Netko se vratio s puta u Rim i bilo mu je prekokrasno... Nisam pisala ranije jer sam čekala da se stišaju dojmovi.. a i da sve sličice skupim na jedno mjesto.

Ipak su sličice bitne. Bilo ih je mnogo jer si nikad nisam mogla prežaliti što sam prošli put, kad sam tamo živjela jedno dulje vrijeme, sve te ljepote morala svesti na kapacitet jednog analognog fotića. Zato sam sada došla pripremljena i oboružana! :D Dva fotića visoke razlučivosti, od koji jedan s impresivnim zoomom te tri mobitelca... you get the point! :D Ipak ćemo ondje provesti punih tjedan dana... hoćeš-nećeš, nešto ti lijepo po zakonu vjerojatnosti mora upasti u oko.

I tako smo se nas dvoje - najbolji dečko na svijetu i vaša Tonkica, uputili u avanturu zvanu Rim...

gore: Fontana di trevi. Nisam bacila novčić ovaj put. Sad bi to već bilo pretjerivanje... :D

Putovali smo avionom i jedan dio vlakom, za koje smo dobili tako dobre popuste da to nije istina. :D Neću nikada zaboravit desetminutno pregovaranje s kartodrapcem na šalteru zagrebačkog kolodvora, koji mi je iz neznanog razloga odbijao prodati limitid edišn povoljne karte, a došla sam na dan kada se složio novi vozni raspored. Tako da ih je moralo biti. Tih, a ne onih po duplo većoj cijeni. But you don't mess with Tonkica... :D Nakraju sam karte dobila, onak tidam-tidam zadovoljna jer me zadnji čovac u nizu planiranja nije uspio preveslat i potkopati inicijalni plan. A plan je ispao savršen...

gore: jedan u nizu obeliska raspršenih po rimskim piazzama. FYI, u Rimu ih ima više nego u cijelom Egiptu...

Odsjeli smo u samom centru Rima, tik uz Campo de' fiori, gdje je najbolji provod za mlade u Rimu navečer, a dvije uličice od Piazze Navona, najljepšega Rimskog trga. Rentali smo izuzetno perfektan i luksuzno opremljen stan, u kojem smo na kraju jedva i proboravili nešto jer smo bili u šetnji gotovo cijeloga dana. Dovoljno valjda govori činjenica da smo na DVD-u jedan film gledali u nastavcima od dva do tri dana. :D Što da kažem, Rim je velik i Rim je divan. Šteta bi bilo otkunjati svo to vrijeme što provodimo tamo. :))

gore: Piazza Venezia, Mussolinijeva fiks-ideja o novom velikom Rimskom carstvu... noot

gore: izložba leonardovih velikih makina na pijetlov korak od kuće

Za početak nas je u stanu dočekala slika upicanljenljenog Kineza u kravatici i kardiganu kako pegla posteljinu. Nisam znala da sa stanom dolazi i posluga! :D Ispalo je da ipak ne dolazi (damn :D), ali da zato imamo sve ostalo što nam srce poželi. Malo me, moram reći, zateklo i ugodno iznenadilo što stan izgleda potpuno kao na slici. Sa svim audiovideo čudima, surroundom, plazmom, kolekcijom cd-a i filmova, suđericom, klimom... niš se to ne vidi na slici s neta pa sam ostala začuđena. :D I ne samo to, stan je tako dobro zamišljen da smo jedno duže vrijeme tražili bojler za gašenje grijanja, a onda smo zaključili da ćemo upalit klimu i ić spavat. :D

gore: Campidoglio by Michelangelo. Nema nas na slici jer smo krepandus. :)

Prvi smo dan fakat napravili veliki planirani đir. I drugi dan isto. Bili smo praktički na nogama 12 sati. A onda smo lagano smanjivali. Bar fiktivno, pri planiranju dana. Naravno da to nije nikad tako laganini ispalo jer smo uvijek bili kraj neke zgodne znamenitosti koju bi još vrijedilo posjetiti, a na kraju je padao šoping. Dok ne bismo pali s nogu. :)) Nažalost, od planiranog se šopinga realiziralo tek malo - jer sam na svoje žaljenje primijetila da je opća razina izbora u Zagrebu bolja nego tamo... bar u domeni onoga što sam tražila: cipela (klasika i sandale), kaputa (šareni i proljetni) i nešto kozmetike (nemaju Max Factor). No ja ne bih bila ja da si nisam kupila nešto pa sam tako u jeku njihovih turbosniženja ulovila prekrasnu Guessovu torbicu, a ni mama nije ostala kratkih rukava. :D Kad sve zbrojim, ispalo je da sam više potrošila na poklone nego na poklone sebi, a to nije bio plan, haha.

gore: Berninijeva fontana na Piazzi di Spagna. Ovaj brod neće otploviti nikamo. :))

Ne ide se svaki dan u Rim pa smo najdraži i ja malo guštima dali oduška. When in Rome... ponašaj se kao Rimljanin, poslovica kaže. Pa rekosmo, oh, zašto se odupirat! :D Doručkovali smo cappuccino i cornette (njihovu verziju kroasana) na Piazzi Navona, večerali u srednjovjekovnom dijelu grada zvanom Trastevere, vozili se podzemnima, skrivali turističke karte... i kao svaki pravi Rimljanin, večerali pizzu. Mislim, da smo i željeli omastiti brk njihovim najrazvikanijim pizzama za ručak, no can do. Oni pizzu večeraju, ako niste znali! :D A najbolja mjesta za jesti vide se iz aviona. Po dugačkim redovima vani, ispred ulaznih vrata... Da, ljudi dragi, taj nedokučiv narod stoji na hladnoći da bi jeo. Pa smo stali i mi! :D

Ave, Caesar imperator i pizza nakon 6 popodne!

U Rimu smo slavili naše tri godine veze, stoga rekosmo, idemo gdje je klopa provjereno najbolja! Znate kako ide, net, gugl i sve to... iskristaliziralo se nekoliko mjesta u romantičnom Trastevereu. Ajmo kod najboljeg. Ajmo. Mjesto se zove nekako.. d'Augusto.. d'Alberto... svi ga na netu i po vodičima hvale po finoj klopi, jedva ga našli - no kad smo pred očima vidjeli nešto kao.. kako da vam slikovito dočaram... alla radnički restoran? s kašetama ispred vrata, okrenuli smo se na peti i ošli na drugo mjesto. Tamo su nas zapisali da si znamo red (đizs :D), a ja sam rekla da ak bude dulje od pola sata, ja idem. Šta'š, mlado, neukusno, nikad nije htjela za svoje novce stajat u redovima. :D Stajali su sve sami digići, pa reko' probajmo. Nije prošlo pet minuta i mi ušli! Ti bokca! Prostor je bio lijep, ugodan i klopa je bila izvrsna, a stolovi na pola pedlja jedan od drugoga. Ja to nisam mogla bilivit! :D Onda isto tako skužiš da Talijanci parlaju svak svoje i da ih opće ne obadira što ti tu sjediš kraj njih. Cultural shock numero due.

gore: restač u Via Veneto. Iznimka od pravila. :D

Kad smo išli kod Baffetta, navodno najbolje pizze u gradu, već smo se navikli na čekanje. I na interijer. :D Nevjerojatno koliko je kod njih niska razina usluge, kod nas bi propali, ma da kuhaju najbolje, u roku mjesec dana. Papirnati stoljnjaci, sok iz tetrapaka, pizza na limenim tanjurima... žena za kasom paragone nabija na čavel. %)) Pizza je bez zafrkancije izvrsna! No sumnjam da bih im došla tak brzo opet. Nismo mi Hrvati baš na toj razini ležernosti ko Talijani...

Što smo vidjeli? Vidjeli smo ako ne sve, onda barem svašta, ukratko i sažeto rečeno. Fokusirali smo se na stari Rim i glavne renesansne lokacije, a crkve se, osim Svetog Pere, nismo ni trudili obilaziti. Kažu da u Rimu ima toliko crkava da biste u slučaju da ih svaki tjedan obilazite 17, tek za godinu dana obišli sve. Ja sam ih ionako prošli put dobrano obišla, a vjerujem da mojoj boljoj polovici one nisu bile primarna zona interesa.

aaaa...leluja!

Posljednjeg dana prije puta odlučili smo se i na posjet ZOO-u. Mi volimo životinje. Ja volim žnarati životinje. Zvučalo je zabavno. :D

Zoološki im se nalazi u velikom zelenilu pored Piazze del popolo. Činilo se blizu... Sreća da smo sjeli na autobus jer je do ulaza u park trebalo dobrih 45 minuta! A onda je krenulo pravo hodanje... Park im je ogroman, ali također, iz nimalo lokalpatriotskih razloga, moram primijetiti da je zagrebački, iako mnogo manji, ljepši i uređeniji. Fali dosta životinja u kavezima, koji su tada i neuređeni, ali je za laganu popodnevnu šetnju idealan. Vidjela sam majmune! :) A onda su ti isti majmuni slučajno dobili i moju tjednu kartu za javni prijevoz... tako da, ako vidite kojeg majmuna u busu pokraj vas, act natural. :D

Eto. Htjela sam napisati samo par riječi da ne stavim same slike, a što nakraju učinih! :D Ježiga, ništa, čitajte... :)) Nadam se da nisam bila prenaporna, a ako ste očekivali duga i široka divljenja umjetnosti i arhitekturi, zeznuli ste se. Ovo je bila povijest jednog guštanja...

P.S. Taman kad se vratim i prilagodim opet da pića ne stoje više 17 eura, nego 17 kuna, da su restači sređeni, a ljudi ne čekaju pred njima, dođem u Labus na punjenu pljeskavicu s kajmakom i u po' večere vidim neko komešanje oko vrata... narod čami čekajući na slobodni stol. Aaaah... feels like Rome. :)

gore: venecijanski lav. i lavica. :)

gore: Ponte Rialto, Venezia

gore: venecijanski calzone. Something completely different. :)

tonkica palonkica // 7. veljača 2010 3:42:17 | 14 komentara