Stalno bazam nekuda, pa evo nađoh na karti i Sloveniju. I ne omanuh je! :D

Ovih se dana odvijala neka kulturno-glazbeno-gastronomska manifestacija u Metliki, malom mjestu blizu naše granice (a koje nije?! :D) Bit će da se zovu metliške vigre... ne znam ja, nije mi slovenski jača strana. :) A i imam običaj vozit se ko klada pa ne pamtim ni mjesta, ni ljude, ni događaje. A kako bijah s dečkom, gledah uglavnom njega.. :D

I tako, uputismo se mi u Europu s našega Balkana i odmah po prelasku meje zaobiđosmo jednog biciklista na uzanoj cesti, dvosmjernoj. A onda još jednog pa još jednog pa njih valjda četrdeset... ljudi imali utrku i bit će da su nemjerno napravili čep tako da bismo imali dojam da je Slovenija veća zemlja nego što se čini.

Dok je moj dragi sveudilj puhao puhalački instrument na koncertu, ja se nadah napraviti neki kvalitetan šoping. Bilo kakav. Vse zaprto, fućkam na takvu Europu, :) pa sam morala šetat, no ajde bar sam i nekog vraga vidla. Ne mnogo jer to je ipak jedan majhni gradić, no jedno je bilo simptomatično. Ne možeš se izgubiti ni da hoćeš, sve ulice imaju imena tipa kamo vode, ne treba potokaze!

E da, i kad sjednete na veliku slobodnu klupu pred binom, a neki stari deda vas pita: "Je prosto?", nemojte ga isti čas odalamit posred međunožja! Kao skoro ja... :)

Kako ja veoma sakam ruine i stare lokalitete, tako sam milenog nagovorila da odemo u Ozalj, stari grad Zrinskih, a bome i Frankopana te mnogih drugih koji sad baš nisu bitni.

Veliki Tabor, možeš se sakrit! :P

Smješten između Kupe i šumovitoga klanca, utapa se u zelenilu i mami da ostaneš što dulje... Samo da još nema munjaru u blizini!

 Elektranu, khm... :D nije luda kuća, nije..

Unutra u dvorcu izložba je starih viteških oružja i oklopa te mnogočega drugoga, a imade i dio posvećen Slavi Raškaj - ona isto iz toga kraja ako niste znali... Ja nisam. :)

Međutim najviše me oduševio dio s papirnatom građom. I jedna školska ispričnica... :D

(Na slici: "Molim, da mi javite uzrok nepolaska: Mi smo orali i nemam čizmic.") Medeno.

A kako bi put potrajao što dulje, na povratku smo se spontano začepili u svadbenoj koloni 20 na sat i divili se krajoliku. Kolone nas ovih dana baš hoće... :D

O papici po povratku neću da ne ogladnim opet. ;) laku noć!

Imam čvorugu na nozi. Tak mi i treba kad kupujem metalne tipkovnice.. :D

Malo se poigrah s dizajnom bloga, nadam se da nije preklomplikoviciran. ;) Komentarišete na brojčicu u zagradi. Ako vam je gušt. ;)

Evo i mog obećanog posta. Ne mogoh se ljutit predugo. A i vidim neke pomake, ne znam jel to Fist bio ekspeditivan - ili je moj antivirus i anti-beštija-terminator profunkcionerisao napokon. Kako bilo, sad mi lakše i duša mi na mjestu. Ajmo pisat.

Ovaj mi vikend dragi nešto "štrajka" pa se malo vidimo :D al zato je prošli bio prepun događaja i iznenađenja. A usto je bio prvomajski, kilometarski pa se i po zakonu vjerojatnosti nešto dobro moralo dogodit. ;D

Iako mi je podznak u strijelcu, nisam neki prirodoljubac. Ali uspon na Preradović brdo me totalno oduševio. Pogled je prekokrasan... Da nije tako visoko, razmotrila bih skori povratak na mjesto zločina.! A da ni ne spominjem kako je sve to skupa dobro došlo nakon dvostruke prvomajske feštice..

Inače ni poroteklih mjesec dana nije bilo za bacit. Ja sam se bacila na knjigu, ali kako vas to manje interesira, vjerujem, prijeđimo onda na prave stvari. ;)

U Zagrebu je gostovao Bellyqueen, šest njujorških cura plus popratne mrdalice, što plešu trbušni ples. Kako ljudi valjda vole ekskluzivitet, tako su nam one udijelile čast da ih na svoje oči vidimo ekskluzivno, što nije vrijedilo i za naše fotoaparate und kamere.

Ali kako sam ja jedno neposlušno dete, eto i ekskluzive via Mojblog.

Žene su zakon! :) Spoj trbušnog i modernog plesa, uz primjese hip hopa, afričkih plemenskih plesova, indijskog, egipatskog... Stvarno šteta ne vidit. :) Stavljam video čim čim prije tim tim bolje. Imam prokleti novi mobitel kojeg tek trebam skužiti...

Ajd pusa velika, društvance! Ljubi vas vaša Tonkičica!

Nema me neko vrijeme i Mojblog se već  pretvorio u trećerazrednu šarenu mašinu za reklame.

Blogove nam je zasuo istim takvim flash materijalom.

Ružan je.

I ne možeš ga maknut.

Mislim da smo pronašli efikasan lijek protiv ovisnosti o internetu.

Nijedna ozbiljna stranica nema tolike bljeskajuće reklame kuda god pogledaš (ili kuda god pokušaš pogledom pobjeći od toga.)

No eto. Naše uvijek pametno uredništvo (bez ironije) ovaj je put, po mome mišljenju, napravilo glupost. Tko je ikada kliknuo više od jedamput na treskajuću obavijest da ste 999.999.999-ti posjetitelj stranice i da će uskoro biti para kao blata?

G-bodovi su u globalu dobra stvar.

Ljudi se vrte ovim flashevskim ringišpilom, reloadaju do besvijesti vlastite stranice, uredništvu stižu pare od reklama, a vi ćete put za Gardaland skupiti za otprilike dvije i pol godine... Ili bolje, po računici bih ja skupila za put za dvije osobe u istom vremenskom rasponu.

Put u Gardaland košta oko 400 kuna.

Ma nisam baš takva cicija....

Nisam bila na blogu pa ne znam što drugi misle o novonastalim promjenama; toplo se nadam da se ljudima sviđa i da samo ja lajem ovako na Mjesec. A možda nam ipak omoguće malo manje stresno bloganje i điranje po našem dragom Mojblog svijetu..

***

Novosti od mene u idućem postu.