Radi se o jednom privatniku, koji je povodom radne nezgode uputio ispunjen formular svom osiguravajućem zavodu za preuzimanje nastalih troškova liječenja.

Sve se ovo dogodilo u Švicarskoj, gdje se ovaj događaj mogao pročitati u Zuricher Cosmos-u. U tom je formularu ostećeni, na pitanje načina događanja te nezgode, naveo da je NEPLANIRANO odreagirao u jednom trenutku. Takva je izjava SUVI (Švicarskom osiguravajućem zavodu za privatnike) bila prilično neprecizna, tako da su službenici iz osiguranja zamolili privatnika da im to malo detaljnije objasni jer je neophodno za daljnje razmatranje njegovog slučaja...

Privatnik odgovara na tu molbu sljedeće:

Cijenjene Dame i Gospodo,

U odgovoru na vašu molbu za dobivanje dodatnih informacija mogu vam reći sljedeće. Kod pitanja 3 u formularu naveo sam neplanirano reagiranje kao uzrok nesreće. Zamolili ste me da vam to pojasnim, što ovim putem želim učiniti. Kao što već znate, po zanimanju sam krovopokrivač.
Toga kobnog dana nalazio sam se sam na krovu jedne šesterokatnice. Kad sam završio sa svojim poslom, imao sam na krovu 250 kg crijepova viška, koje je trebalo spustiti na tlo. Nemajući namjeru da ih u bezbroj navrata nosim stepenicama, odlučio sam ih staviti u veliku kantu koja inače služi za dizanje ili spuštanje tereta s visine. Sišao sam na tlo i vukao sam konopac preko role zavezan za kantu sve dok je nisam digao na visinu na kojoj mi je trebala. Konopac sam naknadno čvorom vezao i time sam stabilizirao kantu na visini šestog kata.

• Imam upalu oba uha, pijem već druge antibiotike (i iz ušiju mi vata viri, hihi)
• zatim upalu sinusa, što će reći da spavam gotovo naglavački ko šišmišica da bih iole usnulo provela noć
• te na kraju, last but not least, upalu ždrijela, zbog kojeg sam bila zamotana oko grla ko talibanica i kljukala antibioticima koji nemaju fele... Nema mi iz kreveta, a još dva su mi dva ispita pred vratima u idućih tjedan dana. Ako izdržim, nazvat ću se, ne znam... SuperTonkica, drago mi je.

• Drugo, umro mi je stric. Iznenada, infarkt... Moji mi nisu rekli do navečer, dok se nisam vratila s ispita... (koji je po svemu sudeći izvrsno prošao) Užasno mi je teško kad odu oni koje jako, jako volim... a ne stignem se s njima ni pozdraviti. I kad vidim da odlaze jedan za drugim, a tati u očima čitam bolno pitanje: Hoću li i ja uskoro..?

An argument is like a country road; you never know where it is going to lead.

~ Unknown.

Ćao, mili moji!

Danas sam posvjedočilla kako odnos među ljudima može biti krhak.

I ne samo to, već da ga katkad svojom nepažnjom ili nebrigom možeš potpuno razoriti, uništavajući jedno lijepo prijateljstvo između dvoje ljudi.

Još je neobičnije kad se mi sami ne nalazimo u fokusu tog problema, već kad nama dvije bliske osobe, i same donedavno bliske, ne nalaze više zajednički jezik. I nastaju izbjegavanja pod finim isprikama za nedruženje, smješkaju se i pretvaraju da je sve, kao i uvijek, u redu... dok s druge strane gutaju nezadovoljstvo zbog ponašanja onog drugoga.

Tako imam dvoje dragih prijatelja, družimo se najčešće a trois. I sve je bilo divno, krasno, idealno, dok jednom kod nje nisam osjetila gunđanje na njegovu iskrenost, koju katkad zna servirati prilično direktno, a kod njega osjećaj da mu ona zna podići živac zbog težnji da dominira situacijom.

I što me ljuti još više, oni si nemaju snage reći u brk što ih smeta. Dragi su jedno drugome, ali jednostavno ne žele ili ne znaju kako popričati da svoje manjkavosti barem uvide, ako ne baš da i poprave - da se barem zna gdje šteka komunikacija, a ne da se svi pravimo Englezi - na Balkanu.

A kako sam doznala za tu situaciju?

Eh... na najdelikatniji način. On je pričao meni o njoj, a ona o njemu. Odvojeno, naravno... Ona je zahtijevala da budem na njenoj strani, on da budem na njegovoj. Mrzim birati strane kada bitke nisu moje...

Pokušala sam što sam mogla, što je jedino bilo moguće, i jednome sam i drugome pokušala objasniti situaciju onog drugoga, trudeći se zadržati neutralnost, i nastojala da uvide kako ne bi trebali inzistirati na svojem ponašanju u tolikoj mjeri ako drugu stranu to toliko ždere...

On je rekao da se nema namjeru mijenjati,

Ona je rekla da neće pregristi ponos.

I eto ti ga na.

Sad mi ostaje samo gledati i čekati da se opamete... :)

• Ispit, koji spremah i ne spremih do kraja i konca, pa me frka i to velika. Hmmm... da upotrijebim blinkie metodu lepih očiju?
  
• Kolokvij, koji ne spremih uopće. Već se tješim da ne može biti tako loše, uzdajući se u nebesku providnost da mi pošalje laka pitanja. A kako imam sreće s nemogućim situacijama, možda i upali! :)

• Uređivanje brda stvari za demonstraturu, od prenošenja kojih će me kolege, a i šire, počet zvati Hulk Hogan, a ne Tonkica. A bistri akademski autoriteti me se sjetili natovariti obavezama po sistemu danas-za-danas. Uf, što volim kad mi to naprave. Mazohist sam po naravi. Hmmm... ne.