Olomouc još naime ima i jedan UNESCO-om zaštićen spomenik, jednu stupinu koja ide nebu pod oblake... ali mene nije baš previše fascinirala. Al dobro; sto ljudi, sto ćudi, sto žena, dvjesto cica. Da vam ga pokažem? No evo... :)
Vašu su Tonkicu, primjerice, više fascinirali fini restači s bezobrazno niskim cijenama. No ima kvaka. :D Malo sam se pri naručivanju previše zaigrala pa naručila nešto što je... hm... bolje zvučalo, pa čak i izgledalo, nego što je bilo ukusno za jesti. Srneće ražnjiće u umaku od brusnica s vrhmjem i knedličkama kao prilog.
Rekoh vam - bolje zvuči, nego što zapravo jest. :)) Vrhnje je ispalo - slatko vrhnje (:PP) a umak od brusnica sladak za pozvizdit. I da, kužim ja to da slatko ide uz divljač... ali slatko u tolikoooj mjeri? %)

Ne, zaključujem, ovi Česi nisu normalni. - Jer ako nije here kim, there kim, everywhere kim, kim... onda je nešto ovakvo. Tim gore što je među specijalitetima kuće. :)))
I tako se ražnjići definitivno popeli na broj jedan mojih čeških gastronomskih pogrešaka... :D

Od 2. do 5. mjesta top lista ide ovako...

• 2. - večera u hotelu. Bilo koji dan. :D
  Posebno me fascinirao način kako su uspjeli uništit neuništivo - neki amalgam između hrenovke i kranjske kobase, koja se pod dodirom noža doslovce raspadala u nešto kao mesni doručak. Nisam slikala. Bilo bi prestrašno. :D
• 3. - Puding na šnite, vanilija. Da, isto hotelski izum. S nekim odvratno t-mobile-rozim umakom pride.
  McDonalds je pritom ličio na bakinu kuhinju naspram ovog fluorescentnog čuda. Ne sjećam se što je bio ostatak večere, ali znam da mi je ovo izgledalo najbezazlenije.
• 4. - njihova voda. Ne ona iz pipe, nju ne piju. Makar bi mogli, navodno. Nego njihova, olfo, najbolja voda u bočici. Ime nebitno, ne sjećam se više. Uglavnom, ako ta tekućina njima ima okus "prirodnog", onda sam ja Muhamed Veličanstveni...
• i 5., last but not least - njihov sladoled. Ne, zaista nemam ništa protiv njega, nimalo, ni mrvicu. :) Samo što me poslije bolilo grlo i čulo me se kao iz burenceta... pa sam ga zato stavila na odstrel. Ali je slastičarna bila i više nego predivna, pa tom sladoledu (u povjerenju: sladolednom kupu :D) nisam mogla srcem odolit...

*Olomouc, č. [òlo-mouc]
;)

tonkica palonkica // 25. travanj 2006 1:26:00 | 44 komentara

Tonkica is back again sa zanimljivostima iz zemlje pive i ljudi sa začudnim smislom za ljetni styling.

Ne ručate? Dobro. I bolje. :) jer toga ima još... i sve je napravljeno od ljudskih kostiju u ENORMNIM količinama.

Morbidno? Oh, tek smo počeli! :D

To je, naime, crkva. Kostnice joj ime i nalazi se u Kutnoj Hori - malom mjestu za veliki horor.
Pri silasku u taj polumračan prostor ne mogoh pobjeć impresiji da se tu zbio neki opasan krvavi povijesni masakr, ni manje ni više gusarski, na stranu činjenica da Česi nemaju nit mora, nit gusara.

Tu se nalaze kosti oko 30 000 ljudi, od kojih su mnogi ovdje zahvaljujući srednjovjekovnoj kugi i husitskim ratovima.
Dio pak i zato jer je "načuo" kako je ovdašnje groblje sveto. Eh, što radi malo zemlje donesene s Golgote i prosute na parče češke zemlje...

A onda su širili crkvu na okolno groblje, imali viška kostiju (?!) pa došli na zamisao "ukrasiti" zidove, oltare i svijećnjake lubanjama, lopaticama, rebarcima i drugim manjim kostima jadnog stanovništva. Rezultat je grozomoran, ali nevjerojatno zanimljiv i vrijedan pažnje.

Kosti kao ukras. Eto, vidite, ima i toga... :)

Da u Kutnoj Hori nije sve tako crno, kao dokaz stavljam i tračak interijera njihove velebne kutnohorske katedrale. Nećete vidjeti mnogo, ali je mene ovaj svod naprosto oduševio... :)

Zasad toliko od mene, nastavljamo kad se oporavite! :) :)

tonkica palonkica // 20. travanj 2006 12:59:00 | 28 komentara

tonkica palonkica // 16. travanj 2006 0:13:00 | 29 komentara

 

Bok, društvance! :)

... evo ljeto nam se nije vratilo, ali Tonkica jest.
Putovala je i smrzavala se kao mlado majmunče... zbog krive procjene. Vremena. Naime, krenula sam u kratkim rukavima. I trifrtaljkama. U nepoznato ususret hodanju po vijavici, kišurini i hladnoći.

Moje mokasine su vjerojatno, za razliku od mene, predvidjele koliko ću se nahodati, pa su odmah na početku (glanc nove, tek raspakirane!) odbile poslušnost.
Kako? Na sto metara od hotela, već prvu večer, ja sam se mmm pohvalila curama u grupi kako su mi nove cipke neeevjerojatno udobne. Preudobne. Toliko fantastično udobne - da su se raspale po šavu!
Ufff... pogledajte samo... :)

Tražila sam zihericu, našla je (tko pobogu još nosi ziherice na put?) i skrpala si nove šuze po kratkom postupku. Plus dodala maramicu za uobnost... Uf, fantastičan osjećaj... kad te opet ništa ne žulja. :)

A potom sam krenula u istraživanje neobičnih detalja naše nam drage Češke...
Čeha nešto manje... :D

Prvo mi je upala u oko neobična golotinja (guza čak) na zidu jedne CRKVE, ni više ni manje! Eh, a sad... zašto?

Priča ide otprilike ovako: dva su graditelja gradila paralelno dvije crkve u Brnu i natjecala se tko će svoju prije završiti.
Jedan je bio Čeh, i za ovu priču je bitan samo utoliko što je bio oženjen. :P
Drugi je pak bio Nijemac i gradio je ovu crkvu. Ofkors, Nijemac ko Nijemac, svoju završio prije i kao rugalicu postavio gologuzog, stoljećima se mislilo, anđela iznad jednog prozora svoje crkve, u smjeru crkve našeg Čeha.
Grehota je ispala još veća kad se 90ih godina prošlog stoljeća prionulo restauraciji...
Onda su skinuli sve kipiće s pročelja crkve - i imali su šta vidjeti! S druge strane kipića, one do zida, u nezgodnoj je pozi stajala jedna žena. Žena the Čeha, graditelja crkve... a ovaj anđeo, shvatilo se, nije nikakav anđeo, već Nijemac koji je stoljećima nabijao rogove nesretnom domicilnom arhitektu.

Life is sometimes cruel. ;)

Treća je priča.......
što pobogu radi preparirani krokodil na plafonu uličnog prolaza??
Da, to sam se pitala i ja... :))

"Istina" je da to uopće NIJE krokodil!
:O :O
Da, to sam i ja rekla...! :D
To je navodno... pazi sad...: Brnjanski Zmaj!
Zmaj?? %) A nama su uvijek govorili da je krokodil... hmmm. Moram provjerit u albumu Životinjsko carstvo...
Uglavnom, slijedi legenda.
Ovo gdje se sada nalazimo najstarija je palača u Brnu, Stara vijećnica (Stará radnice) i datira iz 13 stoljeća... A tih davnih dana Brnjane je, kao i sav praznovjeran narod, mučio jedan drak, iliti zmaj. Letio je iznad Brna i maltretirao ih kud i kako je stigao, načini i sredstva nisu mi poznata. :) Ali mudri muži Brna odlučili su stati na kraj tom teroru i dosjetili se što će učiniti... Namamili su jadnog zmaja da se napije vapna.... a on se raspukao kako je dug i širok! Svi bijahu sretni i zadovoljni jer se riješiše napasti, osim naravno napasti same :), a nepoznata ga je duša poslije skrpala, preparirala i objesila u prolaz da svi vide kako Brnjanskog opakog zmaja više nema...

I čiča miča, gotova je priča. :)
Previše doživljaja za jedan post pa slijed drugih ludih događaja pratite u sljedećem nastavku.

Čau! :D

 

tonkica palonkica // 14. travanj 2006 11:19:00 | 26 komentara

.... a dabome i gledaoci i gledalice;

emisija o Tonkici stavljena je u status quo, bilo je lijepo družiti se s vama, draga ste ekipa.
No ja brusim sad kopita i jašem u noć. U zoru, to be precise.

Hasta la vista, babies! :)

i da još jednom bezobrazno pokradem Arniejev citat... I'll be back! ;)

tonkica palonkica // 2. travanj 2006 1:46:00 | 26 komentara