Opet sam nestala na tri svjetlosne godine....

Nije da mi ne falite, ali me ni ono malo inspiracije nije uspjelo dovući na editor da otipkam štogod. Čini mi se da me, nakon više od tri godine bloganja, prolazi želja za time... :(

 

Moje zlato je kraj mene,

gledam ga kako spava

i tako mi je drago što je tu...

:*

mazim ga po licu dok to on ni ne osjeti

i tako bih voljela da vikend nikada ne mora proći.

 

Ovaj je tjedan pak zeznuo pak sva moja očekivanja. Kao prvo i prvo, očekivanje ludom radovanje da će biti toplo. (Vruće, čak. Pa sam sa sobom ponijela more kratkih majičica i suknjica. I japančica, o, blože... %) ) Ovdje gdje jesam, a to je vodoravni položaj krevetnoga tipa, furam tri sloja odjeće, koji uključuju termo čaparape i jednu kockastu flanelsku košulju. Naravno da ne moju, :D 'ko bi mene natjerao u takav kupovni podvig... Al da je topla, uf, itekako.

Plan je bio muvnuti se malo dalje, u nepoznato, no kiša nas je svako malo demotivirala od te odluke. Otprilike triput dnevno. :D Dobra stvar - barem su žabe o'ladile od svog KREativnog glasanja; valjda ih je voda odnijela. :D No bitno da sam ja zalila čemprese nepuna tri sata prije proloma oblaka...

Tuče nije bilo. Čak ni one nebeske. :D Al svejedno sam uspjela pokisnuti do gole kože dok navlačih ceradu i elastičnu užad po najvećem nevremenu. I naravno da ni kapi nije bilo nakon idućih pola sata,  zar smo uopće u to sumnjali? :P Tonkica se nije pokolebala i išla je van nedugo zatim, a šiziku oko slaganja smislene tople-a-lijepe odjevne kombinacije neće vam prenositi. Neka ste vi meni u svom zenu i dalje. Nije dobro imati psihički zmrdano i nervozno blog čitateljstvo. Udahnimo duboko svi zajedno... :)

Dragi mi je imao roćkas. Stariji je za godinu dana, ali nimalo pametniji jer izgleda da me i dalje voli. :))

 

Eh, da, moram i ovo reć jer ću puknut.

Tko god da mi je rekao nešto u stilu da su Sedam duša i Marley&me remek-djela holivudske produkcije od Građanina Kanea naovamo, neka ubuduće šuti. :D

Na Sedam duša, inače meni inače vrlo simpatičnog Willa Smitha, sam gotovo zaspala (a to je provjereno dobar pokazatelj što se mene tiče), dok sam Marleya pogledala oduševiljena jednim tekst om koji uzdiže odnos vlasnika i zločestoga psa, poziva na tugu, tragediju i neumitnost kraja psećeg života.... - a kad ono, avaj, nedjeljnopopodnevni film kojem ništa ne fali, ali ničim ni ne iskače, te na kraju pas zbilja ugiba, ali nikom ništa. Pas je tijekom filma napravio tolika s*anja da je čovjek sretan što je malko miran. :D :D

Doma me još očekuju Kraljica i Život drugih, koje sam ušićarila od Cinestara, valjda će im Oskar dati neku težinu. Usput budi rečeno, Milijunaš s ulice mi nije bio bogzna kaj; unatoč gay žvaljuckanju (bljak, bljak!) Milk mi se pokazao znatno boljim. A od recentno odgledanih muvisa kapu skidam Star Treku 11. Imaju novog fana! :D

Kasno je, kasno, a ja jošte budna. Umjesto uspavanke podastirem morbidnu činjenicu da sam išla u bubomor pauka i leptirova uz glazbenu pozadinu hladnopivskih Madrfakrsa.... :D

Oni kickaju assove madrfakrsima...

tonkica palonkica // 31. svibanj 2009 3:55:55 | 12 komentara

I kolutić oko trbuščića može biti dobar povod za čuđenje na vrućem gradskom asfaltu. Osobito ako te pogled na isti potjera van, a bez tramvaja zvanog čežnja. Jošte je šetnja i sasvim svojevoljno zakoturana, zamisli!

Nema mjesta čuđenju, ha? E pa meni ima. Jer kome bi drugom palo na pamet otići po kroasane, pješke, na suprotni dio grada?! :D (hm, da, govorimo o "gradovima", dapače velegradovima. Ono s četiri semafora i poštom se ne broji..:)) U jednome smjeru malo više od jednog i po sata. A da sam bar došla negdje! :D Samo promijenila kvart.

 

A fora je bilo đirati pitomim naseljima, potpuno mirnima i uronjenima u svoj svijet, dok se jurcajući promet čuo tek iz daljine. Također vidiš što sve ljudi u gradu mogu naštovrljiti pred svoj ulaz i tri kvadrata zelene površine. - Ležaljku za ljuljanje i tendu u mini-đardinu, vrtnu garnituru sa suncobranom uz parkirane aute, zidani roštilj pod prozorom te improviziranu garažu za motor zakeljenu pokraj ulaznih stepenica. Napominjem da ovo nije neki divlji zapad, nego prave urbanizirane uličice. Dođe da se pitaš: tko to tamo živi. I malo s nostalgijom zakolutneš očicama te produlljiš dalje.

Bilo je sjajno "osvajati" Zagreb, upoznavati se s njegovim ulicama i stanovnicima, a izvan onog nekog uobičajenog jurcanja u sasvim određenom smjeru. Pritom sam upoznala psića zvanog Bailey i klinca zvanog Amir te ga verbalno otpirjala kući. Po nalogu tate s prozora, a da se s njim ne dovikuje. I prvi put sam prešla Savu pješice...

Na kraju balade ušla ja u Avenue, a kad tamo iz vitrine virka (samo jedan) kroasančić. Prazni. (a meni trebala dva. Ako ikako može, s čokoladom :D) Glup osjećaj uzaludnosti ufatio me u tom trenutku. Ali sam bila preumorna da se njime bavim.

S jednim cornettom u ruci i čeličnom voljom da ga odmah ne smažem, samo sam još skočila do dućana u kojem su napokon uvezli Desigualove stvarčice u našu malu domaju. I zaključila da bome u Je*su imaju čisto fini komad kolača od prodanih laganih pamučnih odjevnih stvarčica... Da sam slučajno bila tako munjena da si kupim onu suknju i haljinu iz Trsta usred metropole, pljunula bih cirka-negdje-oko 1500 kuma. Waaay too previše za bilo koji komad garderobe. (Osim cipela, osim cipela! :D) Hm, sad se premišljam da ih stavim u vitrinu... :)))

U povratku sam ipak pokleknula plavom prijevoznom sredstvu. Zaključila kako se u posljednje vrijeme neuobičajeno mnogo muvam trajvanom. Dapače, ni ne znam kad sam posljednji put sjela za volan. Blože, tjedni su prošli..! Postajem li to ja fitness-guru grrrrl??!

Hm, mislim da mucho Macho u mojoj desnici govori više od riječi. :D

Pusa vam!

tonkica palonkica // 12. svibanj 2009 3:52:29 | 5 komentara

Imam propuh u glavi, muskulfiber* u nonama i tetu iz Amerike. Reklo bi se da mi dobro ide ovih dana. :D

Ne stižem gotovo ništa, pa ni pisati, jer me nakon letargije iz prethodnog posta sasuše svi zamislivi problemi vezani uz tehničko izvršavanje kreativnih pobuda u vidu tipkanja bloga, a bome i u vidu slikarenja mi za Projekt 365. Dečko sveudilj pomaže brisanjem slika s tvrdoga diska prije nego ih zapičim na flickr, o, da..! :)) A oko piskaranja bolje da vam ne pričam. Bio bi to dobar scenarij za obiteljski krimić s natruhama horora pa bolje da šutim i čekam da me otkrije neki prekaljeni lovac na talente! :D

Inače mi je život skroz frrrr ovih dana. Skakućem po brdašcima, skupljam cvjetiće, bježim od leptira i ostalih nemani... dok navečer slijedi fešta s društvom u šumici, a usred šumice totalno genijalan nov teniski centar s kafićem i ambijentom to die for. Volim takve prostore s daškom civilizacije usred gore zelene :D

A propos civilizacije, a dobro se spaja s naišlom krizom, klik na maps.google.com i otputujte u 3D-u kamo vam srčeko želi... :) Samo gore upišite grad i ono što želite naći, npr. Roma Piazza del Colosseo, Firenze Ponte vecchio, Paris Eiffel tower, New York Times square... pa na mjesto crvene oznake na karti mišem odvucite malog narančastog čovječuljka koji se nalazi sa strane... i voila', :) nalazite se u žiži zbivanja,  klikanjem po strelicama šetate se niz ulicu, vrtite pogled u svim smjerovima, gledate izbliza... kao da ste na odmoru i vrzmate se omiljenim destinacijama, a bez da vas noge bole! ;)) S obzirom da ni uz najpovoljnije avionske tikete nemam vremena ni novaca tolikih da otputujem kamo bih htjela, I keep on dreaming.... :)

Olrajt, dosta drimanja litl drima za mene - budit uspavanog ljepotana pa u šoping-sleš-kino na kupovanje ukrasnih jastučića-sleš-Wolverinea. Samo da mi Wolverine ne iskoči iz pufastih punjenja i sve će biti dobro...! :D

Na kraju da ne zaboravim - pretty please with sugar on top, klik na link i potpišite online peticiju za besplatno obrazovanje. Možda svi mi i ne studiramo sada, ali dolaze generacije i iza nas pa mislimo i na njih u ovom trenutku.

PETICIJA ZA PRAVO NA BESPLATNO OBRAZOVANJE

Pusa vam slađana i budite mi dobro! :) Do (sno)viđenja!

P.S. Na slički je konj Lisac, zvan ponekad i magarac, kad se guzda na njega naljuti! :)))

*Tonkica je krenula na jogilates... %P

(vodu pijem, kaplje znoja proljevaaam)

 

Čik pogodi šta imam za večeru, Buđav lebac, buđav lebac. Njam njam njam njam.. Ajme mene joj, ajme mene joj, Buđav lebac, buđav lebac. Njam njam njam njam.. Džemujem ja stalno ali nemam džema, Da na leba, mažem njega. Njam njam njam njam..

Još da imam malo alevu i loj, Da na leba mećem svega. Džaba meni dža džaba kad je slan, Buđav lebac, buđav lebac. Njam njam njam njam.. A kod komše uvek pun frižider svega, Mortadela i Nutela.

 

tonkica palonkica // 2. svibanj 2009 17:01:02 | 22 komentara