Ola, blogoljupci! Evo mene opet k vama s vijestima iz zemlje i iznad zemlje. :)
Dok mi blješteće sunce neumoljivo trešti nad glavom (iako je studeni) ja prinudno škiljeći tipkaram ovaj post.
Još sam uvijek u granicama ove naše države, a u njoj svašta zanimljivo. Za me najzanimljivije od zanimljivog, vrhunac veselja i radosti, nestrpljivog iščekivanja (pitajte moje najbliže :D) bijaše ovogodišnji Interliber. Kao uostalom i svaki Interliber svake iboge godine, na koji se detaljno spremam, unaprijed pravim plan napada i za koji poduže vrijeme prije toga skupljam dragocjene kunice u novčaniku. Te pomičem sve obaveze i dogovore za idući tjedan.
Zanimljivo kako nikad nemam utanane određen popis traženih knjiga, nego uđem i pustim da me instinkt i raja nosi. Tako je bilo i ove godine. Planski obučena u slojevitu garderobu kako mi ne bi bilo vruće, s povelikom torbicom=torbetinom na ramenu i udobnim air najkicama pogodnima za višesatno cipelcuganje, takva sam uz krik ujurišala u paviljon broj šest. Dobro, bez krika, al bilo bi baš fora. :D Banzaiii!
Naroda nije bilo ni blizu kao prošle godine. Do štandova se čak moglo doći! Masa me spontano nije gurala naprijed. Ali i dalje je bilo nesnosno vruće. A popusti su bili nikakvi.
Eto, moj je očaj izbio na ovome posljednjem detalju. Ne ugledah normalne knjige ispod stotine kuna... :/ Sve neke intelektualne cijene za one koji mogu dobrojati do tri znamenke :D; nije ni čudo što nam neuki hrvatski narod ne čita.
Najgore što su i stare prastare knjige, koje ili imam ili ih se ni ne isplati imati, s cijenama izvješanima na nebo. Zagorka cca 140 kuna po komadu (sreća što je imam duplu kolekciju :D), prastari dosadni Hrabal po 50, Zovem se Crvena uz popust i dalje stotka (a tako bih je htjela imati :P)... Izgleda da su samo rijetki koji još nisu pročitali Da Vincijev kod (ima li još takvih a da im to vjera ne brani? ;) ) došli na svoje jer se, koliko mi se čini, kretao u normalnim ciframa, kao i Otok, a nije Huxleyev, za koji mi se čini da bi bilo pametnije da sam pričekala ovu godinu da ga kupim. Damn... :)
Što da vam velim, na kraju sam izašla sa samo dvije knjige, s doduše pozamašnim brojem stranica, potrošila najviše ikada te uopće (osim fakta da imam dvije super knjige :D) nisam bila sretna viđenim.
Ježiga, nakon svega i dalje ću gristi na Interliber. :) I opet ću jedva čekati jesen i nadati se dobroj, a povoljnoj ponudi. Tko zna hoće li me i dogodine jednako kvalitetno spustiti na zemlju.
P.S. Pribavih si Imprimatur i Secretum. Držim fige da su dobre - they'd better be! :D
Dobra večer od vaše omiljene blogerice! Well, voljela bih vjerovati, bar jednome dijelu. :D
Nije me bilo malčice dulje nego inače jer me obaveze zaokupiraše, a i nemah vremena baviti se sobom dok se drugi bave Tonkicom. :D
Prezabavno je bilo pratiti tu teoriju zavjere... ček'te da uzmem kokice! E da, upisujem u dodatkovnik: ako niste znali, ja sam i izgubljena kći sultana Bajazida, treće koljeno ruskih careva u izgnanstvu i daleki rođak ptice dodo. Sve radije nego da s ovom propalom državom imam ikakve veze. :D
Usputno rečeno, ne prestaje me intrigirati činjenica koliki se namet običnim ljudima može podmetnuti pod izgovorom neke takozvane reforme (jer ćemo samo reformirati novčanik i molit se da ne budemo bolesni), koliko se može inzistirati na zamrzavanju plaća dok se državni vrh vozi u BMW-ima, a izvršni direktor INE (to je ono što sam ja htjela bit kad sam bila mala! :D) mjesečno dobiva 60 000 kuna u džep. Neto. Dok je predviđeni porast BDP-a za iduću godinu oko 2 posto, porast je inflacije oko 4 posto - a da ni ne ubrajamo kredite za koje se zadužila država u inozemstvu - čije kamate iznose 4 - 5 posto, upravo onoliko za koliko je država nedavno, po neznamkoji put, digla novi kredit. Te iste mi, stegnutoga remena i zamrznutih plaća (ali s besplatnim udžbenicima i za srednjoškolce! :P), valjda trebamo otplatiti.
Prelijevanje iz šupljeg u prazno, eto što je realno stanje naše privrede. I još nas tješe da je ovo skroz O.K, da će dogodine biti gore! Haha, i svi se grohotom nasmijaše...
Mi kao država živimo na kreditima, proizvodnje nema - i kako onda mogu reći da je "svjetska kriza stigla u Hrvatsku" pa se sad najedanput zatvaraju radna mjesta i prave restrikcije?! Mi nemamo ekonomiju koja bi mogla otić u k* krasni pa tako nema ni govora o nekim tu reperkusijama sa strašnoga zapada.
Mi smo jako uspješan narod. Krizu do bankrota države prouzročili smo si mi sami. Hvala nam puno! :P :)
A sada na ljepše stvari.
Neki sam dan bila na koncertu u Lisinskom, i to heligonki (ja ih uporno zovem klingonki)... To su jedna vrsta harmonike na gumbiće - a nije dugmetara! :D Zvuči fora, to je zvuk alpskih harmonikica koje ste čuli u Heidi i ostalim šarplaninskim filmovima, a vrlo ju je teško naučiti jer se znanje prenosi isključivo s generacije na generaciju, bez nekog institucionaliziranog poučavanja.
Kako heligonka zvuči? Jako fino! :) Evo vam pa poslušajte; pobjednik je glasovanja publike gotovo pa imenjak jednog našeg dragog blogera, Milan Čop. Mlado bićence, al diri-rira bolje od starih matorih simpatičnih djedica s polkama i narodnim napjevima s kojima su nas obasipali, a uz koje smo uživali vrlo, vrlo. :)
Uime tri pune godine bloganja na ovom blog servisu plasiram vama, dragim blogerima, dva tuceta, iliti dvadeset i četiri stvari koje garant niste znali o Tonkici! :)
Trogodišnjica je bila ravno na Halloween, a ja sam bila dovoljno prisebna i humana da vas tom činjenicom ne ispreplašim ravno na taj dan. Pazim ja na vaša senzibilna srčeka... :D
Vikend sam provela u pitoresknim Fužinama i bavila se novom vještinom "sportom protiv čarobiranja" pa otud i ove šarmantne sličice eksterijera. :)
No kao što rekoh, tuc na tuc!
Abrakadabra!, činjenica prva:
1. obožavam ići u kino, no filmove na TV-u naprosto ne doživljavam
2. u tramvaju sjedam na crvene stolce
3. igram tenis lijevom, a pišem desnom ručicom. Tipkam pak s obje.
4. hrčem. Navodno ne glasno :D
5. obišla sam 14 zemalja svijeta na dva kontinenta i još bih! :)
6. godišnje sam dva mjeseca na moru, a ne jedem ribu
7. a) gotovo mi svaka narudžba bude spešl: jednom su mi dva konobara simultano uzimala narudžbu za banana split. (a samo nisam htjela malagu... :D)
b) ne volim grožđice
8. nažicam dvije karte za koncert direkt od direktora radija pa onda ne odem na njega
9. do lani sam bila na više stranih no domaćih otoka: francuski If (gdje je kakti bio grof Monte Christo) i Velika britanija... naspram naše Šolte i veoma diskutabilnog Čiova :D
10. obožavam vrtuljke, rangere i rollercoastere. No ipak nikad ne bih skočila s padobranom. Ili nedajblože bez njega! :D
11. da nisam na Filozofskom, vjerojatno bih upisala studij dizajna
12. držala sam lavića u naručju, jahala slona, podragala devu, lane i vuka... ovog posljednjeg ipak kroz ogradu. %)
13. nedjelja mi je najbezvezniji dan u tjednu zbog kroničnog nedostatka zabavnih i inih sadržaja... a Crkva mi u borbi protiv te napasti baš i ne pomaže :D
14. nisam praznovjerna i ne plačem na patetiku. Titanic mi je bio krajnje zabavan, a što se tiče ovog drugog, ipak nakon prenoćavanja na autoputu '05. više ne odbrojavam na cesti. Radi sigurnosti, ne praznovjerja! ;))
15. pogledam u izlogu tri kuglice sladoleda i prehladim se!
16. strašno želim naučiti skijati... te po spominjanju riječi "ralicaa!" poželjno ne skočiti u jarak.
17. mogu spojiti kažiprst i mali prst u o položaju "roge", napraviti špagu i najfinije tortilje u ovom dijelu svemira. :)
18. ne mogu jezikom dotaknuti nos. Da, i takvim se bizarnostima bavim! :D
19. u Nizi nisam našla more. Sramote... :D
20. od jeseni se ne švercam u javnome prijevozu. Starim?
21. ne mogu shvatiti novokomponovani spoj pubova i "glavobolja-od-vina-nigdje-aspirina" programa. Opet starim?! :D
22. top 3 najmrskije mi knjige: Starac i more, Mirisi zlato i tamjan te Bambi... (ja bih ih sve spasila! :D ko Arnold Šerafciger!) U svim ostalim slučajevima čitanje naprosto obožavam.
23. k'o tinejdžerka slušala sam Backstreet boyse. Ne znam šta mi bi! :D
24. a desetak godina ranije htjedoh slona za kućnoga ljubimca. (na balkonu bih ga držala, naravno! :P :D Koje pitanje...)
Ola, blogoljupci! Evo mene opet k vama s vijestima iz zemlje i iznad zemlje. :)
Dok mi blješteće sunce neumoljivo trešti nad glavom (iako je studeni) ja prinudno škiljeći tipkaram ovaj post.
Još sam uvijek u granicama ove naše države, a u njoj svašta zanimljivo. Za me najzanimljivije od zanimljivog, vrhunac veselja i radosti, nestrpljivog iščekivanja (pitajte moje najbliže :D) bijaše ovogodišnji Interliber. Kao uostalom i svaki Interliber svake iboge godine, na koji se detaljno spremam, unaprijed pravim plan napada i za koji poduže vrijeme prije toga skupljam dragocjene kunice u novčaniku. Te pomičem sve obaveze i dogovore za idući tjedan.
Zanimljivo kako nikad nemam utanane određen popis traženih knjiga, nego uđem i pustim da me instinkt i raja nosi. Tako je bilo i ove godine. Planski obučena u slojevitu garderobu kako mi ne bi bilo vruće, s povelikom torbicom=torbetinom na ramenu i udobnim air najkicama pogodnima za višesatno cipelcuganje, takva sam uz krik ujurišala u paviljon broj šest. Dobro, bez krika, al bilo bi baš fora. :D Banzaiii!
Naroda nije bilo ni blizu kao prošle godine. Do štandova se čak moglo doći! Masa me spontano nije gurala naprijed. Ali i dalje je bilo nesnosno vruće. A popusti su bili nikakvi.
Eto, moj je očaj izbio na ovome posljednjem detalju. Ne ugledah normalne knjige ispod stotine kuna... :/ Sve neke intelektualne cijene za one koji mogu dobrojati do tri znamenke :D; nije ni čudo što nam neuki hrvatski narod ne čita.
Najgore što su i stare prastare knjige, koje ili imam ili ih se ni ne isplati imati, s cijenama izvješanima na nebo. Zagorka cca 140 kuna po komadu (sreća što je imam duplu kolekciju :D), prastari dosadni Hrabal po 50, Zovem se Crvena uz popust i dalje stotka (a tako bih je htjela imati :P)... Izgleda da su samo rijetki koji još nisu pročitali Da Vincijev kod (ima li još takvih a da im to vjera ne brani? ;) ) došli na svoje jer se, koliko mi se čini, kretao u normalnim ciframa, kao i Otok, a nije Huxleyev, za koji mi se čini da bi bilo pametnije da sam pričekala ovu godinu da ga kupim. Damn... :)
Što da vam velim, na kraju sam izašla sa samo dvije knjige, s doduše pozamašnim brojem stranica, potrošila najviše ikada te uopće (osim fakta da imam dvije super knjige :D) nisam bila sretna viđenim.
Ježiga, nakon svega i dalje ću gristi na Interliber. :) I opet ću jedva čekati jesen i nadati se dobroj, a povoljnoj ponudi. Tko zna hoće li me i dogodine jednako kvalitetno spustiti na zemlju.
P.S. Pribavih si Imprimatur i Secretum. Držim fige da su dobre - they'd better be! :D
Dobra večer od vaše omiljene blogerice! Well, voljela bih vjerovati, bar jednome dijelu. :D
Nije me bilo malčice dulje nego inače jer me obaveze zaokupiraše, a i nemah vremena baviti se sobom dok se drugi bave Tonkicom. :D
Prezabavno je bilo pratiti tu teoriju zavjere... ček'te da uzmem kokice! E da, upisujem u dodatkovnik: ako niste znali, ja sam i izgubljena kći sultana Bajazida, treće koljeno ruskih careva u izgnanstvu i daleki rođak ptice dodo. Sve radije nego da s ovom propalom državom imam ikakve veze. :D
Usputno rečeno, ne prestaje me intrigirati činjenica koliki se namet običnim ljudima može podmetnuti pod izgovorom neke takozvane reforme (jer ćemo samo reformirati novčanik i molit se da ne budemo bolesni), koliko se može inzistirati na zamrzavanju plaća dok se državni vrh vozi u BMW-ima, a izvršni direktor INE (to je ono što sam ja htjela bit kad sam bila mala! :D) mjesečno dobiva 60 000 kuna u džep. Neto. Dok je predviđeni porast BDP-a za iduću godinu oko 2 posto, porast je inflacije oko 4 posto - a da ni ne ubrajamo kredite za koje se zadužila država u inozemstvu - čije kamate iznose 4 - 5 posto, upravo onoliko za koliko je država nedavno, po neznamkoji put, digla novi kredit. Te iste mi, stegnutoga remena i zamrznutih plaća (ali s besplatnim udžbenicima i za srednjoškolce! :P), valjda trebamo otplatiti.
Prelijevanje iz šupljeg u prazno, eto što je realno stanje naše privrede. I još nas tješe da je ovo skroz O.K, da će dogodine biti gore! Haha, i svi se grohotom nasmijaše...
Mi kao država živimo na kreditima, proizvodnje nema - i kako onda mogu reći da je "svjetska kriza stigla u Hrvatsku" pa se sad najedanput zatvaraju radna mjesta i prave restrikcije?! Mi nemamo ekonomiju koja bi mogla otić u k* krasni pa tako nema ni govora o nekim tu reperkusijama sa strašnoga zapada.
Mi smo jako uspješan narod. Krizu do bankrota države prouzročili smo si mi sami. Hvala nam puno! :P :)
A sada na ljepše stvari.
Neki sam dan bila na koncertu u Lisinskom, i to heligonki (ja ih uporno zovem klingonki)... To su jedna vrsta harmonike na gumbiće - a nije dugmetara! :D Zvuči fora, to je zvuk alpskih harmonikica koje ste čuli u Heidi i ostalim šarplaninskim filmovima, a vrlo ju je teško naučiti jer se znanje prenosi isključivo s generacije na generaciju, bez nekog institucionaliziranog poučavanja.
Kako heligonka zvuči? Jako fino! :) Evo vam pa poslušajte; pobjednik je glasovanja publike gotovo pa imenjak jednog našeg dragog blogera, Milan Čop. Mlado bićence, al diri-rira bolje od starih matorih simpatičnih djedica s polkama i narodnim napjevima s kojima su nas obasipali, a uz koje smo uživali vrlo, vrlo. :)
Uime tri pune godine bloganja na ovom blog servisu plasiram vama, dragim blogerima, dva tuceta, iliti dvadeset i četiri stvari koje garant niste znali o Tonkici! :)
Trogodišnjica je bila ravno na Halloween, a ja sam bila dovoljno prisebna i humana da vas tom činjenicom ne ispreplašim ravno na taj dan. Pazim ja na vaša senzibilna srčeka... :D
Vikend sam provela u pitoresknim Fužinama i bavila se novom vještinom "sportom protiv čarobiranja" pa otud i ove šarmantne sličice eksterijera. :)
No kao što rekoh, tuc na tuc!
Abrakadabra!, činjenica prva:
1. obožavam ići u kino, no filmove na TV-u naprosto ne doživljavam
2. u tramvaju sjedam na crvene stolce
3. igram tenis lijevom, a pišem desnom ručicom. Tipkam pak s obje.
4. hrčem. Navodno ne glasno :D
5. obišla sam 14 zemalja svijeta na dva kontinenta i još bih! :)
6. godišnje sam dva mjeseca na moru, a ne jedem ribu
7. a) gotovo mi svaka narudžba bude spešl: jednom su mi dva konobara simultano uzimala narudžbu za banana split. (a samo nisam htjela malagu... :D)
b) ne volim grožđice
8. nažicam dvije karte za koncert direkt od direktora radija pa onda ne odem na njega
9. do lani sam bila na više stranih no domaćih otoka: francuski If (gdje je kakti bio grof Monte Christo) i Velika britanija... naspram naše Šolte i veoma diskutabilnog Čiova :D
10. obožavam vrtuljke, rangere i rollercoastere. No ipak nikad ne bih skočila s padobranom. Ili nedajblože bez njega! :D
11. da nisam na Filozofskom, vjerojatno bih upisala studij dizajna
12. držala sam lavića u naručju, jahala slona, podragala devu, lane i vuka... ovog posljednjeg ipak kroz ogradu. %)
13. nedjelja mi je najbezvezniji dan u tjednu zbog kroničnog nedostatka zabavnih i inih sadržaja... a Crkva mi u borbi protiv te napasti baš i ne pomaže :D
14. nisam praznovjerna i ne plačem na patetiku. Titanic mi je bio krajnje zabavan, a što se tiče ovog drugog, ipak nakon prenoćavanja na autoputu '05. više ne odbrojavam na cesti. Radi sigurnosti, ne praznovjerja! ;))
15. pogledam u izlogu tri kuglice sladoleda i prehladim se!
16. strašno želim naučiti skijati... te po spominjanju riječi "ralicaa!" poželjno ne skočiti u jarak.
17. mogu spojiti kažiprst i mali prst u o položaju "roge", napraviti špagu i najfinije tortilje u ovom dijelu svemira. :)
18. ne mogu jezikom dotaknuti nos. Da, i takvim se bizarnostima bavim! :D
19. u Nizi nisam našla more. Sramote... :D
20. od jeseni se ne švercam u javnome prijevozu. Starim?
21. ne mogu shvatiti novokomponovani spoj pubova i "glavobolja-od-vina-nigdje-aspirina" programa. Opet starim?! :D
22. top 3 najmrskije mi knjige: Starac i more, Mirisi zlato i tamjan te Bambi... (ja bih ih sve spasila! :D ko Arnold Šerafciger!) U svim ostalim slučajevima čitanje naprosto obožavam.
23. k'o tinejdžerka slušala sam Backstreet boyse. Ne znam šta mi bi! :D
24. a desetak godina ranije htjedoh slona za kućnoga ljubimca. (na balkonu bih ga držala, naravno! :P :D Koje pitanje...)
Sherlock Holmes - film kao spot, ali Downey je car! :D
Avatar - K'o kaubojac s plavokošcima. ja ne pušim takve priče. 3D je za 5.
Nothing but the truth - film super do PREDZADNJE minute. :/ A onda sve ode u ku...kuriku.
The Men Who Stare at Goats - kaže dečko da ima par dobrih momenata. Neke sam i čula. U polusnu. :))
Nine - zbilja, do odjavne sam špice bila uvjerena da je D.D.Lewis Talijan! :D baš dobar. koreografije su wooow... O.o
Moon - čudan, dobar, podsjeća na Odiseju u svemiru, a Gerty na HAL-a. Što više vrijeme prolazi, to mi se više sviđa. :D
Cloudy with a chance of meatballs 3D - očekivala sam puno, ispao je crtić za djecu s bzvz forama. Možda je do naše sinkronizacije...
It's complicated - daleko bolje od očekivanog! ja bih njih sve pomirila.
Spy next door - Gledala u kinu pa opet gledala na HTV-u dva dana poslije, mada su me pokušavali uvjeriti "da to nije taj film". Jackie Chan beats Chuck Norris every time!
Ola, blogoljupci! Evo mene opet k vama s vijestima iz zemlje i iznad zemlje. :)
Usputno rečeno, ne prestaje me intrigirati činjenica koliki se namet običnim ljudima može podmetnuti pod izgovorom neke takozvane reforme (jer ćemo samo reformirati novčanik i molit se da ne budemo bolesni), koliko se može inzistirati na zamrzavanju plaća dok se državni vrh vozi u BMW-ima, a izvršni direktor INE (to je ono što sam ja htjela bit kad sam bila mala! :D) mjesečno dobiva 60 000 kuna u džep. Neto. Dok je predviđeni porast BDP-a za iduću godinu oko 2 posto, porast je inflacije oko 4 posto - a da ni ne ubrajamo kredite za koje se zadužila država u inozemstvu - čije kamate iznose 4 - 5 posto, upravo onoliko za koliko je država nedavno, po neznamkoji put, digla novi kredit. Te iste mi, stegnutoga remena i zamrznutih plaća (ali s besplatnim udžbenicima i za srednjoškolce! :P), valjda trebamo otplatiti.
