Dragi moji blogeri i blogorašice!

 

Mislili bi ljudi da je lako organizirati neko druženje nedefinirano velike skupine ljudi koju i poznaješ i ne poznaješ, a s vama bih se složila - i ne složila. Ovisno o danu u kojem biste me ufatili! :D

Prvo sam napisala prošli post pa krenula šiziti. Za početak. Jer je žena iz ove dvorane za početak uzela u dnevni zadatak demotivirati me totalno od kuglanja, a od njihove dvorane pogotovo. I nek idem tamo nekamo u selo veselo na rub grada kuglati, mo'š si mislit. To me podsjeća i na svojedoban prijedlog moje tičerice da idem učit jezik negdje tamo u stranu zemlju u šumu kraj jezera. Pa da s ribama pospikavljem, how yes no..

U međuvremenu sam rezervirala i drugu dvoranu, za pijetlov korak bliže od ruba grada, u slučaju da našoj kugln-menađerici puhne koja buba u uho i predomisli se u zadnji čas. Čudo, nije! :D Dobili smo dvoranu koju sam željela, a u paketu i nju kako prosipa mudrost bjelosvjetsku. I vidovita je, daaa... Maltene mi je rekla da lažem, da nitko drugi u ZG-u ne renta dvorane i da je apsolutno nemoguće da sam drugdje dobila termin, čak apsolutno izvan svake pameti.  Izuzevši spomenuto, bila mi je sasvim simpa, mada valjda ima neki fatum da se pri svakoj sportskoj aktivnosti nađe netko tko će ti "pokazati" kako zapravo stvari stoje.

Natuknica i ja postavile smo neuhvatljivi rekord dvorane od tridesetak nepriznatih bacanja, al kako ljudi kažu, važno je biti prvi, kategoriju mani! :D

Taman sam se ufurala (u zbrajanje gornjeg broja na tabli :D), kad je bilo doba za utaživanje žeđi. Dabome, trebalo nam je!

Već oformljenu ekipu u sastavu: Tonkica, Rex, Babun, Natuknica, Pavao i Pointless u Medi su brojčano ojačali Deumina i Zeus, koje smo ondje već našli kako nas čekaju papajući fine slane kiflice sa sirom i uljepšavaju taj komadić medastog prostora. :) Svi smo se brzo skompali, zapričali, upoznali i ubrzo je bilo veselo kao da se poznajemo sto godina.

Tijekom večeri su nam se pridružili Šokre, Fist plus, na moje veliko iznenađenje, jedna blogerica koja odavno piše i već dugo ne piše, Francesca Extraordinaire! Da mi se nije predstavila, ne bih ni u ludilu povezala ime s blogom. Mirna je i povučena i činila mi se draga. Nije me opsovala niti jednom! No kad već tužakam, onda ću reći da mi je lakše utoliko što nisam bila jedina kome su se zmešali svi lončići i pobrkala sva imena.

Nešto su nam se kasnije pridružili još neki ljudi voljni zafrkancije, a među njima Walt i N.N. (podaci poznati redakciji :D) pa smo zafeštali sve do u noć, u proljetnu kišovitu noć. I bilo nam je za pet! :)

P.S. Nek se samo zna da me kuglanje oborilo s nogu. DOSLOVNO! :D Imam muskulfiber, al nije mi žao nijedne promašene kugle!

Vidimo se na nekom drugom okupljanju, štafetu rado predajem i još radije dolazim!

Mah mah to my partners in crime!

(ovom rukom koja mi je još u funkciji :D :D)

tonkica palonkica // 31. ožujak 2009 1:44:05 | 28 komentara

Zdravo, blogoljupci!

Bliži nam se iduća subota, pa da vas malo informiram o detaljima i planovima okolo našeg famoznog samita blogera. :)

Nađemo se u 16.45 u kuglani u Kranjčevićevoj 2, u sklopu Night cluba Dragaš. Kompleks se nalazi ni stotinu metara zapadno od Cibonina tornja, koji se vidi izdaleka, stoga ne sumnjam da ćete ga bez ikakvih problema pronaći. Kuglana je nova, sređena, fina - i samo naša! :)

No za svaki slučaj evo par uputa:

Ukoliko dolazite VLAKOM, na Glavnome kolodvoru trebate uhvatiti trajvan broj 9 u smjeru Ljubljanice, a to će vam biti prema lijevo kada izađete s kolodvora. Kada uhvatite trajvan, silazite na trećoj stanici, kod Tehničkog muzeja, a preko puta ćete vidjeti Cibonin toranj.

Ako pak dolazite BUSOM, onda sjednite na tramvaj broj 2. Nemojte se sjesti na tramvaj koji vozi udesno kad izađete s kolodvora, već na onaj u suprotnom smjeru (u smjeru Črnomerca). Dvojka će vas dovesti do željezničkog kolodvora (znači, kad vidite kralja Tomislava s desne strane, evakuirajte se iz trajvana! :D), a dalje idete prema već napisanim uputama na broj 9 pa tri stanice dalje.

Ak dolazite AUTOM, bad luck - ne mogu predvidjeti gdje ćete se sparkirati. :) Samo vas podsjećam da iza Cibone, u Andrašecovoj ulici, postoji parking pa ako možete, dođite do njega.

Što vam još moram reći?

Cijena jedne staze po satu je 50 kuna, podijelit ćemo troškove, a plan je da se kuglamo i kotrljamo sat vremena, a ako vam se neočekivano jako svidi, onda i dva! Ponesite andole za eventualni muskulfiber, i obavezno, ali obavezno, rezervnu čistu obuću / tenisice sa sobom jer će me teta vlasnica u suprotnom vrlo s likovito pridaviti, a to baš ne želimo, jelda?? :D

 

Od pola sedam / sedam sati naći ćete nas u najvećoj zagrebačkoj pivnici, Zlatnome medi, kota - Savska cesta 56, kako brbljamo, pjevamo, plešemo, smijemo se i ludo se zabavljamo samo kako to Mojblogovci znaju! Svesrdno će nam u tome pomagati odličan pop/rock bend i paz'te sad - pivo na metre! (No imaju oni i sve drugo na meniju, bez brige... ;)) )

I... voil à! Nadam se da sam vam sve dovoljno jasno objasnila, mada su iznenađenja moguća. :D

Vidimo se u subotu, društvo, pusa vam vel'ka!

 

tonkica palonkica // 23. ožujak 2009 1:25:03 | 47 komentara

Danas je Mojblogu (*ne Tonkici*) rođendan! :D :D

Evo ja sam se sjetila (ni ne pitajte kako sam tu info iskopala, nije bio piece of cake) i stoga te zato dajem ovaj proglas:

 

Dragi Mojblogeri!

Družimo se ovdje već 5 godina, neki više, neki manje, tipkamo se, zajedno smijemo i plačemo, ohrabrujemo, tješimo, širimo radost oko sebe svojim postovima i komentarima, stvaramo virtualna prijateljstva.... stvarno je lijepo družiti se s vama sve ove godine. :)

Neke od vas već sam upoznala, s nekima čak i zafeštala, a mnoge druge ajm dajing tu nou! :) Mislim da u tome nisam nimalo usamljena jer sam s nekoliko strana već čula kako bi bilo izvrsno ponoviti druženje otprije tri godine, koje je onomad organizirala Dora. Utisci su bili izvrsni, a neke od dojmova možete vidjeti tu, tu i tu.

Stoga fakat smatram da je kucnuo čas da okupimo snage, manemo se virtuale i nađemo na jednom pravom pravcatom mojblogerskom okupljanju! :)

 

Datum egzekucije: 28.3.2009., subota

Mjesto okupljanja: Kuglana Kranjčevićeva, Zagreb

Afterparty: Pivnica Zlatni medo - sa živom mjuzom i finom domaćom pivicom 

 

Vrijeme: od predveče pa dokle izdržimo. :) (Kako je ideja u nastajanju, moram se tijekom dana dogovoriti za termine)

 

I svi ste pozvani! :)

 

P.S. Prijavite mi se u komentarima da mi vas je lakše prebrojati. :) Za sve nedoumice tu je uvijek PM.

 

tonkica palonkica // 17. ožujak 2009 11:26:04 | 35 komentara

Prošla ponoć, pravo vrijeme za novi postač!

Hmmm, da rezimiram malo.

Jedno putovanje, jedno kino, fotkanje ko izbezumljena, mada fatam čas za uvalit ih na net, :D jedno najavljeno putovanje i nadam se još jedno kino, hihi, dočekivanje ljeta s rukama punim krpica i jedno tegljenje ravno onome kao kad sam sa stipendije s "ručnom prtljagom" na leđima vrludala lijevo-desno sprečavajući da me ta ista prtljaga pretvori u fensi-šmensi pačalinku na aerodromskom uglancanom podu. Po mogućnosti što dalje od check-ina.. :D

Ovaj put nije bilo letećih sredstava; ni aviJona, ni red bulla, nego samo pant-pant pantastično objeručke noseća ja. Kao da mi prvi put - nisam došla pameti, opet sam teglila knjige.... %) Sad ih već nonšalantno spremam u drugi red po životnom mi prostoru. Sreća da još ima mjesta. :D

Put me naveo do Digićije, da si kupim škornje. :D Svaki puta kad odem u šoping, sjetim se one krvave "Frajerske pjesme" iz Gramatike u stihu:

 Bok, stari, kak si kaj!

Imaš pljugu za frenda? 

 Gde si te papke skopal, e?

A šulju? Ti bokca!  

 Kaj su ti fosili giljali v Digičiju?  

 

Tak sam i ja išla s dobrom namjerom da si složim ljetni look, a kad tamo - vraga! :) Ko da smo u olimpijskom selu na zimskim igrama u Šangaju. Propala i Paprika i masa drugih dućana, ne može se više nikako napraviti jedan dobar manevarski krug po trgovinama. The point je: da sam to znala, ne bih se  na početku knjigama naoružala do zubi. :D No znala sam i jedno mjesto koje me neće iznevjeriti, a to je Godina (hm, sve neka kvazidomaća imena). Ondje sam si svojedobno pronašla i haljinu za maturalnu večer pa rekoh, Godino, moja si! I naravno da je palo nešto. ;) Disegualova haljina i šošek.

A što bi bila Italija bez pizzica, da vas ja pitam? :) Jednom pradavno degustirala sam u centru jednu ni više ni manje nego zelenu, a okus bio super. Naravno da sam krenula u avanturu zvanu pizza pa eto mi šta sam tražila.

Spomenuta je pizzerija zatvorila svoja vrata, a na njeno mjesto došla jedna druga. Imaju logo ogromne glavurde bizona na prozorima, how untipical za jednu piceriju, al vani je bilo sunce, na suncu bašta, a u bašti Talijančići maste brk svakojakim salaticama i pašticama... pa reko' ajmo. Sjeli, došao konobar, naručili dvije pizze koje uopće ne drže (hej, pa tko ne drži picante i ai quattro formaggi?! :D), skoro dobili bezmesnu margheritu s feferonima, al nakraju je ipak stigla capricciosa, ilitiga miješana, po naški. Od pića nude samo pivce i gazirano pa sam si svojevoljno stvarala benzen u krvnim stanicama (previše gledam populanoznanstvene serije, znam) i uživala u fakat finom jelu.

Na kraju račun - 7 stavki: dvije pizze, dva pića i triput "nešto". Krajnje nam je bezvezan konobar fino pojasnio da su nas odrapili. :D Dobro, nije to rekao, njegove su riječi bile: pića check, margherita + feferoni check (nit jeli, nit mirisali), dodatak za capricciosu dodatnih euro i pol check.... i za kraj, zaračunaše i 2 eura za papirnate stolnjake! :D Koje, naravno, poslije nisu makli.

Da usred Edinburgha nisam pojela pizzu od 90 kuna iliti cca 9 funti po osobi, od ovih bih 28 eurića dobila trenutni herc-komerc.

 

Al dosta o meni, pričajmo malo o Tomu Cruiseu.... :D

Išla večeras na Operaciju Valkira, Tomica glumi pukovnika Švabu, koji je od Hitlera već dobio po*izditis pa mu dođe olakšat ga za život. Pa ne uspije. To vam mogu reć jer je film po stvarnom događaju. :D (kao i kad su me pitali: a kak završava Titanic? Hihihi....)

Film je super. :) Napet ko puška. I nije dosadan, makar se radi o povijesnom filmu, pače ratnom filmu, yes-little-duck i  tragičnom filmu. A Tonkica nijedan od tih žanrova baš ne ljubi. Bit će da je svemu dakle kriv čiča Toma.. :)) doduše jednooki i jednoruki, al ni takav nije za bacit. :D :D

O nasljednjim vam putešestvijama neću vam još ništa odavati - ima dana za megdana! ;)

Tak sam ti ja spušil,

Kužiš, ne?

Ajd, bok!

Furam doma, e!

Idem na košaricu!

(J.Karakaš:Frajerska pjesma)

tonkica palonkica // 11. ožujak 2009 2:39:29 | 21 komentara

Novi dizić - novi postić! Nadam se da ću dobit i koji komić. Hihi. Pucaju me opet ludi sati i još luđe inspiracije. Al oduprijet ću se ja tome, hoću, hoću, da, da.

Već je sredina tjedna pa mi se čini da s proživljenim događajima i dogodovštinama pomalo kasnim, ali meni su još uvijek friške i drage i sve. My dear i ja smo išli na solo vikend, napunili si torbanjke gomilom DVD-a i odlučili zasluženo odležat dva dana u miru bložjem. Uz filmove. Jer u deset sam dana dala dva ispita (još malo, još malo! :D), isisala se ko datulja i trebao mi je odmor. Dnevni, noćni - nema veze, uzimam sve!

Išli, došli, upalili grijanje i krenuli se grijat na terasu. :D A onda moje dvije fejvorit stvari - tortilje i Tropic Thunder! Joj što volim taj film. I joooj što volim kad si napravim enchiladu suizu! :)

Suizu sam doživjela, TT baš i ne. Kako sam poslije čula, prespavala sam i Tropsku grmljavinu i još jedan film i ušaltala se u jedan sasvim treći. Nije čudo da me zbunilo ko su sad te nove face na ekranu.... :))

I što sam ovaj vikend zaključila? Da ja uopće loše ne kuhljam, dapače, da kuham prilično fantastično! :D Ne znam što mi je trebalo tako dugo da dođem do tog zaključka (pa sad zvučim ko puranić), ali na sve smo se dosad oblizivali i sve je tako super okus imalo, mmm.

Dobro, osim kelja na lešo one time prošlo ljeto, al to pokušavam zaboravit! :D Nevjerojatno kako moja baka dobro kuha, osobito zelenjavu (pa već skačem od sreće na spominjanje poriluka, kelja i špinata) i još nevjerojatnije kako odokativno objašnjava postupak. :)) Znate onu reklamu za umjetnu juhicu s knedlima i okruglicama? E pa tako nekako, ili vrlo, vrlo blizu....

Nećem više o kuhanju, ali budem zato o drugoj jednoj kreaciji i zanimaciji kreativnog tipa. Kako ja volem fotografirati (se), tako mi je kao žlica u med pala ideja koja se već neko vrijeme vrti na netu, a tiče se foto-dnevnika poznatog kao Projekt 365. Smisao projekta je uhvatiti jednu kalendarsku godinu po principu jedan dan - jedna slika, tako da na kraju godine imamo big picture o malim stvarima koje su nam život činile zanimljivim, ljepšim, i ugodnijim mjestom. :)

A ovdje (i u sidebaru) se nalazi moj Projekt 365, koji se trudim voditi od početka ove godine, a kako mi ide, pogledajte sami.

Projekt se nalazi na posebnoj blog-stranici pa ondje nisu omogućeni komentari, no zato je ondje shoutbox, koji do mile volje maltretirajte, iskorištavajte i pišite svašta kreativno što vam padne na pamet.

Voli vas i grli vaša Tonkica! :)

tonkica palonkica // 4. ožujak 2009 4:33:33 | 30 komentara