Dobro, nije Pandorina, ali ima u njoj koječega. :) Kutija je to s raznim ulaznicama na događaje, do prije pet minuta i putnim kartama, ali one sad sretno putuju na drugi svijet jer mi dozvizdiše - može se reći da radim reviziju godine u malom. (drugi put? )
Uočavam da ponad svega, najviše ima kino ulaznica. A kako do ovoga Božića nisam imala DVD player (thanks, Deda Mraz! :*) , a ne računajući moju krajnju dovitljivost s kompom i 66-inch televizorom, filmovi su mi stizali u vidu ogromnih crvenih love-seat fotelja i mirisa tacitosa sa salsom. (To je dragi oduševljeno mazao, meni to preintenzivno diši.. :) )
Također mogu zaključiti da sam preletila sve dosad otvorene multiplekse osim zadarskog, ali i bila u multifankšn dvnevnim boravcima/kinima, gdje su začudo filmovi bili strava. Ergo zaključujem da kvaliteta filma opada s mekoćom dvoranskih stolaca. Amen.
I da, među njima imam nekoliko favorita.
Priznajem da sam malo pukla na Downeya Juniora, pa bez grižnje savjesti smještam Tropsku grmljavinu na vrh liste. Neću niš više reć, ko je čitao postove, čitao! :D
Rekoh Downey - pa nek bude Iron Man na mjestu drugom. Napravio je najkulerskijeg superheroja ikada. A ja baš ne volim superheroje. Štoviše, na Spidermanu Trojci sam i zaspala.
Treće - Wristcutters - Pizzeria Kamikaze. Film pogledan u jednom od navedenih "dnevnih boravaka". Režiser neki naš, makar je film sa stranim glumcima na engleskom. Dobro, evo. za picajzle - Goran Dukić režirao. :) Sad dosta o faktografiji. Radnja je smještena u afterlife u koji idu samoubojice, a priča se vrti oko ženske koja se slučajno samoubila i sad traži Glavne i Odgovorne - olfo boga i "anđele" padobrance u bijelim odijelima, da ju vrate na Zemlju. Na moju preveliku žalost Morgan Freeman ne glumi Boga, a tako mu to dobro stoji..! :)))
Kung fu panda mi je uljepšala godinu. :) Debeljuškasta panda postaje "suđeni" borac za pravdu. Sve je tako ispunjeno ironijom i humorom da to naprosto morate volit.
I na kraju Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana - moram ga stavit na ovu listu jer je film naprosto dobro napravljen, ali ja ga ne volim i ne bih ga više nikad ikad pogledala jer je težak da to ne mogu opisati. Ukratko, srednjoškolka je naslovično trudna ovoliko i sad u Rumunjskoj prije koje desetljeće treba napraviti AB. Nailazi na doktora koji to radi u ilegali, a kako cura nema dovoljno novca, ona i frendica u pratnji pristaju na seks s doktorom. Curin dečko i okolina ni o čemu nemaju blagoga pojma... Na kraju relativni hepi end, no s gorkom pilulom u ustima.
A sada the fun part - oni totalni promašaji!
Nije bilo dvoumljenja ni na prvom mjestu shit of the year liste - 10000 godina prije Krista - you're the winner! :D Ne znam zašto ga u videoteci stavljaju pod hit-filmove jer ovaj film može prouzročiti samo da se hitnete na pod od smijeha. Khm, za neupućene, ovo bi trebala biti epska saga ozbiljnog karaktera... Fabula ide nekako ovako - Neandertalac se zaljubi, nju bad guys odvedu u Afriku, on sa snježnog sjevera stiže prvo u subsaharsko područje, s bušmanima priča fluent English, a za kraj stižu u faraonski Egipat, gdje mamuti vuku kamenje za keopsovu piramidu. Priznajem da mi povijest nije jača strana - ali hej! jel vama štogod čudno?!
Tri priče o nespavanju - opet naš multijezični film. Traje oko dva sata, a kad u par minuta prije kraja izađoh protegnuti noge, propustih veći dio radnje. Ukratko: senilna se baba nakljuka tabletama i umre, nađe ju mlada panična Španjolka i njezin sasvim hrvatski laver; u Španjolskoj Španjolka (sister ove prve ili tako nešto) i njen hrvatski muž imaju problema sa seksom; lavera žena s plačnim djetetom čeka cijelu noć, a baba je mama od Španjolkina muža. To sve saznate u posljednjih petnaest minuta, ostatak molite boga miloga da dijete umukne i odustajete od ideje da ikada postanete majka te hrčete u doba babinih monologa. U kadrovima na španjolskom uvjeravate se da je to samo još jedan dobar Almodovarov film pošao krivo...
Wall-E. Zato jer je tupasti film na prvu loptu, ma koliko ga neki kritičari htjeli okarakterizirati crtanim Chaplinom. Uooooooo-- oo ll --- iiii. EEEEEEeee--va.. krajnji doseg dijaloga.
Hulk jer sam očekivala nešto još malo genijalnije od Iron mana, a dobila sam šonju. Film popravlja zadnja scena s Downeyjem u odijelu, što će reć da možda za film ima nade u nastavku! :D
Crni vitez jer je film naprosto predug, zato jer mi idu na živce uzdizanja Heatha Ledgera u nebesa (ovaj put metaforički :D) i jer sam sjedila na pol stolice u kinu sa strahom da će se dvorana od kosine urušit iliti nedajblože da se popiknem pa se strmopizdim u ponor i bespuće.
Jest, ovo je 6. film na listi iako ih na "dobroj" ima samo pet, ali moram reć nešto i za ovaj. Gledali ste Dan kada se Zemlja zaustavila? Ni nemojte. Ima tako mnogo boljih SF filmova od ovoga. Katastrofičan? Nije. Očekivala sam puno gori jer je Rotten Tomatoes dao ocjenu cca 14%. Kao i za 10000 B.C., ljudi oko nas su se cerekali jerbo čovjek ne može ostat ozbiljan na nešto očito trash. Keanuu su scenaristi izmislili još i gluplje filmsko ime - Klaatuu. Gotovo pa nevjerojatno...
***
Već je skoro jutro pa vas ja pozdravljam. Idem spavati i sanjati i opet ništa od mog planiranog turboodmora noć prije Nove godine. Zaspala u devet, deset, probudila se u dva. ovo zbilja više nema smisla... :D
Pusa velika i dobar vam provod sutra, ma gdje bili i ma šta radili! ;)
Bliži se kraj godine, ali ne i kraj našega druženja i tipkanja u svim lijepim i manje lijepim životnim situacijama. Želim vam u novoj godini puno svega što si sami želite, a ja vam šaljem veliku pusu i jedan prigodni slikokaz na dar.
Sličice su koncipirane po sistemu - još neviđeno na mome blogu, a dogodilo se u proteklih 365 kalendarskih dana. Ne stane sve u svaki napisani post, ipak je blog mjesto kratke forme, a ne baroknih romana.
Uz nadu da sam vam izmamila osmijeh na lice, ljubi vas i grli vaša Tonkica. Lijepo mi se napapajte na rođendan Djeda Mraza i proveselite za Novu godinu... a mi smo uskoro ponovo zajedno na starome dobrom, ružičastom mjestu!
Jel to samo meni pola četiri ujutro ili je fakat normalno blogati u ovo grozomorno doba noći? :D
Kao što vidim po popisu aktivnih blogera, zabušavanje na poslu je niš! - pravi tajming dolazi u po mračne noći radnoga dana..
Nečuveno, al mi lakše da nisam sama pa mi i manje neugodno.
Kao što vidim, niste se baš otrsili dati mi kreativne ideje za izlaske ovu Novu, vidim da svatko brine za svoj gušt pa bi mi vrlo rado utrapili svu svoju bližu i dalju rodbinu da se može u miru pit jest i zabavljati. Anforčinetli, i ja sam jedna od tih wannabe hopsajućih pa od bejbisitiranja eto neće biti ništa. :D
Srećom za mene, dala sam se u potragu za nekim dobrim mjestašcem za slavovanje, pa ga čak i našla, al neću pisnut ništa dok se sama ne osvjedočim o njegovoj genijalnosti i opravdanosti valuea for the money. Ilitiga do iduće kalendarske godine, kad se razbistrim i dođem k sebi. %)
Ovih dana spremam nekoliko ispita u nizu, osmišljavam što ću raditi od Božića do Nove godine, vrlo vrlo brižno gruntam sve pojedinosti oko poklona i usrećivanja svih mojih bližnjih i voljenih.
Božićni me duh generalno zaobilazi. Nekako oko sebe vidim pitanja čemu sve.. Po dućanima nema gotovo nikoga, ljudi su generalno nezadovoljni, penzići se opterećuju oko sto kuna božićnice, a nitko više ni ne govori o predbžićnom vraćanju duga... Povrh svega, neće ni snijeg da padne pa da ozari ovo sumorno vrijeme pa da nam krajolik bude pun snjegovića, a familije hitaju na Sljeme po koji đir sanjkanja niz padinu.
Mislim da stanje nije tako loše, koliko se lošim prikazuje.
Novinari pumpaju ljude strahom, da se boje i da šute poklopljeni ušima.
S ekonomske strane, u zemlju će nam vjerojatno ući MMF, no bio je tu i devedesetih i još egzistiramo.
Tužno je gledati kako se u državnome vrhu ne radi ništa zaista efikasno za motiviranje hrvatske privrede. Kako vidim iz vanjskih primjera, države na svaki način potiču potrošnju jer žele cirkulaciju kapitala. Mi uvodimo nova davanja za zdravstvo pod okriljem "zdravstvene reforme" i usvajamo zakone o poljoprivrednom zemljištu/golf-terenima alla divlji zapad. Jedan je moj profesor davno rekao da divlja ekonomija prestaje onda kada to više nije oportuno. Pa do kada ćemo mi na to čekati..?!
Garantirano zabavan, rasplesan, gastronomski navudren i ne pretjerano financijski zahtjevan. Nezabravno dobar. Ideje i ponude slobodno usmjeriti amo, a Tonkica će ih studiozno promotriti i ocijeniti, obećava.
Tako joj blog pomogao!
Dakle, traži se doček. Novogodišnji doček. Pomalo u "zadnji čas" jer se nikako nismo mogli dogovoriti gdje ćemo i kako ćemo. Krenuli(-la) smo od grandioznih ideja velikih putovanja za malu cijenu prema zapadnoeuropskim destinacijama, a onda smo postali realni. No dobro, ja ne mogu nikad baš biti realna, ali se trudim. I zato putovanja dolaze u obzir samo unutar lijepe nam novogodišnje naše! ;) Ko da najbolju ideju, od mene dobije čokoladu!
I zovem tako nekoliko mjesta telefonom ovih dana te nakon prvotnog laganog šoka omjerom cijena i životnoga standarda u Rvata, zaključujem da očito ima ljudi koji su spremni platiti 500, 600 (ili hiljadu u Peoplesu - AHAHA!, vic godine) kunića da jedu, piju i zabavljaju se jednu jedinu noć.
Ja ću pak imati a cunning plan, samo evo čekam da mi sine.
Prošlih je godina rezultat bio različit. Od raznoraznih tuluma, na kojima mi je bilo super, preko putovanja na kojima mi je bilo još genijalnije (osim što sam otada odlučila ne dočekivati više Nove godine na trgu... ako snijeg pada. a ti si bez kišobrana, pod semaforom u visokim petama. I u Novu te uvodi hard rock band. :P), do disko-proslava, koje mi iskreno i nisu baš nešto.
Neću nikad zaboraviti jednu godinu kad mi je društvo preporučilo doček u jednom nepoznatom bircu na rubu grada za male pare. I ono, da ne lutam na samu novogodišnju noć, ja krenem autom par dana ranije luknuti kakav je prostor i što očekivati.
Nećemo davati reklamu prostoru, ali je dovoljno reći da sam se "interesirala" ćireći kroz rupe strganih slamnatih ležaljki za plažu, a unutra iznad 80s šanka visio je ogromni smeđi makrame, na sredini prostora - tri prašnjava stola za biljar. Buahaha. Nakraju sam radije ostala doma.
Saznavši dojmove nakon proslave, ispostavilo se da sam imala dobar nos...
I tako ove godine pokušavam učiti na greškama, otvaram oči i držim stisnute fige da otkrijem neki uberfantastični izlazak.
Uzdat ću se u poznatu više sreće nego pameti pa ćemo vidjeti.
Dobro, nije Pandorina, ali ima u njoj koječega. :) Kutija je to s raznim ulaznicama na događaje, do prije pet minuta i putnim kartama, ali one sad sretno putuju na drugi svijet jer mi dozvizdiše - može se reći da radim reviziju godine u malom. (drugi put? )
Uočavam da ponad svega, najviše ima kino ulaznica. A kako do ovoga Božića nisam imala DVD player (thanks, Deda Mraz! :*) , a ne računajući moju krajnju dovitljivost s kompom i 66-inch televizorom, filmovi su mi stizali u vidu ogromnih crvenih love-seat fotelja i mirisa tacitosa sa salsom. (To je dragi oduševljeno mazao, meni to preintenzivno diši.. :) )
Također mogu zaključiti da sam preletila sve dosad otvorene multiplekse osim zadarskog, ali i bila u multifankšn dvnevnim boravcima/kinima, gdje su začudo filmovi bili strava. Ergo zaključujem da kvaliteta filma opada s mekoćom dvoranskih stolaca. Amen.
I da, među njima imam nekoliko favorita.
Priznajem da sam malo pukla na Downeya Juniora, pa bez grižnje savjesti smještam Tropsku grmljavinu na vrh liste. Neću niš više reć, ko je čitao postove, čitao! :D
Rekoh Downey - pa nek bude Iron Man na mjestu drugom. Napravio je najkulerskijeg superheroja ikada. A ja baš ne volim superheroje. Štoviše, na Spidermanu Trojci sam i zaspala.
Treće - Wristcutters - Pizzeria Kamikaze. Film pogledan u jednom od navedenih "dnevnih boravaka". Režiser neki naš, makar je film sa stranim glumcima na engleskom. Dobro, evo. za picajzle - Goran Dukić režirao. :) Sad dosta o faktografiji. Radnja je smještena u afterlife u koji idu samoubojice, a priča se vrti oko ženske koja se slučajno samoubila i sad traži Glavne i Odgovorne - olfo boga i "anđele" padobrance u bijelim odijelima, da ju vrate na Zemlju. Na moju preveliku žalost Morgan Freeman ne glumi Boga, a tako mu to dobro stoji..! :)))
Kung fu panda mi je uljepšala godinu. :) Debeljuškasta panda postaje "suđeni" borac za pravdu. Sve je tako ispunjeno ironijom i humorom da to naprosto morate volit.
I na kraju Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana - moram ga stavit na ovu listu jer je film naprosto dobro napravljen, ali ja ga ne volim i ne bih ga više nikad ikad pogledala jer je težak da to ne mogu opisati. Ukratko, srednjoškolka je naslovično trudna ovoliko i sad u Rumunjskoj prije koje desetljeće treba napraviti AB. Nailazi na doktora koji to radi u ilegali, a kako cura nema dovoljno novca, ona i frendica u pratnji pristaju na seks s doktorom. Curin dečko i okolina ni o čemu nemaju blagoga pojma... Na kraju relativni hepi end, no s gorkom pilulom u ustima.
A sada the fun part - oni totalni promašaji!
Nije bilo dvoumljenja ni na prvom mjestu shit of the year liste - 10000 godina prije Krista - you're the winner! :D Ne znam zašto ga u videoteci stavljaju pod hit-filmove jer ovaj film može prouzročiti samo da se hitnete na pod od smijeha. Khm, za neupućene, ovo bi trebala biti epska saga ozbiljnog karaktera... Fabula ide nekako ovako - Neandertalac se zaljubi, nju bad guys odvedu u Afriku, on sa snježnog sjevera stiže prvo u subsaharsko područje, s bušmanima priča fluent English, a za kraj stižu u faraonski Egipat, gdje mamuti vuku kamenje za keopsovu piramidu. Priznajem da mi povijest nije jača strana - ali hej! jel vama štogod čudno?!
Tri priče o nespavanju - opet naš multijezični film. Traje oko dva sata, a kad u par minuta prije kraja izađoh protegnuti noge, propustih veći dio radnje. Ukratko: senilna se baba nakljuka tabletama i umre, nađe ju mlada panična Španjolka i njezin sasvim hrvatski laver; u Španjolskoj Španjolka (sister ove prve ili tako nešto) i njen hrvatski muž imaju problema sa seksom; lavera žena s plačnim djetetom čeka cijelu noć, a baba je mama od Španjolkina muža. To sve saznate u posljednjih petnaest minuta, ostatak molite boga miloga da dijete umukne i odustajete od ideje da ikada postanete majka te hrčete u doba babinih monologa. U kadrovima na španjolskom uvjeravate se da je to samo još jedan dobar Almodovarov film pošao krivo...
Wall-E. Zato jer je tupasti film na prvu loptu, ma koliko ga neki kritičari htjeli okarakterizirati crtanim Chaplinom. Uooooooo-- oo ll --- iiii. EEEEEEeee--va.. krajnji doseg dijaloga.
Hulk jer sam očekivala nešto još malo genijalnije od Iron mana, a dobila sam šonju. Film popravlja zadnja scena s Downeyjem u odijelu, što će reć da možda za film ima nade u nastavku! :D
Crni vitez jer je film naprosto predug, zato jer mi idu na živce uzdizanja Heatha Ledgera u nebesa (ovaj put metaforički :D) i jer sam sjedila na pol stolice u kinu sa strahom da će se dvorana od kosine urušit iliti nedajblože da se popiknem pa se strmopizdim u ponor i bespuće.
Jest, ovo je 6. film na listi iako ih na "dobroj" ima samo pet, ali moram reć nešto i za ovaj. Gledali ste Dan kada se Zemlja zaustavila? Ni nemojte. Ima tako mnogo boljih SF filmova od ovoga. Katastrofičan? Nije. Očekivala sam puno gori jer je Rotten Tomatoes dao ocjenu cca 14%. Kao i za 10000 B.C., ljudi oko nas su se cerekali jerbo čovjek ne može ostat ozbiljan na nešto očito trash. Keanuu su scenaristi izmislili još i gluplje filmsko ime - Klaatuu. Gotovo pa nevjerojatno...
***
Već je skoro jutro pa vas ja pozdravljam. Idem spavati i sanjati i opet ništa od mog planiranog turboodmora noć prije Nove godine. Zaspala u devet, deset, probudila se u dva. ovo zbilja više nema smisla... :D
Pusa velika i dobar vam provod sutra, ma gdje bili i ma šta radili! ;)
Bliži se kraj godine, ali ne i kraj našega druženja i tipkanja u svim lijepim i manje lijepim životnim situacijama. Želim vam u novoj godini puno svega što si sami želite, a ja vam šaljem veliku pusu i jedan prigodni slikokaz na dar.
Sličice su koncipirane po sistemu - još neviđeno na mome blogu, a dogodilo se u proteklih 365 kalendarskih dana. Ne stane sve u svaki napisani post, ipak je blog mjesto kratke forme, a ne baroknih romana.
Uz nadu da sam vam izmamila osmijeh na lice, ljubi vas i grli vaša Tonkica. Lijepo mi se napapajte na rođendan Djeda Mraza i proveselite za Novu godinu... a mi smo uskoro ponovo zajedno na starome dobrom, ružičastom mjestu!
Jel to samo meni pola četiri ujutro ili je fakat normalno blogati u ovo grozomorno doba noći? :D
Kao što vidim po popisu aktivnih blogera, zabušavanje na poslu je niš! - pravi tajming dolazi u po mračne noći radnoga dana..
Nečuveno, al mi lakše da nisam sama pa mi i manje neugodno.
Kao što vidim, niste se baš otrsili dati mi kreativne ideje za izlaske ovu Novu, vidim da svatko brine za svoj gušt pa bi mi vrlo rado utrapili svu svoju bližu i dalju rodbinu da se može u miru pit jest i zabavljati. Anforčinetli, i ja sam jedna od tih wannabe hopsajućih pa od bejbisitiranja eto neće biti ništa. :D
Srećom za mene, dala sam se u potragu za nekim dobrim mjestašcem za slavovanje, pa ga čak i našla, al neću pisnut ništa dok se sama ne osvjedočim o njegovoj genijalnosti i opravdanosti valuea for the money. Ilitiga do iduće kalendarske godine, kad se razbistrim i dođem k sebi. %)
Ovih dana spremam nekoliko ispita u nizu, osmišljavam što ću raditi od Božića do Nove godine, vrlo vrlo brižno gruntam sve pojedinosti oko poklona i usrećivanja svih mojih bližnjih i voljenih.
Božićni me duh generalno zaobilazi. Nekako oko sebe vidim pitanja čemu sve.. Po dućanima nema gotovo nikoga, ljudi su generalno nezadovoljni, penzići se opterećuju oko sto kuna božićnice, a nitko više ni ne govori o predbžićnom vraćanju duga... Povrh svega, neće ni snijeg da padne pa da ozari ovo sumorno vrijeme pa da nam krajolik bude pun snjegovića, a familije hitaju na Sljeme po koji đir sanjkanja niz padinu.
Mislim da stanje nije tako loše, koliko se lošim prikazuje.
Novinari pumpaju ljude strahom, da se boje i da šute poklopljeni ušima.
S ekonomske strane, u zemlju će nam vjerojatno ući MMF, no bio je tu i devedesetih i još egzistiramo.
Tužno je gledati kako se u državnome vrhu ne radi ništa zaista efikasno za motiviranje hrvatske privrede. Kako vidim iz vanjskih primjera, države na svaki način potiču potrošnju jer žele cirkulaciju kapitala. Mi uvodimo nova davanja za zdravstvo pod okriljem "zdravstvene reforme" i usvajamo zakone o poljoprivrednom zemljištu/golf-terenima alla divlji zapad. Jedan je moj profesor davno rekao da divlja ekonomija prestaje onda kada to više nije oportuno. Pa do kada ćemo mi na to čekati..?!
Garantirano zabavan, rasplesan, gastronomski navudren i ne pretjerano financijski zahtjevan. Nezabravno dobar. Ideje i ponude slobodno usmjeriti amo, a Tonkica će ih studiozno promotriti i ocijeniti, obećava.
Tako joj blog pomogao!
Dakle, traži se doček. Novogodišnji doček. Pomalo u "zadnji čas" jer se nikako nismo mogli dogovoriti gdje ćemo i kako ćemo. Krenuli(-la) smo od grandioznih ideja velikih putovanja za malu cijenu prema zapadnoeuropskim destinacijama, a onda smo postali realni. No dobro, ja ne mogu nikad baš biti realna, ali se trudim. I zato putovanja dolaze u obzir samo unutar lijepe nam novogodišnje naše! ;) Ko da najbolju ideju, od mene dobije čokoladu!
I zovem tako nekoliko mjesta telefonom ovih dana te nakon prvotnog laganog šoka omjerom cijena i životnoga standarda u Rvata, zaključujem da očito ima ljudi koji su spremni platiti 500, 600 (ili hiljadu u Peoplesu - AHAHA!, vic godine) kunića da jedu, piju i zabavljaju se jednu jedinu noć.
Ja ću pak imati a cunning plan, samo evo čekam da mi sine.
Prošlih je godina rezultat bio različit. Od raznoraznih tuluma, na kojima mi je bilo super, preko putovanja na kojima mi je bilo još genijalnije (osim što sam otada odlučila ne dočekivati više Nove godine na trgu... ako snijeg pada. a ti si bez kišobrana, pod semaforom u visokim petama. I u Novu te uvodi hard rock band. :P), do disko-proslava, koje mi iskreno i nisu baš nešto.
Neću nikad zaboraviti jednu godinu kad mi je društvo preporučilo doček u jednom nepoznatom bircu na rubu grada za male pare. I ono, da ne lutam na samu novogodišnju noć, ja krenem autom par dana ranije luknuti kakav je prostor i što očekivati.
Nećemo davati reklamu prostoru, ali je dovoljno reći da sam se "interesirala" ćireći kroz rupe strganih slamnatih ležaljki za plažu, a unutra iznad 80s šanka visio je ogromni smeđi makrame, na sredini prostora - tri prašnjava stola za biljar. Buahaha. Nakraju sam radije ostala doma.
Saznavši dojmove nakon proslave, ispostavilo se da sam imala dobar nos...
I tako ove godine pokušavam učiti na greškama, otvaram oči i držim stisnute fige da otkrijem neki uberfantastični izlazak.
Uzdat ću se u poznatu više sreće nego pameti pa ćemo vidjeti.
Sherlock Holmes - film kao spot, ali Downey je car! :D
Avatar - K'o kaubojac s plavokošcima. ja ne pušim takve priče. 3D je za 5.
Nothing but the truth - film super do PREDZADNJE minute. :/ A onda sve ode u ku...kuriku.
The Men Who Stare at Goats - kaže dečko da ima par dobrih momenata. Neke sam i čula. U polusnu. :))
Nine - zbilja, do odjavne sam špice bila uvjerena da je D.D.Lewis Talijan! :D baš dobar. koreografije su wooow... O.o
Moon - čudan, dobar, podsjeća na Odiseju u svemiru, a Gerty na HAL-a. Što više vrijeme prolazi, to mi se više sviđa. :D
Cloudy with a chance of meatballs 3D - očekivala sam puno, ispao je crtić za djecu s bzvz forama. Možda je do naše sinkronizacije...
It's complicated - daleko bolje od očekivanog! ja bih njih sve pomirila.
Spy next door - Gledala u kinu pa opet gledala na HTV-u dva dana poslije, mada su me pokušavali uvjeriti "da to nije taj film". Jackie Chan beats Chuck Norris every time!
)
jel vama štogod čudno?!
