Ovih sam dana malo zauzeta pa tek tu i tamo skočim na blog. I nije da me neke teme prate u stopu pa da moram pod svaku cijenu zapiskarati štogod. Ali da će uskoro biti jedna super tema, što da krijem. :D Veseli me skroz.
A da sad vi ne biste očekivali predugo moj idući post, a i ja moram malo prste ručne da zagrijem, kad su mi nožni već u krioničkom stanju i stazi do buđenja u proljeće, neka ovo bude jedna mala rekapitulejšn protekle godine. I to ona filmska. Filmska jer često i preko svake mjere idem u kino i gledam dobre filmove. Osim ako nemam pametnijeg posla, a onda gledam i one loše. :D Neke rijetke petke i subote baš i nemam izbora s obzirom na repertoar pa se vodim devizom - daj šta daš. Još uvijek mi je draže uskočiti u mrkli mrak kino-dvorane nego gledati loš program na TV-u.
Igrom slučaja čuvam većinu ulaznica pa mi izbor nije bio pretjerano težak. :Đ
Na početku moram reći da je Sherlock Holmes bio malo previše spotovsko-matrixast, s možda po meni malo nedoraslim bad-guyem, ali je bio nesumnjivo otkačen i zabavan. I po devizi: kill first, ask questions later. Obožavala sam Sherlockovo (ne)sviranje violine i opću stilizaciju lika od strane Roberta Downeya Jr-a, a koja bi se mogla komotno usporediti s onom Jacka Sparrowa Johnnyja Deppa. Sada mogu mirne duše čekati Iron Mana 2... :Đ
Iako je ovo bila prema mojem mišljenju prilično bezvezna filmska godina (ili ovi iz Cinestara jaaako štede u nabavi filmova), bilo je par favorita.
Zvjezdane staze su mi vjerojatno bile najveće, i to ugodno, iznenađenje godine. I inače mi je milina ostajati budna do opskurnih sati u noći i gledati reprizu Star Treka na telki, ali ovo je bilo zaista super. Sviđa mi se što je ispao akcić, a ne neka tamo šmokljanska mirovna misija, a pritom je sa scenarističke i svake druge strane napravljen dobar posao. Jako, jako zabavan film.
No po zabavnosti mu za vrat puše Mamurluk, film na kojem sam, ali doslovno, plakala! od smijeha. :D Nemoguće ga je opisati ukratko, ali ajmo otprilike: tri frenda traže četvrtog, budućeg mladoženju, nakon burne noći u Las Vegasu i uz bebu, tigra, striptizetu, Mikea Tysona i japansku mafiju odgonetavaju gdje su noćas bili. Možda špranca vuče na već viđeno, no vjerujte da nije. Neću vam dodati više ništa. Osim: Stupid tiger... Pogledajte!
Onaj pak Avatar 3D Jamesa Camerona o kojem svi danas pričaju apsolutni je shit. Možete me citirati. :D
Da vam dočaram, zamislite umjesto Titanica šumu, a umjesto mora silu do zuba oboružanih bijesnih Amera koji ne vole prirodu i žele je uništiti. A u toj šumi živi sila plavih humanoida koji vole prirodu i žive u njoj na nivou pastirskih igara Ivana Gundulića. I oni se vole, a vole i jednog Amera koji je došao uništiti njihov svijet, ali se predomislio. I onda se oni tako vola dva iboga sata dok ne dođe do neke akcije! A onda se napravi pauza u projekciji i pusti ljude kupiti kokice jer bi, da su to učinili ranije, glavnina ljudi pobjegla glavom bez obzira iz kina. Film će vjerojatno dobiti Oscara. Al kada ga je dobio Milijunaš s ulice, onda može i ovaj... :D
Jedan već malo starji film s proljeća koji je vrijedio nekog vraga je i Neobična priča o Benjaminu Buttonu, neću je prepričavati, znate je svi. Rodi se star i umre kao malo dementno detešce. Jedino što mi priča baš i nije više baš posebno neobična otkad se vrti na Digi Filmu tri puta dnevno svake iboge subote... Ili to ja baš znam pogoditi dan :Đ
Rado sam pak pohitala gledati i Gomorru, film talijanske produkcije o napuljskoj mafiji, no ne mogu riječima opisati koliki je to failure bio. :D Dva sata kao dokumentano prenesena iz običnog dana jednog običnog talijanskog mafijoze minijaturnog formata... Da ne kažem kako film nema neku poantu, nema nekog očitog scenarija, a da ne govorim o glavnim likovima, kojih nema, a ni ostali baš nisu bitni. Ono: umro - umro. Nema veze. Sad će neki možda trkeljati o simbolici besmisla života malog čovjeka u nepoticajnoj sredini, al da vam pravo kažem, ta se poruka mogla prenijeti i mnogo bezbolnijim načinom... :))
Moram se pohvaliti pak da nijednom, ali onak baš nijednom nisam zaspala u kinu tijekom prošle kino-sezone! :D A znalo se dogoditi. Izgleda ipak da sam malo bolje izabrala filmove jer sam se na onim najdosadnijima znala buditi tek malo prije odjavne špice...
Tako da u nekakvu zlatnu sredinu smještam Anđele i demone (koji su mi bili bolji od Koda vjerojatno zato što ovu knjigu nisam pročitala. :D A i divila sam se ljepotama Rima, Vatikana i slinila pomalo...), International također zbog internacionalnih pejzaža za slinjenje. (Reko bi čovjek da padam na to, a i bio bi u pravu! :D), Proročanstva,koja su u biti super da nema Adam+Eva welcome to Eden završetak/početak, i X-men Wolverine (koji mi je bio mrak... sve dok idući tjedan nisam pogledala Star Trek.)
Favorit u sjeni mi je bio i ostao Push. Neki su ga kritičari sasjekli, no meni je film pregenijalan. Bazično je to priča o dobrim i lošim mutantima sa psihokinetičkim osobinama i vladinoj organizaciji koja ih želi iskoristiti za svoj cilj. Nadam se da će snimiti nastavak, a ja ću pritom stajati u prvome redu! :D
To je bila 2009., a kakva će biti ova nova, okrugla, provjerit ćemo već ovog vikenda uz Predsjedničku igru i jedne tacitose. ;)
Ovih sam dana malo zauzeta pa tek tu i tamo skočim na blog. I nije da me neke teme prate u stopu pa da moram pod svaku cijenu zapiskarati štogod. Ali da će uskoro biti jedna super tema, što da krijem. :D Veseli me skroz.
A da sad vi ne biste očekivali predugo moj idući post, a i ja moram malo prste ručne da zagrijem, kad su mi nožni već u krioničkom stanju i stazi do buđenja u proljeće, neka ovo bude jedna mala rekapitulejšn protekle godine. I to ona filmska. Filmska jer često i preko svake mjere idem u kino i gledam dobre filmove. Osim ako nemam pametnijeg posla, a onda gledam i one loše. :D Neke rijetke petke i subote baš i nemam izbora s obzirom na repertoar pa se vodim devizom - daj šta daš. Još uvijek mi je draže uskočiti u mrkli mrak kino-dvorane nego gledati loš program na TV-u.
Igrom slučaja čuvam većinu ulaznica pa mi izbor nije bio pretjerano težak. :Đ
Na početku moram reći da je Sherlock Holmes bio malo previše spotovsko-matrixast, s možda po meni malo nedoraslim bad-guyem, ali je bio nesumnjivo otkačen i zabavan. I po devizi: kill first, ask questions later. Obožavala sam Sherlockovo (ne)sviranje violine i opću stilizaciju lika od strane Roberta Downeya Jr-a, a koja bi se mogla komotno usporediti s onom Jacka Sparrowa Johnnyja Deppa. Sada mogu mirne duše čekati Iron Mana 2... :Đ
Iako je ovo bila prema mojem mišljenju prilično bezvezna filmska godina (ili ovi iz Cinestara jaaako štede u nabavi filmova), bilo je par favorita.
Zvjezdane staze su mi vjerojatno bile najveće, i to ugodno, iznenađenje godine. I inače mi je milina ostajati budna do opskurnih sati u noći i gledati reprizu Star Treka na telki, ali ovo je bilo zaista super. Sviđa mi se što je ispao akcić, a ne neka tamo šmokljanska mirovna misija, a pritom je sa scenarističke i svake druge strane napravljen dobar posao. Jako, jako zabavan film.
No po zabavnosti mu za vrat puše Mamurluk, film na kojem sam, ali doslovno, plakala! od smijeha. :D Nemoguće ga je opisati ukratko, ali ajmo otprilike: tri frenda traže četvrtog, budućeg mladoženju, nakon burne noći u Las Vegasu i uz bebu, tigra, striptizetu, Mikea Tysona i japansku mafiju odgonetavaju gdje su noćas bili. Možda špranca vuče na već viđeno, no vjerujte da nije. Neću vam dodati više ništa. Osim: Stupid tiger... Pogledajte!
Onaj pak Avatar 3D Jamesa Camerona o kojem svi danas pričaju apsolutni je shit. Možete me citirati. :D
Da vam dočaram, zamislite umjesto Titanica šumu, a umjesto mora silu do zuba oboružanih bijesnih Amera koji ne vole prirodu i žele je uništiti. A u toj šumi živi sila plavih humanoida koji vole prirodu i žive u njoj na nivou pastirskih igara Ivana Gundulića. I oni se vole, a vole i jednog Amera koji je došao uništiti njihov svijet, ali se predomislio. I onda se oni tako vola dva iboga sata dok ne dođe do neke akcije! A onda se napravi pauza u projekciji i pusti ljude kupiti kokice jer bi, da su to učinili ranije, glavnina ljudi pobjegla glavom bez obzira iz kina. Film će vjerojatno dobiti Oscara. Al kada ga je dobio Milijunaš s ulice, onda može i ovaj... :D
Jedan već malo starji film s proljeća koji je vrijedio nekog vraga je i Neobična priča o Benjaminu Buttonu, neću je prepričavati, znate je svi. Rodi se star i umre kao malo dementno detešce. Jedino što mi priča baš i nije više baš posebno neobična otkad se vrti na Digi Filmu tri puta dnevno svake iboge subote... Ili to ja baš znam pogoditi dan :Đ
Rado sam pak pohitala gledati i Gomorru, film talijanske produkcije o napuljskoj mafiji, no ne mogu riječima opisati koliki je to failure bio. :D Dva sata kao dokumentano prenesena iz običnog dana jednog običnog talijanskog mafijoze minijaturnog formata... Da ne kažem kako film nema neku poantu, nema nekog očitog scenarija, a da ne govorim o glavnim likovima, kojih nema, a ni ostali baš nisu bitni. Ono: umro - umro. Nema veze. Sad će neki možda trkeljati o simbolici besmisla života malog čovjeka u nepoticajnoj sredini, al da vam pravo kažem, ta se poruka mogla prenijeti i mnogo bezbolnijim načinom... :))
Moram se pohvaliti pak da nijednom, ali onak baš nijednom nisam zaspala u kinu tijekom prošle kino-sezone! :D A znalo se dogoditi. Izgleda ipak da sam malo bolje izabrala filmove jer sam se na onim najdosadnijima znala buditi tek malo prije odjavne špice...
Tako da u nekakvu zlatnu sredinu smještam Anđele i demone (koji su mi bili bolji od Koda vjerojatno zato što ovu knjigu nisam pročitala. :D A i divila sam se ljepotama Rima, Vatikana i slinila pomalo...), International također zbog internacionalnih pejzaža za slinjenje. (Reko bi čovjek da padam na to, a i bio bi u pravu! :D), Proročanstva,koja su u biti super da nema Adam+Eva welcome to Eden završetak/početak, i X-men Wolverine (koji mi je bio mrak... sve dok idući tjedan nisam pogledala Star Trek.)
Favorit u sjeni mi je bio i ostao Push. Neki su ga kritičari sasjekli, no meni je film pregenijalan. Bazično je to priča o dobrim i lošim mutantima sa psihokinetičkim osobinama i vladinoj organizaciji koja ih želi iskoristiti za svoj cilj. Nadam se da će snimiti nastavak, a ja ću pritom stajati u prvome redu! :D
To je bila 2009., a kakva će biti ova nova, okrugla, provjerit ćemo već ovog vikenda uz Predsjedničku igru i jedne tacitose. ;)
Sherlock Holmes - film kao spot, ali Downey je car! :D
Avatar - K'o kaubojac s plavokošcima. ja ne pušim takve priče. 3D je za 5.
Nothing but the truth - film super do PREDZADNJE minute. :/ A onda sve ode u ku...kuriku.
The Men Who Stare at Goats - kaže dečko da ima par dobrih momenata. Neke sam i čula. U polusnu. :))
Nine - zbilja, do odjavne sam špice bila uvjerena da je D.D.Lewis Talijan! :D baš dobar. koreografije su wooow... O.o
Moon - čudan, dobar, podsjeća na Odiseju u svemiru, a Gerty na HAL-a. Što više vrijeme prolazi, to mi se više sviđa. :D
Cloudy with a chance of meatballs 3D - očekivala sam puno, ispao je crtić za djecu s bzvz forama. Možda je do naše sinkronizacije...
It's complicated - daleko bolje od očekivanog! ja bih njih sve pomirila.
Spy next door - Gledala u kinu pa opet gledala na HTV-u dva dana poslije, mada su me pokušavali uvjeriti "da to nije taj film". Jackie Chan beats Chuck Norris every time!
Moram se pohvaliti pak da nijednom, ali onak baš nijednom nisam zaspala u kinu tijekom prošle kino-sezone! :D A znalo se dogoditi. Izgleda ipak da sam malo bolje izabrala filmove jer sam se na onim najdosadnijima znala buditi tek malo prije odjavne špice...
