:

Ako niste znali, Tonkica Palonkica dala se u glazbene vode! Dašto, dala je i svoj prvi intervju za prvo izdanje rock-novina! Hoćete znati još?? E pa posjetite našeg dragog blogera Jutrikusa i živite rokenrol!

Yeah!

*dobre volje (op.frendovska)

komentira se pritiskom na veeeliki crni gumb upravo ispod, a koji tako (nadah se :D) intuitivno ima sliku velikog bijelog govornog oblačića... i velik je. pusa jednoj dragoj blogerici za koju znam da je ovo muči... i sretno u potrazi ;)

Kao prvo, čuđenje:

pa gdje sam to i kada prikupila 103 prijatelja/pratitelja na blogu? Čudi me stoga što ja uvijek pokušavam odgovoriti na zahtjev, a moja lista prijatelja broji tek pola od ovoga gornjeg broja... i onda, kako to? Je li mi treba bolja dioptrija? Pas lovac na zahtjeve? zvonce oko vrata ili bolja uočljivost na panelu od stotine zapisa? Hmmm...

Mislim da će to ostati nerazriješen slučaj u ovome postu od 6 i petnaest ujutro...

Inače, kako vidite po vremenu postanja, i dalje me drži, i ne drži, nesanica. :) Drži me jer bauljam *na neradni dan* u šest izjutra, dok je dobra vijest - da sam ćorila do prije punih sat vremena! Yess! (A onda sam zaključila da ne bi bilo zgorega napraviti neke planirane aktivnosti dok je mir i tišina u mome životnome okružju, dok svi spavaju i ne brinu o tome čime se ja bavim... i stoga voila' - evo me k vama! :D)

Što je novo? Ne mnogo toga. :) Uči se i daje ispite, daje se zadnje udarce fakultetu i njegovim obavezama, šeta se i voza role kako ne bih okoštala u sjedećem položaju, malo joj je krivo što je neki mulci zezaše dok je sva oklopljena i zabarikadirana vozila role po Jarunu ispred Piranhe (što je tražila, to je i dobila), :D planira kave s prijateljima (iza ispita), planira viđenje s dečkovom (iza ispita) te naglašava da se ovo "ispitaaaaah" odnosi na množinu. :P

Ono što ne radi jest da već par tjedana ne rezervira karte za muvies utorkom popodne (da budem prva za biranje ljubavnih sjedala vikendom :D), sline joj cure što neće pogledati Ice age 3 još ovog tjedna, među prvima (a isto joj dođe i ako film stigne i u idućih sedmicu dana... :P), ne nalazi vremena za drage ljude i globalno ne uživa u onome što čita..

Također saznaje misteriju zašto neki ljudi ne dopuštaju (ali bezuspješno, ipak sam ja ona koja napravi što naumi :) ) slušanje njihovih odgovaranja na ispitima. Dragi moji, to je zato što ne žele da se čuje da na ispitu nisu dobili pet, ili nedajblože četiri, :O pa čak i iz najkompleksnijih gradiva... Kad ih pak pitaš, svi su briljirali, pokupili laude od profesora i učili nepuna dva dana - iz bilježnice.

:)))))

Što više reći? Žemlja znanja, eto što.

Ah, da, kada smo kod znanja, poglečte koga sam na kahvi uočila! I zaskočila. :D Glavom i bradom našeg Primorskog mornara u mutnim vladinim vodama, gospodina Ministra Znanosti, Prosvjete i Športa, Glavom i Bradom (Pittom)! Ne biste vjerovali, i političari iomaju društvo za kavu. :)) Usprkos svemu.

Bila sam malko indecentna, da se tako blago izrazim, pa sam mu hvatala najbolju pozu da vi skužite o komu ja pričam. :D A ne kao u šoping centru kada se stvorio "spontani" red iza Nikoline Pišek u minihaljinici i neugledne joj frendice, a ja je slikala odozada...

Pretvaram se u Babuna, aaaa, majko mila! :D Anonimne cure i dečki, odahnite, zasad ste od mog objektiva sigurni. (Iskreno rečeno, ne bih ja njih ni uočila, to je meni moje društvo reklo... ;D)

I tako... :)

Još da vam kažem da sam nanovo promijenila dizić. Opet. Jer ste mi se žalili da se ne vidimo, a ja fakat htjela da se vidimo, ma koliko se emotivno vezala uz onaj roza izgled. Ali mi je ovaj trenutno bolji.. :) Sve ono što ste prije viđali u sajdbaru, sada se nalazi u tabovima, iliti podnaslovićima na vrhu. Slikica u headeru, to sam vam ja, odnosno točnije, moje tenke i trenchcoat (kao što vjerojatno možete skužiti i po varijanti iste sličkice u Pojektu 365. BTW, gledate li vi to?? :D). Konkretne tenke ljubav su velika, ali i ljubav očerupana jer ih je baka još nove oprala, izribala i "obrijala" sve dlačice prekrasne kremaste brušene kože. Sada su samo kožnate... :D

Sedam sati udara... vrijeme je za nove dnevne aktivnosti. Lijepo je kad se budim s ptičicama, dan izgleda nekako lijepo i dražesno... :)

Mah mah veliki, odlazim na musle s čokoladom i u akciju buđenja svih ukućana. Kukurikuuu!

Idemo vidjeti kako će ovo ispasti.

Kiša pada, trava raste, a ja zijevam kao morž. Ne od gladi, nego od nespavanja. U tri sam ujutro sanjala da mi zvoni alarm na mobitelu, za buđenje....

I što to baš sanjam u subotu, gdje je tu pravda?! Noć je prohladna, divna, pušika, nema buba, nema komaraca, nema sparine... a ja se budim u tri fakin' sata i blejim razbuđena ko šišmiš na speedu!

Natrag u krevet, ali ne ide. San finito, hasta la baj baj, bejbi, baj. Najgore mi tako. Probudim se iz nekog blesavog razloga (koji je uopće pametan u gluho doba noći?), umirim razlog, ponekad ga i tresnem, a onda tup na jastuk... žmiriti... i misliti. Kao da baš onda trebaju, misli se uroje i ne daju mi mira. "Pa hajde ovo, pa kada ćeš ono, a kako bi ono treće moglo izgledati ako pođe po zlu?" govore mi mali glasići u glavi. I budu uporni sve dok ih u sebi ne pošaljem u mačku piterinu i proglasim razoružanje - "Dobro, pobijedili ste!"

Zatim slijede iščuđavanja u ljepotu prirode i krajolika, izmišljavanje aktivnosti i, nakraju, ozbiljni kruulj u želucu. A svi spavaju. Naravno. Neki i pred televizijom u samoj blizini papalačke kote, tako da nikakav muving ne dolazi u obzir. Začudo, to su trenuci moje najveće knjižno-studijske efikasnosti! :D

Ovu noć pak nisam učila. Sređuvala sam si blog. Ko što vidite, a nešto i ne vidite. :)) Ostatak se nalazi na posebnoj stranici Projekta mi trišestpetastog, kojega luknete klikom na link

ovdje ili u sajdbaru.

Ako ima kakvih primjedbi, impresija, napišite, dapače!

Osim što se uči, ne spava, krade bogu dane na Mojblogu, ide se i u kino, ovaj put u kombinaciji mama-baka-ja. Te su mi kombinacije najdraže. :D Gledale smo jedan dan Anđele i demone, a drugi maminog ljubimca, Nicolasa Cagea, u Proročanstvima. Baka je oduševljena, možda sad pročita i obje Brownove knjige! :D Mama je oduševljena (S)cageom, u što nisam ni sumnjala, a meni je super što sam ufatila oba filma prije nego što su zbrisala na devede. Tada ih više ziher ne bih pogledala, hehe.

Eh, da, dobila sam u kinu i dva filma za gledat, Đevojku od milijun dolara i Što žene vole. Uz Kraljicu i Život drugih, koje sam ufatila u jednoj ranijoj prilici, bit će ovo zanimljivo filmsko ljeto u naslonjaču... ;)

Što još reć? Aha, sjetio se moj mozak koji danas dela na pola takta. Snimila sam vam uvodnu špicu i par prvih scena Anđela & demona pa vidite je li to film i za vas. ;)

(ime je malko promijenjeno da zavaramo cenzore... nemojte me cinkati! :D)

Pusu vam šalje Tonkica Palonkica, a sad, nakon što se ovako raspisala i isisala za vas, ispričava se i ide se onesvijestiti.

Tup.

Zzzzzz......

 P.S. za one "munjene i zbunjene" kao ja danas, :) klik za komentare nalazi se na velikom crnom krugu ispod posta.

Evo tu.

Da, to je to... :)

Ajmo napisati jedan nepretenciozan post... :)

Noćas mi se pisao blog. Ne našavši konkretnu temu, počele su mi se pramenovima vrzmati flashbackovi meni omiljenih stvari u životu. Pa rekoh da vam napišem listu. Ljudi, međutim, ne sakaju pretjerano repetitivne rečenice, bar ako je suditi po meni.

No kada bih je pisala, sigurno bih navela i to da volim spavati dekom ubundana do nosa. Pa i ljeti. Šteta što to vremenske prilike uglavnom ne dopuštaju. Rekla bih vam da volim dodir i da se imam potrebu maziti stalno... Od jučer znam da volim kebab i žao mi je što nisam probala oriđiđi turski kada sam za to imala prilike.

Osim toga volim pisati onaj svoj pravi, paprinati dnevnik ušuškana među jastučiće, dok mi svjetlost pravi samo odbljesak mog moby ekrana. Volim se izražavati verbalno, slikom ili pokretom. Uživam sjediti na terasi pred ljetnu zoru i piti vrući čaj dok ptičice cvrkuću odasvud. Volim vrtuljke. Naprosto volim organizirati aktivnosti, događaje, skripta, namještaj, no ne i svoj garderobni ormar. Možda stoga što svega ostalog ima manje. :D Volim šminkati sebe i druge, volim se igrati web dizajnom. Volim cipele na visoke pete i voditi misaone razgovore u dva ujutro.

Volim životinje (osim nekih) i ljude (osim nekih :) ). Volim kad mi kaže da me voli... Volim vidjeti dobro u drugima i volim im pomoći. Te volim vjerovati da pravi prijatelj postoji. Negdje. I da sama mogu upravljati svojom sudbinom. Volim što postoji ljeto zbog sladoleda u nerazumnim količinama, a bez bojazni da ću završiti na Zaraznoj. No ne volim ovo ljeto jer svojom odlukom neću vidjeti mora :( pritom ne volim ni to što je on daleko (ili sam pak daleko ja, :) kako već postavimo stvari) i ne znam kada ću ga ponovo vidjeti. Volim pak što u njega mogu imati povjerenja... Volim što mogu sve što poželim i ne volim to što još uvijek studiram. Volim što su mi moja femili posredstvom studija omogućili širenje vidika i brojna putovanja. Dandanas ne mogu biti na jednome mjestu. :) Volim šalabajzati...

Volim što se brine za mene kada me boli i volim što je dečko sasvim na mom nivou. Volim svoju obitelj jako, jako. Nema te stvari koju ne bih dala za njih. Volim što znam da bi oni za mene učinili isto. Volim pisati ovaj blog. Volim se družiti s vama jer mislim da ste super ekipa. Osjećam se da sam kod kuće, dok ustvari i jesam kod kuće! :D Volim čitati; postove, ali i knjige, mada u posljednje vrijeme ovo drugo samo po službenoj dužnosti. Ne volim plakati na filmove, ali na knjige čak i mogu jer ih prožiljavam sama, na svoj način, samo svojim zadanim tempom.

Volim iznenađenja. I poklone! :) sebi ili drugima, svejedno. Te sanjati najčudnije detektivske storije, sigurna da se takvi scenariji nikada neće ostvariti. Volim, najvolim spavati s njim. Leći i sanjati. Grliti se, ljubiti i poželjeti laku noć. A ujutro vidjeti svoje oke nasuprot njegovima na jastuku. Ako ih sada zatvorim, možda će on sa mnom sada biti tu...

Back to reality, moj krasni rashodovani komp ima previše godina da bi prepoznao usb-ovu tipkovnicu i bežičnog mišova. Mas pater. I to saznam u nedjelju popodne, thank you, prime minister, thank you very much.

Vezano uz svima, nadam se, omraženi zakon nedjelovanja nedjeljom u cilju ljubljenja oltara i što duljeg napumpavanja ekonomske krize, prilažem najnoviju tragikomičnu vijest

da se i na groblje odsad mora ići kao gerilac, kao terorist, ispod radara državne kontrole.

Naime, kada vam godišnjica smrti preminulog člana porodice pada u nedjelju, a vi mu krenete "u posjete", dočekat će vas redom zaključane cvjećarnice. Možda ste dovoljno spretnoga oka pa uočite decentni znak prikrivenog rada jedne, a gazda vas nakon kratkog motrenja hitno ščepa i uvuče u radnju, pogledavajući sumnjičavo lijevo i desno. Your neighbour is your best friend... Taj susjed in fabula obično po cijela nedjeljna popodneva čuči u vrtu s oštrim okom na prodavaonicu i speed-dialom na inspekcijskome broju. To znate jer ga vidite, a i zato jer vam se inspekcija već pojavila na vratima s kaznom od 30000 kuna. Hvala državi koja misli da će više novca ubrati u kasu kaznama nego prikupljanjem poreza svih zaposlenih u privredi. Ili bolje pitanje - misli li naša država uopće? Pozdravljajući potez gradonačelnika Vlahušića, nadam se da će naši i vaši gradonačelnici uskoro učiniti isto. A vi da  drugi put nećete glasati za iste ove visokopolitičke nesposobnjakoviće...

Ups, ipak je ovo nakraju ispao jedan neplanirano pretenciozan post. :D

Pozdravlja vas vaša Tonkica do idućega posta i prvih komentara. Ostajte mi rashlađeno, sutra najavljuju +34!

(Izgleda da me se nećete riješiti tako lako. :D)

Povratkom u civilizejšn (a nije Gorski kotar bio u pitanju, pogađajte dalje! ;D), vratili se lijepi dani, vratile se obaveze. To je ono što lijepe dane čini manje lijepima, al nešto čovjek mora i raditi u životu. :)) Dakle, sad sam danonoćno za knjigama i pokušavam naučiti ono što su pametni ljudi pet stoljeća pisali - u tri tjedna. Ja si volim davati malko nerealne rokove, al samo zato jer znam da ja to mogu. :D

I tako čitam kako uzdišu za djevama bajnim, kako se "strpljenjem sve može postići", kako se "ljubavi nikada ne skriva zvijezda ljubljene žene" (jesu li mogli to još kompliciranije? :D) i kako je, tipično, ona najljepša od svih drugih žena na svijetu i okolici....

Men. :D

Cerim se ovdje ko da sam na heliju, a moje muško nije ni blizu. Nije da me to išta muči, no da ne bi ispalo da feštam što imam vikend libero. :D Al moram priznat, nije mi ni loše. :D

Osim toga, moram vam spomenuti svoj junački podvig za volanom... i ne, nisam se opet skršila. :D

Krepucnuo mojima a car of theirs, otišao anlaser, igrali smo već en ten tini jel ga popravljat ili ne. I palo je na mene da ga moram vuć. Duplo veći komforni auto malim mojim gradskim autićem od 700 kila. Il to il upri za gepek... Vatreno krštenje, moram li spominjat? :) Uglavnom, otfurala ja to nekako, sa stalnim pogledom u tu ergelu uspavanih konja u retrovizoru, nervoza totalna... a dlanovi se znojeee ko dragom kad ga vodim na plesnjak! :D Drago mi je što sad znam i vuć auto autom, al ako ikako može, ne bih ja to ponaljala. :))

I još jedna stvar, zbog koje se tako blaženo cerekam cijeli ovaj post.

Učlanila sam se sinoć na Fotke.hr i već unutar 24h fotka mi je izabrana za sliku dana! :)

Eh sad ne znam je li to način dobrodošlice i kako to ide na spomenutom sajtu, ali meni je uljepšalo večer. :) Da dragi nije bio poluživ nakon cjelodnevnog puta po Evropskoj Uniji, vjerujem da bi se i on veselio sa mnom. :D

Slika je ova: This cat has a plan, a predstavlja mačku Najboljeg Dečka Na Svijetu kako se sunča na prozoru. (to vidi li pritom i pokojeg miša kako šeta ulicom, ostavit ćemo kao vječno tajanstvo...)

P.S.

Službeno obožavam svoj novi dizić. :D S obzirom da mi je toliko kool, fensi i supač, nadam se da će visjeti dulje nego inače. :)) Usput rečeno, ljubav dijelim i s dolje napiknutim gumbićima, koji prikazuju moju Flickr galeriju, Deviantart avanturu, Youtube epizode, Fotke.haer zanimaciju te RSS feed i mail, mada više volimo privatne poruke. Ima me svugdje, znam. :D Malko sam prokopala po nekima od vaših blogova i simpa mi se citati, zajedno s linkovima, nalaze u sajdbaru. Ako tko ima bolji kratki opis, neka mi se slobodno javi. :)) Ostale primjedbe na tekst, slike, komentare, politiku, cipele, stanje u ekonomiji, rukomet, badminton i ostalo po nahođenju, također primam.

P.P.S.

*Dobro* je studirati na mom faksu! :D - nakon gotovo šest meseci kulturnog davljenja informatičke službe, napokon su napravili rashodovanje kompjuktora i meni je pripao jedan. It better be good. :D Dotični ide na dotičnu lokaciju, gdje ćemo guštati u blagodatima adsl-a i videochatovima - ako ikako tome uspijem poučiti moje seniore. :) Čini se da će oni, nakon prisustvovanja implementaciji (jednog) računala helikopterom u dvije velike hale, napokon dobiti priliku uskakanja u tokove modernog kompjuteriziranja... :) Can't wait to see!

Svršivši zadovoljno ovaj post, krećem se u smjeru blaženog divljenja diziću, :D svojih ruku djelu, a onda napokon u krpe. Sutra je novi dan, a ostalih ljubavnih uzdisatelja za ispit je još puno....

Pusa vam velika od Tonkice!