| Home | Best of Tonkica |
| RSS | Projekt 365
|
Nedavno objavljeno:
- Ja Tarzan, ti Jane, ovo čita. Čita post o Zagrebu. :)
- Euro-vizija
- Zašto piješ kad ti škodi??
- Ratovi zvijezda - povratak srnećeg ražnjića
- Češkaste pustolovine - dio drugi!
|
|
|
Stanje - neznanje
pon - 19.06.2006,19. lipanj 2006 13:38:00
Uči se.
Jaaako se uči.
:)
čitamo se za koji dan.
drž'te mi fige!
tonkica palonkica // 19. lipanj 2006 13:38:00
|
34 komentara
|
|
|
U duhu SP-a: Nogometaši i njihove srodne duše
pon - 12.06.2006,12. lipanj 2006 15:51:00
 Đizs krajst, ne mogu k sebi doć.
Upravo čitam jedne skroz supergigamegakul novine, a koje nećemo sad reklamirat, i uglavnom u tih Pedeset skandi pročitam ja nešto i stane mi knedla u grlu.
Ne, lažem, buhtlica! S pekmezom. Mmmm. :)
Čitam ja tako i ne vjerujem. Tema: žene nogometaša. I guess what, the one and only  Victoria Beckham. Ništa čudno, jelda? Pa, i ne, priznajem... 
Al pazi vamo, citiram:
"... Victoria je nedavno izjavila kako nikada u životu nije pročitala knjigu, a kasnije se pokušala izvući tvrdeći kako je htjela reći da nikada nije imala vremena pročitati knjigu od korica do korica!"
I ja to ne mogu shvatiti. Jednostavno ne.
Da neka osoba uspije u životu (i ne mislim pritom  na brak s plavokosim nogometašem, uopće me to ne fascinira) a da joj knjige služe samo za podupiranje vrata od propuha.
Ili kad su jedne vrle dnevne novine, a ovim putem nećemo reći da je to bio Jutarnji list, objavile osamnaest zanimljivih činjenica o našim kockastim reprezentativcima, među raznovrsnim kuriozitetima tko je najviši, najbrži, najskuplji, naj, naj, naj... ne mogoh se čudom načuditi kategoriji najškolovanijih.
Fanfare!
Tam-ta-raaam...
Prvo mjesto dijele dva igrača imenjaka: Niko Kranjčar i Niko Kovač. Prvi je završio školu u Berlinu i MIOC, iliti matematičku gimnaziju, a drugi upisao Ekonomiju i stao.
I što sad pomisliti??
Imamo dva "cvijeta" od dvadesetdvojice kockastih naguravatelja lopte kojima se dičimo i koji - imaju čak srednju školu!
Svaka čast njima dvojici.... ali zar je to zaista - sve što možemo ponuditi?
 Mene je toga sram...
tonkica palonkica // 12. lipanj 2006 15:51:00
|
36 komentara
|
|
|
Apel
sri - 07.06.2006,7. lipanj 2006 13:34:00
 Bah, opet pada kiša.
Da je počela jučer, na "demonski" 6/6/6 dan i da traje ovako dugo kako nas već danima časti, ako ništa, bar bih se dobro zabavljala dezinformirajuć vas da nam to dolazi Sudnji dan i da bismo svi trebali preć u lađare jer će to u rekordnom roku postat najtraženije zanimanje na svijetu i okolici. Fućkaš neozakonjene vikendice, pređimo na biznis s isto takvim lađicama i prodajmo ih Mađarima! Jer ako se ovako nastavi, i oni će uskoro imati more.. :)
Već mi je pun kufer ovog ludog  vremena. I činjenice da sam na pet zečjih skokova od kuće već mokra do koljena, da mi je frizura zbog vlage u zraku u blisko-katastrofičnom stanju i da svaki drugi dan iz garaže furam škafove s vodom koja neumorno kaplje s plafona. I onak ih zbigecana s kišobranom u zubima prolijevam iznad odvoda, to mora da je slika za pamćenje, tenk ju veri mač.
Hoću ljeto! I stoga zahtijevam dolazak ljeta i sparnih dana punih komarilosa po kratkom postupku, tražim sparine  od kojih se manta pred očima, kratke suknjice i prigodna saftanja u tramvajima, kojima se ne vozim, hehe. Želim imati izliku zašto ću se dvaput dnevno zaletjeti Vinceku na sladoled umjesto doktorici s upalom grla, totalnom apatijom od prigodnog mi upalitičnog stanja i s mišlju: vrak te skelil, Tonkice, kaj ti je to trebalo u životu?
Tražim ljeto i, tako mi suseda koji hrani golubove što serkaju po mom balkonu, raspisat ću referendum i obratit se Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, jer ovo već graniči s nehumanim!
:)
tonkica palonkica // 7. lipanj 2006 13:34:00
|
34 komentara
|
|
|
Da Vincijev kod - ili kako ugodno provesti subotnju večer
ned - 04.06.2006,4. lipanj 2006 0:11:00
 Evo upravo se vratih iz kina i trčećim korakom hitam da tipkanjem izbrišem svoj žal! Očajna sam, neutješna, gorko plaču smeđe oči, oh bit će da će Savi sutra opet porast vodostaj.
Naime, već se tjednima hrustim na gledanje najvrućeg filma današnjice, Da Vincijeva koda. Da, da, da... baš tog superkul, giga mega najočekivanijeg filma od kojeg jednima rastu zazubice, a drugima broj slušalaca na jutarnjim misama.
I tako kad god prođem pokraj telefona, zasvrbe me prsti na pomisao da okrenem i rezerviram kartu za jedno od tih Cinestarovih preudobnih krvavocrvenih foteljica, tražim maramice svaki put kad vidim plakat iz tog filma jer mi sline cure na nj, totalno pobenavim - al velim sama sebi, daj, Tonkice, budi karakter! - prvo prožvači knjigu pa onda uživaj uz kokice i dolby surround koliko god ti to srce želi.
I zato ja hitno hitro hitom dohitam do jedne od svojih bezbrojnih polica za knjige (na kojima knjige fakat i stoje, haha) i skinem fiktivnu prašinu s Brownove knjige te je krenem požrtvovno žvakati.
Ma što žvakati, ne odlijepljivati se od nje!
 U zadnjih sam tjedan dana išla spavat s pticama - i to onim jutarnjima! :)) Zanemarila sam društvene odnose, skratila telefonske razgovore, krijumčarila knjižurinu (ipak ima petstotinjak stranica!) na predavanja i škicala krajičkom oka jesam li našla dovoljno oku neprobojnu tvrđavu u vidu kršne đevojke ispred mene.
E da, to sam i ja mislila!
(sooo... wrong) :))
***
Prva stvar koja bocka u oči: film se odvija kao na LSD-u, i to nekom loše spanđanom.
 Uzgred budi rečeno, tome uopće nisu krivi povremeni ekranski flashbackovi!, već glavni nam likovi - semiotičar i harvardski profesor Langdon i kriptografkinja Sophie, odnosno Tom "poker face" Hanks i Audrey "simpa ali scenaristički bespotrebna do bola i natrag" Tautou, koji jurcaju scenama sto na sat maltene k'o roboti iz nekog filma katastrofe.
I ne samo da se kao roboti kreću, nego robotski i razmišljaju! Kako? Ma dok je pitanje još na usnama oni već imaju odgovor. Ispravak, ON ima odgovor. Ona je tu samo zgodni privjesak koja usto baš i nije odradila bogznakakvu ulogu.
 Osim toga, isključite pojam suspence potpuno u svojoj glavi, toga ovdje nema. Da, ovo je detektivska priča, no jedna u kojoj se ama baš ništa ne iščekuje i ni zbog čega ne češka iza uha ma kako težak problem bio. Ne zavaravajte se da ćete u ovom filmu muku mučiti zdvajajuć nad zagonetkama, (kojih uzgred ima kao u priči!), ovdje se sve izvodi na pokretnoj traci, a glumce valjda plaća po količini teksta izgovorenoj po jednoj minuti.
 E da, treba reći da je scenarij originalu nevjerniji nego što je to Clinton svojoj ambicioznoj supruzi! :))
Dakle nema brige za zamor sivih ćelija, redatelj vas neće mnogo zamarati opčinjavanjem bogatom mrežom nevjerojatno zamamne simbolike, vi ste ovdje s kokicama u rukama samo da odradite eho jedne izuzetno uspješne knjige. A Audrey Tautou je ovdje, kako se čini, da od svoje uloge kriptografkinje napravi, oprostite na izrazu, idiota kojemu sve zagonetke riješi tom poslu nestručan lik loše frizure.
Doživljaj filma: jedan ispod ništice, iliti da se smrzneš (bez centralnog grijanja).
***
 I na kraju konca odgovor na pitanje iz naslova: kako ugodno provesti subotnju večer?
Radeći bilo što drugo ...bilo gdje drugdje...
ajde pusa, mili moji, i nadam se da vas nisam puno obeshrabrila. :D bar ne previše. pogledajte film. Nije loš. I mean it. :)
tonkica palonkica // 4. lipanj 2006 0:11:00
|
21 komentara
|
|
|
|
Stanje - neznanje
pon - 19.06.2006,19. lipanj 2006 13:38:00
Uči se.
Jaaako se uči.
:)
čitamo se za koji dan.
drž'te mi fige!
tonkica palonkica // 19. lipanj 2006 13:38:00
|
34 komentara
|
|
|
U duhu SP-a: Nogometaši i njihove srodne duše
pon - 12.06.2006,12. lipanj 2006 15:51:00
Đizs krajst, ne mogu k sebi doć.
Upravo čitam jedne skroz supergigamegakul novine, a koje nećemo sad reklamirat, i uglavnom u tih Pedeset skandi pročitam ja nešto i stane mi knedla u grlu.
Ne, lažem, buhtlica! S pekmezom. Mmmm. :)
Čitam ja tako i ne vjerujem. Tema: žene nogometaša. I guess what, the one and only Victoria Beckham. Ništa čudno, jelda? Pa, i ne, priznajem...
Al pazi vamo, citiram:
"... Victoria je nedavno izjavila kako nikada u životu nije pročitala knjigu, a kasnije se pokušala izvući tvrdeći kako je htjela reći da nikada nije imala vremena pročitati knjigu od korica do korica!"
I ja to ne mogu shvatiti. Jednostavno ne.
Da neka osoba uspije u životu (i ne mislim pritom na brak s plavokosim nogometašem, uopće me to ne fascinira) a da joj knjige služe samo za podupiranje vrata od propuha.
Ili kad su jedne vrle dnevne novine, a ovim putem nećemo reći da je to bio Jutarnji list, objavile osamnaest zanimljivih činjenica o našim kockastim reprezentativcima, među raznovrsnim kuriozitetima tko je najviši, najbrži, najskuplji, naj, naj, naj... ne mogoh se čudom načuditi kategoriji najškolovanijih.
Fanfare!
Tam-ta-raaam...
Prvo mjesto dijele dva igrača imenjaka: Niko Kranjčar i Niko Kovač. Prvi je završio školu u Berlinu i MIOC, iliti matematičku gimnaziju, a drugi upisao Ekonomiju i stao.
I što sad pomisliti??
Imamo dva "cvijeta" od dvadesetdvojice kockastih naguravatelja lopte kojima se dičimo i koji - imaju čak srednju školu!
Svaka čast njima dvojici.... ali zar je to zaista - sve što možemo ponuditi?
Mene je toga sram...
tonkica palonkica // 12. lipanj 2006 15:51:00
|
36 komentara
|
|
|
Apel
sri - 07.06.2006,7. lipanj 2006 13:34:00
Bah, opet pada kiša.
Da je počela jučer, na "demonski" 6/6/6 dan i da traje ovako dugo kako nas već danima časti, ako ništa, bar bih se dobro zabavljala dezinformirajuć vas da nam to dolazi Sudnji dan i da bismo svi trebali preć u lađare jer će to u rekordnom roku postat najtraženije zanimanje na svijetu i okolici. Fućkaš neozakonjene vikendice, pređimo na biznis s isto takvim lađicama i prodajmo ih Mađarima! Jer ako se ovako nastavi, i oni će uskoro imati more.. :)
Već mi je pun kufer ovog ludog vremena. I činjenice da sam na pet zečjih skokova od kuće već mokra do koljena, da mi je frizura zbog vlage u zraku u blisko-katastrofičnom stanju i da svaki drugi dan iz garaže furam škafove s vodom koja neumorno kaplje s plafona. I onak ih zbigecana s kišobranom u zubima prolijevam iznad odvoda, to mora da je slika za pamćenje, tenk ju veri mač.
Hoću ljeto! I stoga zahtijevam dolazak ljeta i sparnih dana punih komarilosa po kratkom postupku, tražim sparine od kojih se manta pred očima, kratke suknjice i prigodna saftanja u tramvajima, kojima se ne vozim, hehe. Želim imati izliku zašto ću se dvaput dnevno zaletjeti Vinceku na sladoled umjesto doktorici s upalom grla, totalnom apatijom od prigodnog mi upalitičnog stanja i s mišlju: vrak te skelil, Tonkice, kaj ti je to trebalo u životu?
Tražim ljeto i, tako mi suseda koji hrani golubove što serkaju po mom balkonu, raspisat ću referendum i obratit se Sudu za ljudska prava u Strasbourgu, jer ovo već graniči s nehumanim!
:)
tonkica palonkica // 7. lipanj 2006 13:34:00
|
34 komentara
|
|
|
Da Vincijev kod - ili kako ugodno provesti subotnju večer
ned - 04.06.2006,4. lipanj 2006 0:11:00
Evo upravo se vratih iz kina i trčećim korakom hitam da tipkanjem izbrišem svoj žal! Očajna sam, neutješna, gorko plaču smeđe oči, oh bit će da će Savi sutra opet porast vodostaj.
Naime, već se tjednima hrustim na gledanje najvrućeg filma današnjice, Da Vincijeva koda. Da, da, da... baš tog superkul, giga mega najočekivanijeg filma od kojeg jednima rastu zazubice, a drugima broj slušalaca na jutarnjim misama.
I tako kad god prođem pokraj telefona, zasvrbe me prsti na pomisao da okrenem i rezerviram kartu za jedno od tih Cinestarovih preudobnih krvavocrvenih foteljica, tražim maramice svaki put kad vidim plakat iz tog filma jer mi sline cure na nj, totalno pobenavim - al velim sama sebi, daj, Tonkice, budi karakter! - prvo prožvači knjigu pa onda uživaj uz kokice i dolby surround koliko god ti to srce želi.
I zato ja hitno hitro hitom dohitam do jedne od svojih bezbrojnih polica za knjige (na kojima knjige fakat i stoje, haha) i skinem fiktivnu prašinu s Brownove knjige te je krenem požrtvovno žvakati.
Ma što žvakati, ne odlijepljivati se od nje!
U zadnjih sam tjedan dana išla spavat s pticama - i to onim jutarnjima! :)) Zanemarila sam društvene odnose, skratila telefonske razgovore, krijumčarila knjižurinu (ipak ima petstotinjak stranica!) na predavanja i škicala krajičkom oka jesam li našla dovoljno oku neprobojnu tvrđavu u vidu kršne đevojke ispred mene.
Kao što možemo sad mi, vi i ja skupa sa mnom zaključiti, i loooove the book.
Očekivala sam da ću se zaljubiti i u film jer, budimo iskreni, koliko film može pokvariti dobar predložak?
...
Jelda?
E da, to sam i ja mislila!
(sooo... wrong) :))
***
Prva stvar koja bocka u oči: film se odvija kao na LSD-u, i to nekom loše spanđanom.
Uzgred budi rečeno, tome uopće nisu krivi povremeni ekranski flashbackovi!, već glavni nam likovi - semiotičar i harvardski profesor Langdon i kriptografkinja Sophie, odnosno Tom "poker face" Hanks i Audrey "simpa ali scenaristički bespotrebna do bola i natrag" Tautou, koji jurcaju scenama sto na sat maltene k'o roboti iz nekog filma katastrofe.
I ne samo da se kao roboti kreću, nego robotski i razmišljaju! Kako? Ma dok je pitanje još na usnama oni već imaju odgovor. Ispravak, ON ima odgovor. Ona je tu samo zgodni privjesak koja usto baš i nije odradila bogznakakvu ulogu.
Osim toga, isključite pojam suspence potpuno u svojoj glavi, toga ovdje nema. Da, ovo je detektivska priča, no jedna u kojoj se ama baš ništa ne iščekuje i ni zbog čega ne češka iza uha ma kako težak problem bio. Ne zavaravajte se da ćete u ovom filmu muku mučiti zdvajajuć nad zagonetkama, (kojih uzgred ima kao u priči!), ovdje se sve izvodi na pokretnoj traci, a glumce valjda plaća po količini teksta izgovorenoj po jednoj minuti.
E da, treba reći da je scenarij originalu nevjerniji nego što je to Clinton svojoj ambicioznoj supruzi! :))
Dakle nema brige za zamor sivih ćelija, redatelj vas neće mnogo zamarati opčinjavanjem bogatom mrežom nevjerojatno zamamne simbolike, vi ste ovdje s kokicama u rukama samo da odradite eho jedne izuzetno uspješne knjige. A Audrey Tautou je ovdje, kako se čini, da od svoje uloge kriptografkinje napravi, oprostite na izrazu, idiota kojemu sve zagonetke riješi tom poslu nestručan lik loše frizure.
Doživljaj filma: jedan ispod ništice, iliti da se smrzneš (bez centralnog grijanja).
***
I na kraju konca odgovor na pitanje iz naslova: kako ugodno provesti subotnju večer?
Radeći bilo što drugo ...bilo gdje drugdje...
ajde pusa, mili moji, i nadam se da vas nisam puno obeshrabrila. :D bar ne previše. pogledajte film. Nije loš. I mean it. :)
tonkica palonkica // 4. lipanj 2006 0:11:00
|
21 komentara
|
|
|
|
Wishlist za 2010.
- položiti ECDL
otići na koncert W.Houston kvrapcu i ona, stvar je bila samo hoax. :(
- ponovo krenuti na latin
- početi češće odgovarati na komentare :D
- skinuti prašinu s adresara i dopustiti si više vremena za frendove
- ići ranije spavati
- i ranije se ustajati
- jer neću morati probdijevati noći zbog obaveza
- pročitati stotinu knjiga - al sebi za gušt
- ... donijeti mir u svijetu :D Trkelje, trkelje... and so on
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Kino 2010
- Sherlock Holmes - film kao spot, ali Downey je car! :D
- Avatar - K'o kaubojac s plavokošcima. ja ne pušim takve priče. 3D je za 5.
- Nothing but the truth - film super do PREDZADNJE minute. :/ A onda sve ode u ku...kuriku.
- The Men Who Stare at Goats - kaže dečko da ima par dobrih momenata. Neke sam i čula. U polusnu. :))
- Nine - zbilja, do odjavne sam špice bila uvjerena da je D.D.Lewis Talijan! :D baš dobar. koreografije su wooow... O.o
- Moon - čudan, dobar, podsjeća na Odiseju u svemiru, a Gerty na HAL-a. Što više vrijeme prolazi, to mi se više sviđa. :D
- Cloudy with a chance of meatballs 3D - očekivala sam puno, ispao je crtić za djecu s bzvz forama. Možda je do naše sinkronizacije...
- It's complicated - daleko bolje od očekivanog! ja bih njih sve pomirila.
- Spy next door - Gledala u kinu pa opet gledala na HTV-u dva dana poslije, mada su me pokušavali uvjeriti "da to nije taj film". Jackie Chan beats Chuck Norris every time!
| | | | |
