Veliki pozdrav iz Fužina! :) ... gdje sam danas točno u podne dočekala novu 2010, godinu, ili bar posljednje popodne ove naše 2009te godinice. 

Bilo je super, bilo je veselo, bilo je puno ljudi, kuhanoga vina i klobasa, bilo je muzike, prskalica, petardi i vatrometa, bilo je dobrog društva i bilo je veselja! Dobro zagrijavanje, a sada hitamo na drugi, onaj pravi najpraviji doček i čekamo ovoga puta ponoć...! :) 

Uz poneki kadar s podnevnog veselja i lajv vatromet šaljem vam puno dobrih želja, zadovoljstva i oprimizma! Neka ste mi siti, napiti, sretni i berićetni!

Pusa novogodišnja od vaše Tonkice Palonkice!!! 

.... a sadaaa... vatromeeet! :)

P.S. nadam se da ste bili pred telkom danas u 20.15h jer je fužinarski Orkestar Hrvatskog crvenog križa otvorio novogodišnji program na prvom programu državne dalekovidnice. :) Što su svirali, ne znam, ali ih je bilo štosno onako koreografirane gledati. Ovo je jedan komad s jučerašnjeg, također novogodišnjeg koncerta. Znam, ovi Fužinarci baš vole slavit Novu godinu... ^^

...me ovih dana pucaju. Pravo predblagdansko raspoloženje, nema šta.

Još da si navijem i D-mol pa da ridam s Đoletom u ritmu muzike za ples, to bi mi bio nekakav vrh, ultimativno uzbuđenje ove večeri. Skroz super, da... :Đ (na teži sam način naučila da ako si želim sačuvati psihičko zdravlje i ne dehidrirati pritom, treba izbjegavati D-mol. Ili bar za prvu pomoć i utjehu imati bolju si polovicu tu pokraj sebe.)

Uspjela sam bit nadrkana baba u peemesu, a bez peemesa, i podignuti tenzije bez nekog životno bitnog razloga, samo eto tako što se stvar nije odvijala prema planu, iliti bolje plan prema zamišljenom planu koji sam zamislila, a koji sam smatrala bitnim, i koji se u mojim mislima projicirao kao fakat da ću si familiju vidjeti tek na Badnjak i Božić te si druženje lijepo i adekvatno zaokružiti cukrenim i nadasve svrsishodnim zaokruživanjem listića dvaesedmog... a onda ću im reći baj-baj i nećemo se vidjeti idućih dobrih tjedan dana, sve do iza Nove godine.

Dakle plan nije ovisio o meni - i na kraju se neće ni odviti onako kako sam prvotno zamislila. Al kaj ćeš, neki ljudi nemaju ruku il nogu, ja ću samo svoje vidjeti jedan dan kasnije i biti jedan dan manje s njima.

Meni Božić kao rođenje Isusa možda ne znači toliko, više me raduje rođendan Djeda Mraza na samu Novu godinu jer mi je nekako draže i prisnije gledati čupave, bucmaste čičice koji dijele bombone, nego... eto, Božić. No unatoč tome, ovo mi je izuzetno drago doba godine i uživam u svim tim kućnim radostima, pripremama, veseljima, posjetama, kolačima... Dobro, evo, priznajem - sjedim pred planerom i razmišljam kako u tri, četiri dana u itinerar ugurati i sachericu, i bakljavu, i francusku salatu, i londonerice, i salamu od kokosa, i sto čuda s kojima me moje gastronomski nadarene mama i baka pripremaju napasti u ovih nekoliko dana. A ja se ne bih bunila... :Đ

Čujem na radiju da su urimali neki novi debilozni song gdje  urlikava žena traži nek je Božić svaki dan. Ne znam za nju, ali vjerujem da bi, da postoji, Marija bila strahovito oduševljena tom idejom... :Đ

I da, u pravu ste, u grinch sam raspoloženju danas.

Baka mi je dala 70 kuna da kupim poklone.

Koliko god to bilo lijepo od nje, moram priznati da me je još više ubila u pojam ideja kako za troje odraslih ljudi napraviti smislene poklone kojima će se relativno pristojno veseliti, a za budžet ne mnogo veći od navedenog. Darove sam kupila i vjerujem da će biti zadovoljni kada ih budu otvorili. Neće ih pamtiti do kraja života, though, i nisu neki superkorisni pokloni, ali dočekat će ih nešto ispod bora, što je na kraju i poanta.
Iritira me što ove godine fakat samo obilježavamo Božić/Novu godinu, te što sam po prvi puta išla neurozna u kupovinu.

Em je u državi opći kolaps, ma koliko se ever-smiling Jadranče trudila praviti da država nije pred bankrotom, a stranački novinari ljubili njenu sliku u novinama, em je Vlada korumpirana, nesposobna i ne da se smijeniti, em su je takvu (višekratno) izabrali na izborima, a to mi pada najgore od svega: to što su ljudi povodljivi i ne misle. Glupavo mi je pak što se sada čude situaciji kao pura dreku. Kad sam prošli put provjeravala, činilo mi se da ne žive u nekoj bubble-boy izolaciji bez doticaja s realnim vremenom, svijetom i životom. A opet, moguće je da nisam ponijela prave naočale...

Ali tko sam ja da se uzrujavam oko ljudske gluposti, zar ne? Oni koji ne misle, ionako se ne uzrujavaju pa neću ja raditi njihov posao. :) Osim toga, danas mi je teta u trgovini rekla da neće izaći na izbore jer ne zna za koga glasati. E pa ako sada ne zna, onda zbilja bolje da i ne glasa. Ima li vas još?

Ugodan vam Božić i sretni v/nam izbori! ;)

Dame i gospođe!

Vrijeme snijega, snjegovića, zimskih radosti, kuhanog vina i blinkajućeg kičeraja već nam je davno zakucalo na vrata i smrznute nam prozore... a za koji dan započinje meni lično i personalno najmilije doba godine - i to ono božićno-novogodišnjeg darivanja i mamine fantastične francuske salate.

Vi koji me poznajete imate još fore razmisliti čime ćete me razveseliti za Žićbo i Godinu novu, a ja sam dokučila što ću pokloniti vama te u procesu vrlo korisno upotrijebila praktični Pevecov poučak*. Jedina je maaala, no drastična razlika što je vaša Tonkica znatno manje fatalno orijentirana. ^^
Da objasnim.

*Pita Pevec menadžera: Što da radnicima poklonim za Božić, a da je jeftino, efektno i da se radnici razvesele?
Ovaj mu kaže: ha, paa objesite se! - em je jeftino, bome i efektno, a radnici će biti oduševljeni!

Dakle, dragi moji i drage moje,
dajem vam jedinstvenu priliku da me ovim putem pitate što vas god o meni zanima! :D

A ja ću, tako mi mlijeka u prahu, dati sve od sebe da vam odgovorim. Obećajem da uz odgovore neću uvaljivati besplatan set banzaii noževa, vreće na ispuhavanje, a blogami ne đelim ni jabuke, jabuke ne đelim. :battifiaca alla pusić: Moram priznati da me golica da vidim koliko daleko seže vaša bujna mašta, a vas garant da čujete ono što inače nikad ne biste od mene čuli ni pisnuti! :Đ

Serum istine je u fridžu, krema za ruke za slučaj eksesivnog tipkanja na stolu, stolac udoban, čačkalica za kapke u koferu prve pomoći... stoga napad na box za komentare smatrajmo otvorenim! :D

Ho, ho, hooo... juriiiš!

Tjedan baš i nije bio bogzna kakav. Više bogzna nikakav, ako mene pitate...

Doma sam i radim to što radim, konstantno se budim uz magluštinu koja baš i ne pridonosi nekom osobitom ushićenju, dragi baš i nije najbolje na svojem maglovitom brijegu pa se ne vidjesmo tjednima, kasnim s vraćanjem knjiga i sutra me čeka bliski susret s knjižničarkom i novčanikom, u fazi sam dvojbi oko hip-hopa jer se doma vraćam hvatajući dah i vapeći: što je meni ovo trebalooo, nemam nove pramenove,

konstantno mi je zima,

a izjeda me što jedna stanovita osoba ne shvaća da ne mogu prijeći 800 kilometara i potrošiti preko 1000 kuna samo da joj dođem na feštu.

To mi najgore... elaboriraš i razjasniš, u detalje spomenute i još neke, stopostotnu istinu da ne misli da muljaš, a onda se čuješ da govoriš "fakat..!" jer je osoba uvjerena da bismo mogli doći samo da nam se da dignut repicu. I da sam u biti na nju ljubomorna. Pa da je na oči ne mogu vidjeti i tome slično.

Za ljubomoru bi čovjek trebao misiti da mu nešto fali, a ja baš nikad nisam u tom filmu..

Jedino što mi fali je moj dečko. I malo sna. :)

Kad se sve zbroji, čini se da je najbolje što mi se dogodilo - Glagoljaški requiem u Lisinskom za friško preminulog direktora Koncertne dvorane, Lovru Lisičića.

E, ako ovo nije morbidan podatak, onda stvarno... :D